Eutanazija u svom fundamentalnom prizvuku evocira društvene, (bio)etičke, političke i pravne implikacije. Rasprave o njezinoj pravnoj regulaciji ili dekriminalizaciji povezane su s ustavnim i ...temeljnim ljudskim pravima te vrijednostima inherentnima ljudskom biću. Eutanazija dovitljivo pretendira koincidiranju prava na život i drugih ustavom zaštićenih vrijednosti, napose prava na privatnost te osobne autonomije pojedinca. Međutim, razumijevanje ovog fenomena, kojem je svojstvena dihotomija, naizgled egalitarnih odnosa između svetosti života i prava na dostojanstvenu smrt, zahtijeva dublje razumijevanje povijesne pozadine, političkih zbivanja i javnoga mnijenja koji su pridonijeli njezinoj legalizaciji ili, u pojedinim slučajevima dekriminalizaciji. U tom pogledu, autorica u radu analizira evoluciju pravne regulacije eutanazije i (medicinski) potpomognutog samoubojstva te daje komparativnu analizu njihova pravnog uređenja u europskim zemljama koje su se odlučile putem minucioznih posebnih zakonodavstava ili minimalnih izmjena postojećeg zakonodavstva regulirati ovo, za mnoge još uvijek, osjetljivo pitanje, evocirajući konsternaciju moralnih vrijednosti i vjerskih postulata među nepristalicama. Cilj je rada otkriti vodi li nas struja evolucijskog razvoja prema prihvaćanju, ne samo dekriminalizacije eutanazije i potpomognutog samoubojstva, nego i prava na dostojanstvenu smrt kao naličja prava na život, osiguravajući, na tom putu, potrebna pravna jamstva koja zahtijeva realizacija konačnog cilja.
Euthanasia, in its fundamental overtones, evokes social, (bio) ethical, political, and legal implications. Debates about its legal regulation or decriminalization are flagrantly linked to constitutional and fundamental human rights and the values inherent in the human being. Euthanasia ingeniously aspires to the coincidence of the right to life and other values protected by the constitution, especially the individual’s right to privacy and personal autonomy. However, understanding this phenomenon, which is characterized by a dichotomy of the seemingly egalitarian relationship between the sanctity of life and the right to a dignified death, requires a deeper understanding of the historical background, political events, and public opinion that contributed to its legalization or, in some cases, decriminalization. In this regard, the author analyzes the evolution of legal regulation of euthanasia and physician-assisted suicide and provides a comparative analysis of their legal regulation in European countries that have decided to regulate this through meticulous special legislation or minimal changes to existing legislation—a sensitive issue, evoking consternation of moral values and religious postulates among non-supporters. This paper aims to determine whether the current evolutionary development is leading us to accept not only the decriminalization of euthanasia and assisted suicide but also the right to a dignified death as a reverse right to life, thus providing the necessary legal guarantees.
Sažetak: Regulatorni je mehanizam presretanja komunikacija u Ujedinjenoj Kraljevini doživio supstancijalne izmjene u posljednjih nekoliko desetljeća. Sve do presuðenja ESLJP-a u predmetu Malone ...(1984.), u kojem je konstatirana povreda prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. EKLJP-a, Ujedinjena Kraljevina nije ni imala koncizan zakonodavni okvir koji bi regulirao materiju presretanja komunikacija. Kroz standarde postulirane praksom ESLJP-a mijenjani su i zakonodavni okviri koji reguliraju predmetnu materiju. Implementacija EKLJP-a u britanski pravni sustav nametnula je više standarde kad je riječ o zaštiti privatnog života kako to jamči čl. 8. EKLJP-a u ozračju kojih cammon law pristup da „policija može raditi što želi sve dok to nije zakonom zabranjeno", više nije bio održiv. Institut posebnih dokaznih radnji u Ujedinjenoj Kraljevini normiran je posebnim zakonima o istražnim ovlastima te pripadajućim kodeksima prakse, a ne Zakonom o kaznenom postupku, kako je to slučaj u zemljama kontinentalne pravne tradicije. U radu autorica analizira zakonodavne promjene koje su prethodile donošenju Zakona o ureðenju istražnih ovlasti iz 2000. (RIPA), kao i novi Zakon o istražnim ovlastima iz 2016 (IPA). Potonji predstavlja najveću reformu britanske regulative mehanizma presretanja komunikacija jer je prvi put u Ujedinjenoj Kraljevini inkorporiran sudski element za autorizaciju naloga, doduše samo za pojedine oblike posebnih dokaznih radnji koje su predmetom njegove regulacije. Za preostale posebne dokazne radnje koje su (još uvijek ostale) pod okriljem regulacije RIPA-e još uvijek je imanentna odsutnost sudske kontrole, barem u fazi izdavanja i produljenja naloga za njihovo provoðenje, ali je uveden poseban oblik ex post facto sudske kontrole. Slijedom navedenog nameće se pitanje jesu li recentnim zakonodavnim izmjenama ispunjeni standardi kako ih je formirao ESLJP, napose je li osigurana adekvatna razina (sudske) zaštite konvencijskih prava koja taj Sud štiti. Posljedično navedenom, iznose se zaključci u odnosu na revidiran koncept ureðenja predmetne materije.
Autorica u radu nastoji dati kratki pregled razvoja probacijskog sustava u Republici Hrvatskoj te uloge probacijske službe u izvršavanju alternativnih sankcija i mjera. Cilj je ovoga rada kroz prikaz ...pravnog okvira i dosadašnje prakse izricanja i provođenja suvremenih alternativa kaznama, ukazati na njihovu korisnost i pragmatičnost kao najadekvatnijih mjera za određene kategorije kaznenih djela, odnosno određene kategorije počinitelja. Autorica elaborira o pojmovnom određenju alternativnih sankcija i probacije te iznosi njihova diferencijalna poimanja i temeljne postavke. U pogledu regulacije i uređenja alternativnih sankcija i mjera doneseni su brojni dokumenti na međunarodnoj i regionalnoj razini, a koji su poticajno djelovali na zakonodavca u pogledu reforme našeg kaznenopravnog sustava. Prizma organizacijske strukture probacijske službe u RH te probacijskih poslova po pojedinima fazama kaznenog postupka nedvojbeno ukazuje na to da se RH opredijelila za rehabilitacijski pristup u načinu izvršenja sankcija s naglaskom na humanizaciju u pristupu kažnjavanja. Autorica razmatra vrste alternativnih sankcija (u širem smislu) u Republici Hrvatskoj. Rad za opće dobro nametnuo se kao najzastupljeniji od svih probacijskih poslova i zbog toga mu je u radu posvećeno najviše pozornosti. Trend porasta izrade izvješća probacijskih ureda, po zahtjevu suca izvršenja upućuje na rastuće povjerenje sudova u probacijsku službu što je samo jedan od aspekta pokazatelja uspješnosti prakse izricanja i provođenja alternativnih sankcija i mjera. U konačnici autorica daje svoja promišljanja o probacijskom sustavu de lege lata i de lege ferenda.
Istraživanje izricanja i provođenja alternativnih sankcija i mjera utemeljeno je na podacima Državnog zavoda za statistiku, Izvješća Državnog odvjetništva RH, Izvješća Glavnog državnog odvjetnika RH te Izvješća o radu probacijske službe.
Pitanja prava na život i poimanje smrti odraz su društvenih vrijednosti, uvriježenih stavova i dominantnih vjerskih opredjeljenja koja su obilježila pojedine etape ljudskog razvoja kroz povijest. ...Mada pojedine zemlje danas prihvaćaju i odobravaju eutanaziju i/ili medicinski potpomognuto samoubojstvo kao ustoličeno suvereno pravo, ovi postupci i dalje spadaju među najkontroverznija pravna i (bio)etička pitanja te potiču žustre rasprave. Međutim, rasprave o njima nisu novost, budući da su eutanazija i (potpomognuto) samoubojstvo prisutni od pamtivijeka, a temelje se na postavkama različitih promišljanja i poimanja vrijednosti ljudskog života, patnje, ali i prava na (dostojanstvenu) smrt. Cilj rada je raspraviti temu eutanazije kroz povijesnu anamnezu. Geneza ovog fenomena pomaže nam u razumijevanju okolnosti koje su pridonijele njegovu prihvaćanju, ali i žustrom protivljenju i to od antike pa do suvremenog doba.
The issues of the right to life and the concept of death reflect social values, established attitudes, and dominant religious beliefs that have marked certain stages of human development throughout history. Although some countries today accept and approve euthanasia and/or assisted suicide as an enthroned sovereign right, these procedures are still among the most controversial legal and (bio)ethical issues and current debates. However, discussions about these issues are nothing new since euthanasia and assisted suicide have been present forever and are based on the assumptions of different reflections and understandings of the value of human life, suffering, and the right to a (dignified) death. This paper aims to discuss the subject of euthanasia and assisted suicide through a historical anamnesis. The genesis of this phenomenon helps us understand the circumstances that contributed to acceptance, as well as the vigorous opposition from ancient times to the modern age.
Trgovanje dijelovima ljudskog tijela jedno je od najsurovijih oblika zločina suvremenog doba. Aktualnost ovog fenomena pojačavaju okolnosti njegove isprepletenosti s organiziranim kriminalom i ...ljudskim očajem. Posljedice su trgovanja dijelovima ljudskog tijela: (I) pogibeljne za »darivatelje«; (II) prosperitetne za »posrednike«; te (III) životno uvjetovane za »primatelje«. U ovom se radu analizira fenomen trgovanja dijelovima ljudskog tijela u neposrednoj vezi s razvojem transplantacijske medicine i kirurgije. Transplantacija ljudskih organa gravitira prema indikativnoj etici odgovornosti te postepeno nadilazi imperativnu etiku dužnosti. Međutim, s etičkog i moralnog gledišta, darivanje ljudskih organa predstavlja čin sebedarja, što komercijalizaciju ljudskih organa čini neprihvatljivom jer vrijeđa ljudsko dostojanstvo. Osim etičkih implikacija, u ovom se radu analiziraju međunarodni dokumenti koji se odnose na problematiku trgovanja dijelovima ljudskog tijela te hrvatsko normativno uređenje predmetne materije, dok se zaključno iznose bioetički i kaznenopravni odgovori na razmotrenu problematiku.
Trafficking in human body parts is one of the most severe form of crime in modern times. The topicality of this phenomenon reinforces the fact that it is intertwined with organised crime and human despair. The resulting repercussions are dangerous for the “donor”, prosperous for the “intermediaries”, and vital for the “recipient”. The paper analyses the phenomenon of trafficking in human body parts, which is directly related to the development of transplant medicine and surgery. Human organ transplantation is moving toward indicative ethics, as ethics of responsibility, and is gradually moving beyond imperative ethics, emphasising duty. Human organ donation is an act of self-sacrifice. Therefore, from an ethical and moral perspective, the commercialization or trafficking of human organs is unacceptable because it violates human dignity. In addition to the ethical implications, the paper analyses international documents on this topic and the Croatian normative regulations on this issue. Finally, bioethical and criminal law answers to this question are given.
Trafficking in human body parts is one of the most severe form of crime in modern times. The topicality of this phenomenon reinforces the fact that it is intertwined with organised crime and human ...despair. The resulting repercussions are dangerous for the “donor”, prosperous for the “intermediaries”, and vital for the “recipient”. The paper analyses the phenomenon of trafficking in human body parts, which is directly related to the development of transplant medicine and surgery. Human organ transplantation is moving toward indicative ethics, as ethics of responsibility, and is gradually moving beyond imperative ethics, emphasising duty. Human organ donation is an act of self-sacrifice. Therefore, from an ethical and moral perspective, the commercialization or trafficking of human organs is unacceptable because it violates human dignity. In addition to the ethical implications, the paper analyses international documents on this topic and the Croatian normative regulations on this issue. Finally, bioethical and criminal law answers to this question are given.
Zabrana reformatio in peius institut je kaznenoprocesnog prava koji derivira iz Ustavom zajamčenog prava na žalbu, čime predstavlja oživotvorenje prava na obranu iako nema eksplicitno ustavno ...ustoličenje niti izravno proizlazi iz EKLJP-a. Kao sastavnica vladavine prava, zabrana reformatio in peius počiva na postulatu pravičnosti u vidu jamstva okrivljeniku da žalba izjavljena samo u njegovu korist neće rezultirati za njega nepovoljnijom odlukom. Dalekosežnost zabrane reformatio in peius očituje se u okolnosti da ona, jednom ustanovljena, nadilazi i pravomoćnost sudske odluke te
veže sud do konačnog okončanja postupka. No prijepore u pravnoj teoriji i sudskoj praksi izaziva opseg primjene te zabrane, napose referira li se ona (samo) na visinu kazne (i težinu kaznenopravne sankcije), ili pak obuhvaća i činjenični opis i pravnu oznaku djela. Autorice u radu analiziraju normativno uređenje instituta zabrane reformatio in peius te se dotiču i sudske prakse u izabranim zemljama kontinentalne pravne tradicije. Rezultati provedenog istraživanja, koji predstavljaju komparativnu podlogu za provedbu drugog dijela istraživanja, gdje će se analizirati hrvatsko normativno uređenje i sudska praksa, upućuju na normativno vezivanje zabrane reformatio in peius
isključivo za pitanje sankcija, ali sudska praksa ide u smjeru (ograničenog) priznavanja prava izmjene pravne kvalifikacije djela samo ako visina izrečene kazne ostane nepromijenjena.
Corruption and money laundering are phenomena that often co-occur in practice and are so closely linked that it is sometimes difficult to separate one from the other. Corruption, on the one hand, ...causes money laundering, while at the same time, money laundering strengthens corruption. The research carried out in this paper aimed to clarify the relationship between money laundering and corruption, and their relationship was analyzed using the panel method. Six countries are included in the research sample: Italy, Croatia, Slovakia, Slovenia, Germany, and Sweden, and the research period is from 2011 to 2020. The research results show a positive and statistically significant relationship between corruption and money laundering. The results of the research suggest that the increase in activities aimed at preventing money laundering will result in a decrease of corruption. These results indicate that the efforts of various international and national organizations are justified to promote and improve the money laundering prevention system, as the fight against this phenomenon has a positive effect on the reduction of corruption at the same time. It is undoubtedly necessary to continue to promote and improve transparency in the anti-money laundering system since the increased transparency of the system implies a reduced possibility of corruption among all stakeholders involved in the anti-money laundering system. According to our knowledge, this area is still under-researched, and this paper contributes to clarifying the interrelationship between money laundering and corruption. Indeed, it should be pointed out that there is room for further research in which a larger sample could be included, and the analysis could be extended to more countries. Also, due to their harmful and destructive influence on all social structures, the relationship between these phenomena will continue to occupy the attention of scientists and will be the subject of research interest in the future.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, regulatorni mehanizam za presretanje komunikacija doživio je značajne promjene u posljednjih nekoliko desetljeća. Sve do presude Europskog suda za ljudska prava (ECtHR) u ...predmetu Malone (1984.), u kojoj je utvrđena povreda prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. Europske konvencije za zaštitu temeljnih prava i sloboda (ECHR), Ujedinjeno Kraljevstvo nije imalo koncizan zakonodavni okvir koji regulira presretanje komunikacija. Zakonodavni okviri koji reguliraju predmetnu materiju također su izmijenjeni standardima koje postavlja praksa ESLJP-a. Implementacija ECHR-a u britanski pravni sustav nametnula je više standarde zaštite privatnosti zajamčene čl. 8 ECHR,
Posebnost zakonskog uređenja posebnih dokaznih radnji u Ujedinjenom Kraljevstvu očituje se, za pojedine posebne dokazne radnje, u nepostojanju sudske kontrole, barem u fazi izdavanja i izdavanja naloga za njihovu provedbu. Danas je predmetno područje uređeno posebnim Zakonom o istražnim ovlastima iz 2000. (RIPA), Zakonom o istražnim ovlastima iz 2016. (IPA) i srodnim Kodeksima postupanja, no ne Zakonom o kaznenom postupku, kao što je slučaj u zemljama s kontinentalnom pravnom tradicijom.
U ovom radu autor analizira zakonske promjene koje su prethodile donošenju Uredbe o istražnim ovlastima iz 2000., kao i novog Zakona o istražnim ovlastima iz 2016. koji se može opisati kao najveća reforma britanske regulative o prisluškivanju, kakva je bila za prvi put u Ujedinjenom Kraljevstvu uključio je pravosudni element za ovlast presretanja. U tom kontekstu, postavlja se pitanje zadovoljavaju li nedavne zakonske promjene standarde koje je utvrdio ESLJP. Slijedom toga, iznose se zaključci vezani uz revidirani koncept predmeta.
