Temeljna prijetnja novog operativnog okruženja jest činjenica kako tehnološki i organizacijski potpuno inferioran asimetrični protivnik postaje superiorniji u procesu prilagodbe i učenja, te na taj način reducira premoć konvencionalnog protivnika. Cilj ovog rada je kategorijalno definirati i razviti raščlambu magnitude prilagodbe pobunjeničko-terorističkih skupina kao alata za primjenu učinkovite protupobunjeničke i protuterorističke strategije. Ovaj alat ili instrument je u osnovi kvalitativno-kvantitativne prirode i ne zahvaća samo vojnu dimenziju, već i sve ostale – političku, diplomatsku, ekonomsku, društvenu, te druge, koje su često dominantne ili presudne u odnosu na vojnu dimenziju. Namjera raščlambe magnitude prilagodbe je zahvatiti proces prilagodbe pobunjeničko-terorističkih struktura u početku, dok je novi operativni zahvat u inicijalnoj fazi razvoja, kako bi se povećalo vlastito vrijeme za učinkovitu prilagodbu snaga i operacija. Raščlamba magnitude prilagodbe pobunjeničko-terorističkih skupina utemeljena je na populacijsko-centrističkoj kulturi, gdje su potrebe i sigurnost stanovništva postavljeni u fokus djelovanja.