Daje se sustavni prikaz navodne pojave longitudinalnog raspršenja svjetlosti. Tu je pojavu prvi uočio Plotnikov, pa je nazvana Plotnikovljevim učinkom. Pojava se prezentira od početnih zabluda do konačnoga osporavanja. U uvodu se daje prikaz Zeemanova, Starkova, Comptonova, Ramanova i lažnoga Plotnikovljeva učinka. Opisuju se i događanja u svijetu i Zagrebu povezana s Ramanovim i Plotnikovljevim efektom. Dokumentirano se iznose podaci o Šplaitovoj disertaciji na Tehničkom fakultetu u Zagrebu te pisana polemika između Šplaita s jedne i Katalinića i Vrkljana s druge strane. Ističe se i Katalinićev osvrt na članke R. S. Krishnana i S. M. Mitre, indijskih fizičara koji su bili sljedbenici nobelovca C.V. Ramana i koji nisu potvrdili Plotnikova. Plotnikovljev učinak prepoznat je kao Mieov učinak, poznat od prije. Plotnikovljev učinak znatno je utjecao na aktivnosti i na istraživalački rad hrvatskih fizičara, biologa i fiziologa, ali i stranih renomiranih fizičara i kemičara. Taj je učinak potaknuo i aktivno učešće fizičara Katalinića na međunarodnom znanstvenom skupu u Parizu 1937. godine, gdje je nastupio kao dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.