Raspravlja se o slabo istraženoj arhitekturi i dekorativnoj arhitektonskoj skulpturi kasnosrednjovjekovne Rijeke. Ona se, sudeći prema preostalim fragmentima i cjelovitije sačuvanim spomenicima, ...predstavlja u svjetlu odjeka kvarnerskih (povijesno sjevernodalmatinskih) gradilišta, ali i kao sastavni dio slike kontinentalnih dotoka prema kvarnerskom priobalju, unutrašnjosti Istre i Krasu.
The catalogue of Renaissance sculpture in the Kvarner Gulf is here enlarged with some hitherto unevaluated contributions, while those already known are considered in a different context. The paper ...provides a description of the process of reception of Renaissance stone sculpture in this region, including the dispersion of individual workshops. The author also proposes a hypothesis concerning the workshopof Master Franjo as the dominant workshop of the region, primarily based on its prolonged activity and widespread presence in the Kvarner Islands and the nearby mainland.
Raspravlja se o heraldičkoj skulpturi i arhitektonskoj dekorativnoj plastici grobničke župne crkve Sv. Filipa i Jakova. U dinamičnoj slici njezinih pregradnji i dogradnji 16. stoljeća jedan sloj ...povezuje se s Bernardinom Frankopanom a zatim i s radovima dogradnje svetišta župne crkve istog titulara u Novom Vinodolskom, kao i s tamošnjom nadgrobnom pločom modruškog biskupa Kristofora Stojkovića. Analiziraju se migracije majstora, kulturne i druge veze unutar Vinodola, kao i njegove veze s otokom Krkom, frankopanskim Modrušem i daljim zaleđem. Baština se tumači u kontekstu funkcioniranja kulturnog krajolika tih prostora u razdoblju prijelaza drugog u treće desetljeće 16. stoljeća, osobito u svjetlu djelovanja hrvatskih društvenih elita tog doba.
U radu se temeljem novih atribucija donosi reinterpretacija djelatnosti glavnih kvarnerskih radionica kamene skulpture u doba renesanse. Ponajprije se analizira fenomen izrazite kvantitete ali i ...rasprostranjenosti djelatnosti creske radionice majstora Franje Marangonića (Francesco Marangon). Prisutnost njegove figuralne plastike uočena je ne samo na brojnim creskim lokacijama, u gradu Krku i na području krčkoga ladanja, već i u Crikvenici te naposljetku i u Senju i to već 1487. godine. Karakteristike njegovoga rada uočavaju se i na jednom reljefu iz Novalje, na tadašnjem rapskom području. Upozorava se da je majstor njegove radionice predložak za reljef Bogorodice i Djeteta s pročelja crkve u Dragozetićima na otoku Cresu preuzeo s kamporskoga poliptiha braće Vivarini. Uz korištenje predložaka iz neposredna okoliša definiraju se i jasni, direktni mletački uzori ove radionice, osobito karakteristično kombiniranje različitih vrsta kamena i mramora radi postizanja polikromije. Reinterpretira se i rapski opus Petra Radova a pripisuju mu se i ostvarenja u Krku i Senju. Formiraju se podgrupe skulptura unutar opusa koji mu je dosad pripisan. Upozorava se na direktne nastavljače njegova načina rada. Dodatno se analiziraju veze Senja i Raba, posredstvom skulpture dvorišta rapske velike palače Dominis te Lavljega dvora i drugih senjskih primjera. Zaključno se raspravlja i o vremenu koje je prethodilo radionicama majstora Franje i Petra Radova. Dodatno se rasvjetljuje Alešijeva aktivnost na kvarnerskim otocima. Pretpostavlja se i utjecaj drugih majstora iz Jurjeva kruga. Regionalno se posebno naglašava utjecaj gradilišta Novoga Paga.
Na dosad slabo poznatom i sa stajališta povijesti umjetnosti još posve neobrađenom primjeru Dobrinja na otoku Krku, raspravlja se o razvitku naselja na kvarnerskim otocima. Uz isticanje štetnosti ...dosad prevladavajućih uopćavanja, karakteristični položaj i razvitak Dobrinja tumače se u širem, komparativnom kontekstu. Analiziraju se prostiranje i obilježja pojedinih dijelova ovog naselja, a naglasak je na vremenu kasnog srednjeg i ranijeg novog vijeka. Tada je najuži dio povijesnog središta Dobrinja poprimio čvrstu, na tlorisnoj osnovi i danas, usprkos opsežnim pregradnjama i arhitektonskim preinakama, jasno uočljivu, urbanu fizionomiju.
The paper discusses the urbanistic development of Dobrinj, one of the medieval castle settlements on the island of Krk, which developed in the shadow of the town of Krk - an ancient urban and ...Episcopal centre with unbroken continuity of occupancy since Roman times and proto-history. Although situated away from the sea, from Dobrinj it was possible to survey the Vinodol Channel in the direction of Kotor, its counterpart on the mainland of the neighbouring Vinodol, founded above the mouth of the river Dubračina. From Dobrinj it was also possible to control indirectly the salt-works of the Dukes of Krk in the nearby Saline Bay. Dobrinj’s location on an isolated mountain ridge caused the characteristically linear development of its oldest part, the downtown area of Dolinji Grad. In spite of subsequent significant remodelling which updated the originally modest buildings, even today it is possible to recognize the characteristic rows of rectangular residential single-floor structures with a single-room layout. The houses’ façades faced each other and the ground floors were separated by narrow passageways. However, on the first floor level they were joined by barrel-vaulted structures which supported roof terraces. The rows of houses along the outskirts of Dolinji Grad adopted a fortification function through their predominantly block-like exteriors. Representative residential structures were concentrated around the Plokat square, below the parish church of St Stephen. Numerous pieces of information are provided by comparative analyses: in particular comparison with other settlements on the island of Krk, but also in combination with written sources and toponomastic research. From the confined area of Dolinji Grad, the settlement spread from the parish church towards the south. Here, around the field which stood in front of the settlement, the inhabitants built churches from the middle ages onward and a graveyard gradually developed. During the sixteenth century, this area was gradually transformed into Placa, the new communal centre, following the example of the main square at Krk, which was developed by the Venetians. Although few material remains survive in situ, it can be observed that in this area Renaissance houses were provided with the characteristic door-cum-window openings (called "na koljeno") indicative of shops on the ground-floor level. Written sources reveal that in the sixteenth century religious building focused on Placa. The beginning of the seventeenth century saw a further contraction in the area of Dolinji Grad, and the completion of the work on the parish church which had begun in the second half of the sixteenth century. From the second half of the seventeenth century, following the end of the dangers posed to Dobrinj by the Uskok War, the settlement spread out in a horse-shoe shape southward into the area of the upper town - Gorinji Grad. The process continued in the eighteenth century and thus the example of small and urbanistically underdeveloped Dobrinj demonstrates that this late period of Venetian rule does not necessarily stand for urbanistic stagnation.
U radu se raspravlja o senjskoj srednjovjekovnoj baštini u kontekstu umjetnosti istočne obale Jadrana. Nestali i očuvani, ali povijesnoumjetnički slabo valorizirani senjski spomenici hipotetički se ...tumače u novom ključu, uz prijedloge datiranja te stilske poveznice s područja Kvarnera, ali i šireg jadranskog prostora. Uz isticanje povijesnih okolnosti te analizu grafičkih i pisanih izvora, s naglaskom na komparativnu povijesnoumjetničku analizu, donosi se prijedlog datiranja i stilskoga povezivanja porušenoga srednjovjekovnog tornja ispred pročelja senjske katedrale. Mogući najbliži parnjak i uzor nalazi mu se u Krku. Zatim se uspoređuju dva kronološki i paleografski bliska natpisa s dvije crkve iz prve polovice 14. stoljeća: jedne koja se, prema Anti Glavičiću, nalazila na mjestu sakristije senjske katedrale i druge koja se nalazila na mjestu sakristije krčke katedrale. Zaključno se komparativno raspravlja o procesu urbanizacije, arhitekturi i mogućem izvornom imenu senjske Male place, vjerojatnoga središta komunalnoga života kasnoga senjskog srednjovjekovlja i drugoga težišta (tada već) bicentrično organiziranoga grada te implikacijama koje proizlaze iz postojanja jednog takvog kasnosrednjovjekovnog urbanog težišta odijeljenog od najvažnijeg srednjovjekovnog javnog prostora pred katedralom. Donosi se prijedlog datiranja Gradske lože (tzv. Kampuzije) i iznosi pretpostavka da je njezino oblikovanje nastalo pod direktnim utjecajem Venecije. Za kuću Daničić na Maloj placi pretpostavlja se da je mogla imati odnosno preuzeti funkciju vijećnice kada je podignuta u drugoj polovici 15 stoljeća. Njezina trifora pripisuje se djelatnosti Andrije Alešija.
PDF
