As the SARS-CoV-2 virus started its fulminate spread, due to strict epidemiological measures, athletes were transferred to unsupervised online training. This resulted in injury increase occurrence in ...elite sport. Some of many reasons for this are detraining process linked with reversible decrease in muscle mass and increase in body fat content.
We present the unique case of the 13-year-old healthy, junior female figure skater who suffered from multiple injuries associated with unsupervised training and detraining during COVID-19 lockdown. This case reports injuries described in elite athletes’ population, but never reported cumulatively in three months’ time period. Healthy elite athlete with magnetic resonance imaging was diagnosed
with a stress fracture of the second and stress reaction of the fourth metatarsal bone, which occurred during online unsupervised training. The same patient also suffered from lumbar discus protrusion on L4-L5 segment and discus bulging sign on L3-L4 and L5-S1 segments, which occurred after lockdown period, in immediate return to sport. Individual rehabilitation program, which included different modalities of physical therapy during which special attention was given to strengthening, stretching, proprioceptive and dynamic neuromuscular stabilization exercises, resulted in safe and pain free return to sport.
A multi-faced controlled exercise program should be considered as part of successful rehabilitation program in elite sport. As part of injury prevention program, we suggest that sporting federations in collaboration with medical and sport experts develop and implement different and convenient sport- specific guidelines to prevent a rapid increase of injuries in different sport disciplines.
Ozljeda prednjeg križnog ligamenta najčešća je ozljeda ligamenta koljena, naročito kod sportaša, zbog velikih tjelesnih napora i zahtjeva tijekom redovnih sportskih aktivnosti. LCA (lat. ligamentum ...cruciatum anterius) je ključna struktura koljena za održavanje njegove funkcionalne stabilnosti i pravilne biomehanike. Ne samo da ozljeda LCA nije rijetkost, već predstavlja jednu od težih akutnih
ozljeda u sportu pa je shodno tome postala predmetom brojnih istraživanja. Veći rizik od ove ozljede imaju žene zbog brojnih anatomskih i hormonalnih čimbenika, a kao najčešće beskontakne mehanizme ozljeđivanja u literaturi se navode nagla zaustavljanja, promjene smjera kretanja ili doskoci. Liječenje LCA ozljede je konzervativno i operativno. Sportaši, izloženi velikim opterećenjima tijekom treninga i natjecanja, uglavnom biraju operativno liječenje, nakon kojeg slijedi dugotrajan i zahtjevan proces rehabilitacije u koji su uključeni liječnici, fizioteraputi i tim stručnjaka koji se brine o zdravlju sportaša. Motiviranost sportaša utječe na krajnje ishode liječenja. Ciljevi akutne faze rehabilitacije su fokusirani na smanjenje edema i hematoma, postepeno vraćanje opsega pokreta te pravilnu aktivaciju mišića kvadricepsa. Nakon početne faze slijedi progresivno jačanje svih mišića koji sudjeluju u funkcionalnoj stabilnosti koljena, vježbe propriocepcije, ravnoteže, stabilnosti, brzine aktivacije muskulature
i sportu specifično prilagođene vježbe kako bi se sportaš na što bolji i kvalitetniji način pripremio za puni povratak sportskim aktivnostima. Iako postoje propisane smjernice i protokoli za rehabilitaciju te prevenciju LCA ozljede, liječenje sportaša je usredotočeno na potpuno individualni pristup liječenju. Povratak redovnim treninzima i sportskom natjecanju predviđa se otprilike 6 – 9 mjeseci nakon ozljede, no novija saznanja ukazuju da je ponekad preporučljiva i značajno dulja rehabilitacija koja ovisi o samom sportašu, sportu i sportaševu reagiranju na cjelokupni tijek liječenja. Kako bi se rizik od ponovne ozljede smanjio na minimum, prije sigurnog povratka sportu potrebno je napraviti objektivna testiranja funkcionalne stabilnosti koljena.
Background: The evaluation of surgical outcomes measured by patient satisfaction or quality of life is very important, especially in plastic surgery. There is an increasing interest in self-reporting ...outcomes evaluation in plastic surgery. The authors tested a short, practically designed questionnaire to assess changes in the subjective perception of nasal appearance in patients before and after aesthetic rhinoplasty.
Methods: A prospective cohort study was conducted in a group of 121 patients who desired aesthetic rhinoplasty and were operated on by one surgeon. The questionnaire contained five questions (E1-E5) based on a five-point Likert scale and a visual analogue scale (range, 0 to 10). Two questions were designed as trick questions to help the surgeon screen for signs of body dysmorphic disorder.
Results: All patients rated the appearance of their nose as improved after surgery. The visual analogue scale revealed a Gaussian curve of normal distribution (range, 0.5 to 10) around a significant improvement (mean, 4.36 points, p=0.018). Also, question E1, question E2, and the sum of questions E1 through E5 showed a statistically significant improvement after surgery (p=1.74×10, p=4.29×10, and p=9.23×10, respectively). The authors found a linear relationship between the preoperative score on the trick questions and postoperative increase in visual analogue scale score. Test-retest reliability could be investigated in 74 of 121 patients (61 percent) and showed a positive correlation between postoperative (1 year after surgery) and repostoperative response (2 to 4 years after surgery).
Conclusions: The authors concluded that a surgeon performing aesthetic rhinoplasty can benefit from using this questionnaire. It is simple, takes no more than 2 minutes to complete, and provides helpful subjective information regarding patient preoperative nasal appearance and postoperative surgical outcome.
Uvod: Sinkronizirano klizanje vrlo je atraktivan, zanimljiv,
ali i veoma opasan sport, radi uvođenja sve težih i
zahtijevnijih elemenata koje nameću pravila Međunarodne
klizačke federacije.
Cilj: ...Utvrđivanje učestalosti, vremena nastanka te
lokalizacije ozljeda u hrvatskih seniorskih reprezentativki.
Materijali i metode: Korišten je anonimni anketni upitnik
koji je sadržavao opće podatke, podatke o vremenu,
vrsti i mehanizmu nastanka ozljede. Istraživanje je
provedeno na uzorku od 20 reprezentativki Hrvatske u
sinkroniziranom klizanju u dobi između 16 i 28 godina.
Rezultati: Rezultati su pokazali da su sve ispitane klizačice
tijekom svoje klizačke karijere bile barem jednom
ozlijeđene, a nekolicina njih i više puta. Najveći broj
ozljeda odnosi se na ozljede donjih ekstremiteta, 65%
imalo je problema s koljenom, 35% imalo je problema
sa lumbalnim dijelom kralježnice. Izvan leda nastalo je
17,77% ozljeda , a 82,22% ozljeda tijekom treninga na
ledu. 8,88% ozljeda nastalo je prilikom individualnog
treninga tehnike na ledu, 24,44% su ozljede povezane s
padovima, a 57,77% ozljeda je nastalo tijekom izvođenja
grupnih klizačkih elemenata.
Zaključak: Broj ozljeda u sinkroniziranom klizanju zabrinjava,
ponajviše veliki broj ozljeda nastalih tijekom
međusobnog kontakta suklizačica na ledu. Zabrinjavajući
su rezultati učestale pojave boli u lumbalnom dijelu
kralježnice povezani sa sve težim elementima klizačkih
programa.
PDF
