Republika Hrvatska po pitanju inkluzije učenika s teškoćama u redovne odgojno-obrazovne ustanove aktivna je od 80-ih godina 20. stoljeća. Proces odgojno-obrazovne inkluzije u posljednje vrijeme u ...velikoj se mjeri ostvaruje putem pomoćnika u nastavi (PUN) odnosno stručnih komunikacijskih posrednika kao modela potpore obrazovanju i socijalizaciji učenika s teškoćama. Sukladno kontinuiranom rastu broja učenika s teškoćama očekuje se i kontinuitet rasta potrebe za uključivanjem pomoćnika u nastavi / komunikacijskih posrednika u odgojno-obrazovni proces. Premda je Republika Hrvatska u Ustav (NN 85/2010) te svoju obrazovnu politiku uključila istaknutu potrebu donijevši „Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima“ (NN 102/ 2018), još uvijek ne postoje čvrsti zakonski temelji kojima se jasno definiraju kriteriji odabira, kompetencija, sustavne evaluacije, edukacije i podrške osobama koje obavljaju poslove PUN. Cilj je ovog rada dati prikaz zakonske regulative koja se odnosi na uključivanje pomoćnika / komunikacijskih posrednika u odgojno-obrazovni proces te identificirati područja koja su nedovoljno zakonski regulirana. Iako se istraživanja na području inkluzivnog odgoja i obrazovanja posredovanjem PUN intenziviraju, s naglaskom na stavove, kompetencije te suradnju PUN i učitelja, ona su i dalje malobrojna i nedostatna. Svrha je ovoga rada pregledom dokumentacije ukazati na izazove te doprinijeti ujednačavanju odgojno-obrazovne inkluzivne prakse na nacionalnoj razini.
In terms of the inclusion of students with disabilities (SEN) in regular educational institutions, the Republic of Croatia has been active since the 1980s. In recent times, the process of educational inclusion has been largely facilitated through teaching assistants (TAs) who serve as professional communication mediators, providing support for the education and socialization of students with disabilities. Given the continuous growth in the number of students with disabilities, there is an expected increase in the demand for teaching assistants/communication mediators in the educational process. While the Republic of Croatia has recognized this need, as reflected in the Constitution (2010) and its educational policy, and by adopting the “Regulations on Teaching Assistants and Professional Communication Mediators” (OG 102/2018), there is still a lack of solid legal foundations that clearly define the selection criteria, competencies, systematic evaluations, education, and support for individuals performing TA duties. This research aims to provide an overview of the legal regulations related to the inclusion of assistants/communication mediators in the educational process and identify areas that are insufficiently regulated by the law. Although research in the field of inclusive upbringing and education through the mediation of TAs is increasing, with a focus on the attitudes, competencies, and cooperation of TAs and teachers, it remains limited and inadequate. This paper highlights the challenges through document review and aims to contribute to the standardization of educational policies at the national level.
Brz napredak znanosti i tehnologije nepovratno je izmijenio čovjekovu svakodnevnicu. Te su sveprožimajuće promjene s jedne strane podigle kvalitetu čovjekova života i olakšale svakodnevicu. S druge ...strane, međutim, opsežne tehnološke promjene tema su etičkih rasprava i debata o budućnosti čovječanstva s obzirom na rizike koji proizlaze iz novih tehnologija. Rad istražuje koncepte transhumanizma i kibernetike, analizirajući njihov potencijalni utjecaj na čovjekovu budućnost i etičke izazove koje predstavljaju. Analizirajući obećanja i opasnosti ovih futurističkih ideja, cilj rada je naglasiti važnost odgovornog tehnološkog razvoja i nužnosti sveobuhvatnog reguliranja u oblikovanju tehnološke budućnosti. U tom kontekstu bioetika ima ključnu ulogu u postavljanju granica tehnološkog napretka te usmjeravanju razvoja tehnologije kako bi se sačuvali ljudski moralni principi. Njezina uloga ne leži samo u postavljanju ograničenja, već i u proaktivnom poticanju refleksije o moralnim aspektima tehnološkog napretka. Kroz sinergiju bioetike i društvenih znanosti, a uz pomoć globalne politike, možemo oblikovati budućnost u kojoj tehnologija služi dobrobiti čovjeka, poštujući vrijednosti dostojanstva, pravde i slobode svih pojedinaca.
The rapid advancement of science and technology has irreversibly transformed everyday human life. On the one hand, these pervasive changes, have elevated the quality of human life and eased everyday tasks but on the other, extensive technological changes are the subject of ethical discussions and debates about the future of humanity, regarding the risks that arise from new technologies. This paper explores the concepts of transhumanism and cybernetics, analysing their potential impact on the future of humanity and the ethical challenges they pose. By examining the promises and perils of these futuristic ideas, the paper emphasises the importance of responsible technological development and the necessity of comprehensive regulation in shaping our technological future. In this context, bioethics is crucial in limiting technological progress and guiding technological development to preserve human moral principles. Its role extends beyond merely setting limitations. It also involves proactively stimulating and reflecting on the moral aspects of technological advancement. Through the synergy of bioethics and social sciences, aided by global policies, we can shape a future where technology serves the well-being of humanity, respecting the values of dignity, justice, and the freedom of all individuals.
