Oštećenje sluha ima negativne učinke na kvalitetu života, osobito u socijalnoj i emocionalnoj domeni kvalitete komuniciranja. To izrazito dolazi do izražaja u starijoj životnoj dobi, kada je slabljenje kognitivnih sposobnosti najviše izraženo. Osim toga, starije osobe oštećenog sluha, koje su još uvijek radno aktivne, shvaćaju da je održavanje dobrog sluha od presudnog značenja za učinkovitost na radnom mjestu. S obzirom na značajnu prevalenciju starijih osoba s oštećenjem sluha koje ne koriste slušno pomagalo, kako u populaciji neverifi ciranih, tako i u audiološki verifi ciranoj populaciji, od ključne je važnosti učiniti dodatne napore da se takvim osobama povećaju spoznaje o prednostima i koristima upotrebe slušnih pomagala. Kako bi se ostvario ovaj cilj, nužan je multidisciplinaran javnozdravstveni pristup u rješavanju ovog zapostavljenog problema. Jedan od smjerova djelovanja bio bi pojačani audiološki probir populacije u domeni primarne zdravstvene zaštite. Drugi smjer djelovanja bio bi da se u sustavu i mreži javnog zdravstva osmisli nacionalni program ranog otkrivanja osoba oštećenog sluha u populaciji starijoj od 50 godina. Program bi trebao putem edukativnih sadržaja podizati svijest o potrebi liječenja i rehabilitacije nagluhih osoba. Treći smjer djelovanja bio bi provođenje randomiziranih kontroliranih studija kojima bi cilj bio ne samo prikupljati podatke povezane s prihvaćanjem, nošenjem i zadovoljstvom sa slušnim pomagalom, već ispitati i parametre koji su pokazatelji poboljšanja općeg zdravlja, kao što su emocionalno i socijalno funkcioniranje, komunikacijske sposobnosti te kognitivne mogućnosti.