U kontekstu teorije samoodređenja moguće je razlikovati nekoliko kvalitativno različitih aspekata motivacije i regulacije ponašanja koji imaju učinka na akademsko postignuće, procjenu samoefikasnosti i zadovoljstva pojedinca. Polazeći od pretpostavke da je za kvalitetu inicijalnog obrazovanja odgojitelja i nastavnika ključna intrinzična motivacija, odnosno autonomna regulacija ponašanja, cilj ovog istraživanja bio je ispitati različite aspekte akademske motivacije kod studenata odgojiteljskog, učiteljskog i nastavničkog usmjerenja, kao i studenata pedagogije. U istraživanju je sudjelovalo 566 studenata, a primijenjena je Skala akademske motivacije (Vallerand i sur., 1992) kojom se mjeri sedam različitih aspekata motivacije u skladu s kontinuumom samoodređenja (Gagne i Deci, 2005). Eksploratornom faktorskom analizom metodom glavnih komponenata uz varimax rotaciju dobiveno je rješenje od pet faktora koji odgovaraju intrinzičnoj motivaciji, introjiciranoj, identificiranoj i eksternalnoj ekstrinzičnoj motivaciji i amotivaciji. Na cijelom uzorku sudionika najviši rezultat postignut je na skali ekstrinzične identificirane regulacije, a najniži je rezultat očekivano utvrđen na skali amotivacije. Analiza rezultata intrinzične motivacije pokazala je značajno veće vrijednosti na diplomskoj razini u odnosu na preddiplomsku, a kod eksternalne regulacije utvrđeno je suprotno. Kod ostalih oblika motivacije nisu utvrđene značajne razlike s obzirom na razinu studija.