Članak istražuje naseljavanje njemačkih evangelika na područja Moslavine i Bilogore nakon donošenja Protestantskog patenta i konfesionalne liberalizacije u drugoj polovici 19. stoljeća. Isprva se istražuje regionalno porijeklo doseljenika (kolonista), a zatim se prati razvoj njihovih crkvenih zajednica i župa. Nakon toga, opisuju se konkretna naselja s njemačkom evangeličkom apsolutnom ili relativnom većinom te povijesne okolnosti u kojima se odvijalo njihovo crkveno organiziranje. Na kraju, kroz izvore, literaturu i govornu historiju (intervjue) istražuju se procesi preseljenja i evakuacije njemačkih naseljenika i evangelika s ovih prostora te sudbine njihovih pastora i propovjednika tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata. Zbog opsega istraživanja, članak je podijeljen na dva dijela. U prvome je dijelu naglasak bio na naseljavanju, konfesionalnoj pozadini naseljenika te osnivanju dviju prvih velikih župa u ovome kraju, a u ovome dijelu opisuju se ostale župe i filijale, njihov razvoj te etape odlaska, kao i opis djelovanja njihovih posljednjih duhovnih radnika.