U ovome radu Hegelove se odrednice prve forme prirodne religije – čarobnjaštva, primjenjuju na teze suvremene teorije Ralpha Abrahama o porijeklu mišljenja unutar prakse transa religije paleolitskoga šamanizma. Takva međusobna primjena ima zadaću omogućiti dokazivanje teze da se već u paleolitskoga čovjeka javlja mišljenje koje predstavlja početak religije kao naprednijega stupnja duha te šamanizam kao njegova prvotna religijska praksa. Čarobnjaštvo, kao prva forma religije može se usporediti s paleolitskim šamanizmom kroz poistovjećivanje prakse transa s Hegelovim shvaćanjem čarobnjaštva kao forme uspostavljanja nadmoći duha nad prirodom. Takva se nadmoć izražava unutar paleolitskoga šamanizma putem umjetnosti i stoga je moguće govoriti o praksi transa paleolitskoga šamanizma kao prijelaznome trenutku pročišćavanja duha na prijelazu iz umjetnosti u religiju.