Odlagališta nuklearnog otpada trebaju osigurati da taj otpad ne napusti odlagalište tisućama godina. Iako je otpad pohranjen u spremnike koji su planirani da izdrže i najekstremnije uvjete, neophodna je predostrožnost glede samog daljeg širenja produkata odlagališta kroz sloj u kojem se pohranjuje otpad. Tehnologija istraživanja nastala za potrebe naftne industrije na visokoj je razini i obuhvaća sve aspekte procjene ležišta. Osnovni zadatak istraživanja odlagališta otpada je definirati da ne postoje putevi kroz koje bi mogli fluidi iz odlagališta migrirati u strukture bliže površini. Za takvu procjenu, istraživanje se sastoji od definiranja geološkog modela pomoću bušotinske karotaže i 3D i 4D seizmike, zatim definiranja petrofizikalnih parametara kojima se kalibriraju karotažna mjerenja (odlagališta) i koji su ulazni podatak za proračune i simulacije protoka unutar promatrane strukture. Za potvrdu proračuna ili korekciju ulaznih podataka za proračune protoka, koristi se još i ispitivanje promjena tlakova u bušotini. Radi polu-empirijskog karaktera interpretacije mjerenih podataka, neka mjerenja i proračune je u manjoj mjeri potrebno modificirati za posebni slučaj odlaganja nuklearnog otpada.