Važan čimbenik razvoja darovitosti je rana identifikacija. Cilj istraživanja bio je poticanje razvoja potencijalno darovitoga djeteta u kurikulu ranoga odgoja. Istraživanje je provedeno tijekom 2016./17. i 2017/18. pedagoške godine. Sudionici istraživanja bili su dječak M, njegovi roditelji i odgojiteljice. Istraživanje je provedeno u Dječjem vrtiću Osijek, Republika Hrvatska. Korištena je metodologija akcijskoga istraživanja s etnografskim elementima. Metode su bile sustavno promatranje i dokumentiranje pomoću etnografskih zapisa. Na refleksivnim sastancima odgojitelja i vanjske suradnice, istraživačice s fakulteta, pomoću etnografskih zapisa (dokumentacije) raspravljalo se i analiziralo o primjerenim strategijama poticanja darovitoga dječaka M. Istraživanje se provodilo kroz tri razdoblja. Poticajna okolina za učenje, diferencijacija iskustva učenja i suradnja s roditeljima i zajednicom izdvajaju se u rezultatima istraživanja kao strategije poticanja razvoja darovitoga djeteta. Osim što se poticala darovitost dječaka M., istovremeno su se profesionalno razvijali odgojitelji, kurikul ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja, ustanova, ali i društvena sredina. Metodološki opseg istraživanja je ograničen zbog malog uzorka, ali je potencijalno značajan zbog svojih fenomenoloških aspekata.