Znanstvenici su pojavu sevdalinke u izgnanstvu interpretirali kao manifestaciju izbjegličkog bosanskog identiteta. Iako je ovaj aspekt značajan, vjerujemo da je identitetna dimenzija sevdalinke preuveličana. Zato ukazujemo na pojavu sevdalinke u Sloveniji kao, s jedne strane, dio kompleksnoga procesa suočavanja s neizvjesnošću i traumom, koja je posljedica prisilnih migracija, i s druge, kao odraz mladalačke kreativnosti ili traganja za ekspresivnom slobodom. Naime, tako fokus istraživanja izbjegličkog glazbovanja preusmjeravamo s kolektivnog iskustva na izrazito individualizirane, osobne naracije. Članak ukazuje na to da su glazbene aktivnosti izbjeglica bile u mnogim aspektima organizirane. U njihovoj su organizaciji sudjelovali i etnomuzikolozi, stoga djelovanje aplikativne etnomuzikologije, koja uključuje i praksu strateške esencializacije glazbe, valja analizirati kao integralni dio izbjegličkog glazbovanja.