U ovom istraživanju je ispitivan učinak polimorfizma gena za k-kazein na tehnološke karakteristike mlijeka u prahu dobivenog sušenjem raspršivanjem (AA1: BB1) i liofilizacijom (AA2: BB2). Korištene su standardne i općeprihvaćene metode fizikalno-kemijskih analiza mliječnih proizvoda, kao i metode za procjenu toplinske stabilnosti i prikladnosti mlijeka za proizvodnju sira. Najveću stabilnost naspram toplinskih tretmana pokazali su uzorci mlijeka u kojima je prevladavalo mlijeko krava s genotipom AA CSN3, pri pH od 6,4 do 7,0 (36-91 minuta za AA1: BB1 i 37-101 minuta za AA2: BB2). U modelnim sustavima s 25 % do 100 % mlijeka krava s genotipom AA CSN3 dobivenim liofilizacijom utvrđena je veća (za 3-10 %) termostabilnost proteina u rasponu pH od 6,4 do 7,0 u usporedbi s uzorkom dobivenim sušenjem raspršivanjem. Analiza rezultata vezanih uz prikladnost mlijeka za proizvodnju sira pokazala je da se s porastom udjela mlijeka krava s genotipom BB CSN3 od 0 % do 100 % u modelnim sustavima, trajanje koagulacije sirilom smanjuje za sve uzorke, bez obzira na metodu sušenja mlijeka. Utvrđeno je da su korištenjem liofilizacije koagulumi svih uzoraka svrstani u najvišu kvalitetu mlijeka u pogledu prikladnosti za proizvodnju sira, dok su kod uzoraka dobivenih sušenja raspršivanjem u ovu kategoriju bili svrstani samo oni koji se sastoje od min. 75 % mlijeka dobivenog od krava s genotipom BB CSN3.