Žene Frankopanke Šercer, Marija
Modruški zbornik,
01/2011, Letnik:
4-5, Številka:
4-5
Journal Article
Odprti dostop
Izabravši četrnaest žena koje su rođene kao Frankopanke, ili su udajom dospjele u obitelj Frankopan autorica je ukazala na uvjete u kojima su se ženska djeca udavala. Njihova dob od devet ili ...dvanaest godina, nedovoljno poznavanje budućega supruga, nepoznavanje sredine u koju su ih udavali, možebitno nepoznavanje jezika, otežavali su život toj nezreloj djeci. Temeljna zadaća ženskoga djeteta bila je rađanje djece i osiguravanje potomstva. Česti porodi su nerijetko dovodili do prerane smrti. Tek je Tripartitum Stjepana Werböczyja donio 1514. godine više reda u bračne odnose. Pojedine žene povezuju se s nekim povijesno-umjetničkim spomenicima. Uz Katarinu Nelipić i Elizabetu Petö de Gerse navode se nadgrobne ploče. Kod Lujze Aragonske ukazuje se na vjerojatnost postojanja njenoga sarkofaga. Među darovima Barbare Frankopan pojedinim crkvama, osobito je istaknut njen relikvijar. Vrlo je lijepa i neobična ljubavna priča Apolonije Lang i Krste Frankopana. Korisna su saznanja o opremi Ižote Frankopan a bogatstvo njene sestre Beatriče, udovice Ivaniša Korvina, naslućuje se po nakitu koji se opaža na njenom grafičkom portretu. Tri Katarine Frankopan istakle su se u nakladničkoj djelatnosti. Posljednja među njima Ana Katarina, udata za Petra Zrinskoga, doživjela je tragičnu sudbinu zatočenosti i izolacije iz koje ju je izbavila smrt.
Stjepan II. /1416.–1481./ treći od desetero sinova Nikole IV. Frankopana najznačajnija je osoba među Frankopanima 15. stoljeća. Već od rane mladosti bio je u diplomatskoj službi kralja Sigismunda ...Luksemburškog. U ime Janoša Hunyadija vodio je pregovore s napuljskim kraljem Alfonsom. Boravio je jedno vrijeme u Austriji i bio kapetanom Vojvodstva Kranjske. Kralj Matija Korvin hvalio ga je u povelji /1460./ zbog njegove mudrosti, dostojanstvenog ponašanja i vjernosti. U nekoliko navrata bio je hrvatsko–dalmatinski ban /1434.–1436. zajedno s bratom Ivanom, sam 1437. i uz Pavla Špirančića 1459.–1463./. Umro je u Modrušu 1481. godine u 65–oj godini života. Nadgrobnu ploču dao mu je zasigurno izraditi sin Bernardin odabravši majstora /ili više njih/ iz klesarske radionice koja je vjerojatno djelovala u Senju. Njeni su radovi, nadgrobne ploče Senjanke Dominike Bedričić /iz 1509./, modruškog biskupa Krištofora /iz 1517./ kao i reljef Krista u ikonografskom prikazu »imago pietatis«.
Autorica analizira reljef Madone s Djetetom iz Senja, reljef Sv. Trojstva iz senjske katedrale i reljef s frankopanskim grbom s fasade crkve sv. Franje u Senju, te ih pripisuje majstoru Giovaniju ...Ricciju i povezuje s njegovim radovima u Mađarskoj.
