U pravnim poslovima1 čiji je predmet stjecanje, prijenos te prestanak prava vlasništva ili drugih stvarnih prava2 na nekretninama3,4, ovlašteni sastavljači isprava trebali bi de lege ferenda biti javni bilježnici i odvjetnici. Međutim, realna situacija je takva da često isprave o tim pravnim poslovima pišu osobe koje za to nisu kvalificirane. Pisanjem takve isprave od strane neovlaštene osobe te uz naplatu ostvaruje se biće kaznenog djela nadripisarstva iz članka 313. Kaznenog zakona. Perfekcija zemljišnoknjižnih upisa glede pravnih poslova koji se odnose na stvarna prava na nekretninama trebala bi se dodatno normativno regulirati propisivanjem formalno-pravno sigurnijeg oblika isprave što bi ultimativno pridonijelo većoj pravnoj sigurnosti. U protivnom, takvi pravni poslovi dovode do opterećenosti sudova s procesima koji često proizlaze iz manjkavih oblika isprava, bilo da je do sastava takvih isprava došlo radi nekvalificiranosti njihovih sastavljača ili su ugovorne strane za sklapanje pravnih poslova koristile tipizirane obrasce.