Egidije iz Viterba Batelja, Juraj
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru,
12/2013
55
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Egidije Antonini, u literaturi najčešće zvani Egidije iz Viterba, bio je redovnik pustinjak Reda sv. Augustina. Obnašao je najviše službe u svojemu Redu. Bio je biskup u Viterbu i naslovni nadbiskup ...Carigrada, kardinal, a godine 1530. postao je nadbiskupom zadarskim. Sve su te činjenice izazov znanstvenom proučavanju, osobito o 500. obljetnici otvaranja V. lateranskog koncila na kojemu je on po nalogu pape Julija II. održao uvodni govor, te 520 godina od Egidijine smrti, a posebice jer se za njega tvrdi da je bio jedan od »najinteligentnijih i najučenijih« zadarskih nadbiskupa.Sažeti pregled Egidijeva djelovanja uvodi nas u razdoblje povijesti Katoličke crkve kada su redovi osjećali potrebu za unutarnjom duhovnom obnovom, u čemu je Egidije prednjačio u Redu pustinjaka sv. Augustina, te u teško razdoblje opće crkvene povijesti koja je svoju unutarnju obnovu aktualizirala na V. lateranskom koncilu (1512. – 1517.).Ukorijenjen na klasičnoj filozofskoj misli i uronjen u teologiju, Egidije je pridonio teološkoj znanosti, ali je njome protkao i svoju diplomatsku djelatnost, osobito posredujući između pape i državnih vladara organizirajući vojne protiv Turaka. U svojstvu generala istodobno je nastojao zaštititi redovnike i samostane svoga Reda u hrvatskim krajevima. Istraživanjem arhiva i proučavanjem dostupne literature spoznajemo pojedinosti i osobitosti Egidijeva života i rada. Zbog manjkavosti dokumenata o njegovoj mladenačkoj izobrazbi u Istri i o imenovanju za zadarskog nadbiskupa ne dobivamo potpune podatke, ali je njegovo imenovanje zadarskim nadbiskupom pridonijelo većem ugledu Zadarske nadbiskupije.
Za vrijeme sužanjstva u rodnoj župi Krašiću (1951.–1960.)
zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac sastavio je dvije knjige
katehetskih propovijedi u kojima je na temelju svetopisamske
objave razradio ...kršćanski nauk i njegovu primjenu u slavljenju
sakramenata i svakodnevnom kršćanskom životu. Ta zbirka od 140
propovijedi nosi obilježje katehetskoga štiva i cjelovitog kršćanskog
nauka. U njima se autor služi biblijskim uzorima, povijesnim
osobama, mislima crkvenih otaca i sabora koji su jamac katoličkoga
pravovjerja.
Predmet istraživanja ovoga članka jesu okolnosti nastanka
tih propovijedi i starozavjetne teme u njima. Te su propovijedi
izvorno autorsko djelo i odaju Stepinca kao vrsnog vjeroučitelja
i katehetu, uvijek svjesna da bez poznavanja vjerskih istina ne
može biti ozbiljnoga kršćanskog života. Svojim stavom i naukom
zauzimao se da se vjeronauk naviješta, tumači i prenosi temeljne
istine katoličke vjere, bez obzira na političke okolnosti u kojima se
naviještaju. Premda izravno ne spominje da su propovijedi nastale
u vremenu političkog progona Katoličke Crkve, ozbiljnost iznošenja
katoličkih istina i zahtjev za njihovim primjenjivanjem u okolnostima
progona odaju autora kao budna pastira i autentična navjestitelja
evanđeoske poruke.
Iz sadržaja i poruka starozavjetnih tema može se zaključiti
da nadbiskup primjenjuje klasično katekizamsko izlaganje, koje
čovjeka od spoznaje Boga Stvoritelja vodi k Bogu koji čovjeka ne
napušta u trenutcima njegove slabosti, štoviše, prepun je milosrđa
i smilovanja prema njemu. Stepinac tumači Božje stvarateljsko
zahvaćanje u život, stvaranje vidljivog i nevidljivog svijeta, osobitost
čovjeka stvorena na sliku i priliku Božju, ali i pojavak grijeha i zla.
Govori o Bogu kao dobrome ocu koji oblikuje izabrani narod, daje
mu predvodnike u vjeri i bogoslužju, koji ga odgaja zapovijedima
urezanima u njegovo srce kao zalog identiteta, opstanka i spasenja.
Štoviše, on upućuje na poštivanje roditelja i poglavara, na brigu za
život i osobno zdravlje i zdravlje bližnjega, na krjepost i povrjedu
stidljivosti, poštivanje tuđeg vlasništva i dobra glasa.
Budući da je uvijek u životu imao pouzdanje u Boga i bio
vjeran svom biskupskom geslu “U tebe se, Gospodine, uzdam!”,
nadbiskup je izvrsno protumačio kako grijeh očajanja može postati
krjepost ufanja (Šaul i David), ali i kako krjepost vjere po uzoru na
Abrahamovu biva zalog Božjeg blagoslova. Osim toga, prikazao je
Mojsija kao svojevrsnu sliku Isusa Krista, vrlo vješto povezujući
starozavjetnu i novozavjetnu povijest spasenja predočujući je kao
jednu nerazdvojnu cjelinu u kojoj se očituje Božja briga za čovjeka.
Središnje mjesto u prenošenju nade i moralnom pridizanju
Božjeg naroda on je dao prorocima, Božjim izaslanicima. Oni su
navijestili Spasiteljev dolazak i “njihova proročanstva svakog
čovjeka dobre volje moraju dovesti Kristu”.
Proučavanje ovih propovijedi i njihova djelomična usporedba
s današnjim katehetskim priručnicima omogućuje suvremenom
vjeroučitelju, kateheti i svakom vjerniku bolje poznavanje
zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, koji na temelju povijesti
spasenja obrađuje velike teološke teme. Redoslijed i odabir tema
prati biblijsku povijest s posebnim naglaskom na središnje likove
Staroga zavjeta.
Za vladavine komunističkog režima u Hrvatskoj, u ime bezbožnog svjetonazora, komunističke ideologije, ukinuto je tisuće stoljetnih naziva mjesta i gradova koji su nosili imena kršćanskih svetaca. ...Tako su ime grada Sveta Nedelja, preimenovali u Nedelja, Sveti Križ Začretje u Začretje, Sveti Petar u Petar, Sveti Đurđ Ludbreški u Đurđ Ludbreški, Sveti Filip Jakov u Filip Jakov, Sveti Juraj u Trnju u Juraj u Trnju, itd.
Proučavanje okružnica, propovijedi i prigodnih nagovora bl. Alojzija Stepinca omogućuje nam uvid u njegovu pastirsku skrb za kršćanski odgoj povjerenih mu vjernika i način da ih učvrsti u istinama ...vjere. Na temelju njegove baštine možemo s pravom zaključiti kako je snažan bio njegov katehetski impuls i uvjeriti se u njegova nastojanja da Crkva ima dovoljan broj kvalitetnih kateheta i vjeroučitelja. U tu svrhu sastavio je Katehetske propovijedi čiji je novozavjetni dio obrađen u ovome članku.
U prvom dijelu članka predočene su nadbiskupove smjernice vjeroučiteljima i roditeljima za vjerski odgoj djece u obitelji i u školi, njegova skrb za vjeronaučne priručnike, a potom u drugom dijelu članka ukratko su prikazani sadržaj i poruka novozavjetnih tema u Katehetskim propovijedima. U njima je on progovorio o Bogu Ocu koji u punini vremena šalje svoga Sina da otkupi grješno čovječanstvo, o Kristu Otkupitelju čovjeka, njegovu utjelovljenju, pripravi za javno djelovanje, o njegovu navještaju evanđeoskog zakona ljubavi i o pozivu čovjeku na obraćenje. Dramu Kristove muke, smrti i uskrsnuća koja je dovela do plodova otkupljenja nadbiskup tumači jednostavnim i svakom vjerniku razumljivim govorom.
Nakon kateheza o Kristu i njegovu otkupiteljskom djelu govori o Bogu Duhu Svetome koji daje spoznati plodove otkupljenja, štoviše, on ih oživljuje u slavljenju sakramenata. Potom, u svjetlu Kristova uskrsnuća, tumači njegovu vlast nad prirodom, životom i smrću. Nije propustio progovoriti o Crkvi koju je Krist ustanovio s nakanom da uprisutnjuje djelo spasenja i njenu vidljivu strukturu povezanu milošću i službama koje omogućuju ljudima prispjeti k slavi neba. Naposljetku, potanko je obradio pripremu slavljenja pojedinih sakramenata i potrebu iskazivanja zahvalnosti Bogu za njih te potrebu vjere u uskrsnuće tijela i vječni život.
U načinu prenošenja kršćanskoga nauka nadbiskup je u ljudima budio kršćansku nadu i vedrinu koja proizlazi iz njegova jedinstva s Bogom i njegovom Crkvom, osobito u vremenu progona. Shvaćajući pogubnost komunističke ideologije koja je htjela iskorijeniti vjeru, prikazujući je kao »opijum naroda«, pojačano je poticao roditelje na obvezu kršćanskog odgoja djece, osobito u školi, a svećenike upozoravao da ni zbog kakvih razloga ne posustanu u naviještanju i prenošenju vjerskih istina.
Red
pustinjaka sv. Augustina imao je na podrucju Istre vise samostana.
Desetak Clanova te redovnicke zajednice upravljali su biskupijama u
Istri, a materijalnu bastinu sacinjavaju pisani dokumenti ...sacuvani u
arhivima javnih i crkvenih ustanova u Republici Hrvatskoj i u
inozemstvu, zatim jos danas postojeéi njihovi samostani i crkve, a
saCinjavaju je i oltarne pale, kipovi i freske koje svjedoce o osobitoj
augustinskoj poboznosti "Gospi od Utjehe" ili "Gospe od pojasa".
Zbog toga se uz lik sv. Augustina susreéu i likovi njegove majke
Monike te augustinskih svetaca Nikole Tolentinskoga i sv. Tome iz
Villanove. Istrazivanje te bastine omoguéuje pogled u razlicita
povijesna razdoblja kroz koja se profilirala povijest Istre i katolickih
biskupija u njoj. Uz znacajan prinos redovnickih zajednica duhovnoj
i moralnoj preobrazbi naroda, istrazeni dokumenti dopustaju doéi
do spoznaje da je augustinska bastina u Istri zajamcena na cijelom
njezinom podrucju, da je tumac autenticnog zivljenoga evandelja koje
su redovnici i Bozji narod zivjeli, kako u krsnim predjelima Istre,
tako i u njezinim primorskim krajevima.
Kipovi i slike sv. Augustina obiljdeni su tipicnom ikonografijom
za razumijevanje njegove zakonodavne vlasti ukoliko je bio pisac
pravila za monaski zivot, odnosno kao biskup te iskonski uCitelj
vjere. ISCitavanje njegovog teoloskog opusa u svijetlu njegova
duhovnog nasljeda u Istri, dopusta zakljuciti da su i na podrucju
Istre bili prisutni strujanja koja su stvarala europsku kulturu i temelje
krséanske Europe. Naime, bastina sv. Augustina u Istri, ovdje
predocena u najznacajnijim primjerima, moze biti dragocjeno vrelo
kako daljnjem proucavanju, tako i boljem upoznavanju crkvene,
kulturne i drustvene povijesti Istre.
Ovaj članak donosi analizu govora o svećeničkom pozivu u
programima i udžbenicima za katolički vjeronauk u osnovnoj i
srednjoj školi. Nastavne cjeline i jedinice vrednuje kako s teološkopastoralnog,
...tako i s pedagoško-psihološkog aspekta. Polazišna
točka ove analize su dokumenti crkvenog učiteljstva i Papine poruke
upućene prigodom Svjetskog dana zvanja. U prvom dijelu progovara
o pojmu kateheze uopće, želeći ukazati kako je i školski vjeronauk
uvijek bio i treba ostati poučavanje u vjeri, osluškivanje odjeka riječi
Onoga koji progovara.
U drugom dijelu autor istražuje kakav i koliko snažan odjek
na učenika ostavljaju sadržaji i metode kojima se navedena
tema obrađuje. Analizira i ulogu vjeroučitelja. Promatra je kao
dio poslanja Crkve; uočava potrebu korelacije i ukorijenjenosti
školskog vjeronauka u odnosu na Onoga koji zove, s Objavom
te iskustvom Crkve u kojoj se nastavlja povijest spasenja. U
pregledu izravne ili neizravne kateheze zvanja autor primjećuje
nedostatnost aktualizacije vjeronaučnih tekstova u smislu izravnog
upita učenicima na koji način oni odgovaraju na Božji zov kao i
pitanja uzroka krize zvanja u današnjem svijetu.
Na kraju zaključuje kako je za mozaički i integralni pristup u
obradi ove teme izuzetno osjetljiva uloga onoga koji poučava, kako
uz pomoć udžbenika, tako i vlastitim svjedočenjem vjere.
Ikonografska tema Bogorodice
Zaštitnice prisutna u mnogim europskim zemljama obilježila je i hrvatsku kulturnu
baštinu. Nalazimo je u Hrvatskom zagorju, Moslavini, Podravini, Slavoniji, Hrvatskom
...primorju i Lici, Istri i Dalmaciji.
Ikonografska tema Bogorodice Zaštitnice razvila se na temelju pravnog običaja da
onaj koji se sakrio pod plašt vladara, zadobiva potpunu pravnu zaštitu. U kršćanskoj
baštini taj vid javne zaštite u društvu kršćani su primijenili na Isusovu majku Mariju
moleći je da ih zaštiti u trenucima životnih potreba, tjeskoba i progonstava. Umjetnici
su taj vid pobožnosti izrazili predstavljajući Presvetu Bogorodicu s raširenim plaštem
koji širi svojim rukama ili uz pomoć anđela, dok ispod njega prepoznajemo crkvene
i svjetovne poglavare, pripadnike višeg staleža ili običnoga puka, pojedine obitelji ili
članove bratovština.
Zapadnjački tip Bogorodice Zaštitnice, koji vjernički narod naziva Gospa od
Milosrđa ili Gospa od Utjehe, a tako se izmjenično naziva i u ovome članku, često se spaja
s bizantskom tipom Bogorodice Platytere. Riječ je o uspravnom, frontalnom prikazu
Bogorodice koja na prsima u medaljonu sadrži lik Krista-Emanuela. Kasnijim utjecajem
zapadnjačke tradicije, posebno venecijanske koja je snažno djelovala na području Istre,
došlo je do slabljenja bizantskog utjecaja. Nastali hibridni tip ovisno o utjecajima,
mjestu te interpretaciji umjetnika, doživljavao je razne promjene što je rezultiralo brojim
jedinstvenim primjerima. Značajne promjene u prikazivanju prvenstveno se mogu pratiti
u motivu Krista na njenim prsima, sastavu vjernika pod plaštem, dok se, međutim, u
većini slučajeva zadržava karakteristični umanjeni prikaz vjernika pod plaštem te
njihova hijerarhijska i spolna odijeljenost na strane.
Na području Istre nailazimo na značajne primjere ove ikonografske teme koji su ostali
sačuvani u fresko slikarstvu, štafelajnom slikarstvu te kiparstvu, a svojom izvedbom i
kvalitetom u nijednom segmentu ne odudaraju od sličnih primjera u europskoj kulturi.
Kao osuđenik na izdržavanju kazne u zatvoru u Lepoglavi,
zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac sastavio je zbirku Propovijedi
prema Litanijama Sv. Josipa. One su osobit izazov proučavanju jer
su ...sastavljene u zatvoru, s ograničenim teološkim izvorima, gdje je
smrt bila vrlo česta, a nisu izostajale ni provokacije ni poniženja.
Suživljenost sa zbiljama iz života sv. Josipa i oslonjenost na Boga
pokazuju u ovim propovijedima osobitu Božju dobrotu, kojom se on
služi kad po slabim, nepoznatim ljudima izvodi velika djela svoje
ljubavi. Vedrina, optimizam i radosno vršenje Božje volje prepoznati
u svetosti sv. Josipa, za nadbiskupa Stepinca su kadri nadvladati
strah pred životom i pred smrću, te okolnosti obiteljskoga života
pretvoriti u ozračje sreće, probitka i blagoslova, a pobožnosti u
njegovu čast pripomoći u pastoralu mladeži i obitelji.
