Terapijsko jahanje i socijalni razvoj djece s teškoćama u razvoju rezultat je studentskih aktivnosti i istraživačkih projekata koje su ostvarili u udrugama za terapijsko jahanje „Mogu“ i „Idem“. Za ...potrebe ovog rada izdvojeni su, obrađeni i prikazani samo oni rezultati istraživanja koji se odnose na učinke terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece. Cilj je ovog rada ispitati utjecaj terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece, usporenog kognitivnog razvoja, u dobi od 7 do 8 godina (N=6), integriranih u redovne škole po prilagođenom programu, uzimajući u obzir prosudbe i mišljenja roditelja (N=40) i volontera (N=26). U tu svrhu, kroz igru s djetetom, inicijalno (prije uključivanja u terapijsko jahanje) i finalno (nakon završetka tromjesečnog ciklusa terapijskog jahanja) proveden je Test nedovršenih rečenica. Odgovori djeteta su bodovani, a obuhvatili su odnos djeteta prema sebi i svom okružju, roditeljima, učiteljima, školi i vršnjacima. Primjenom neparametrijske statistike (test predznaka) mjerio se trend socijalnog razvoja uključene djece na svim varijablama istraživanja (pozitivan, negativan, neutralan) te hi-kvadrat testom ispitala značajnost razlika u prosudbama roditelja i volontera o učincima terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece i kvalitetu prilagodbe. Rezultati istraživanja na individualnoj i grupnoj razini su pokazali da uključena djece nakon terapijskog jahanja pokazuju znatan napredak u ispitanim odrednicama socijalnog razvoja ,što potvrđuju i rezultati provedenog upitnika među roditeljima i volonterima.
U radu se analizira domaća i strana literatura o afektivnom obrazovanju. Cilj analize usmjeren je na teorijska polazišta afektivnog obrazovanja, njegove kurikulumske perspektive i odgojno-obrazovne ...implikacije. Rezultati analize pokazali su emocionalnu i socijalnu utemeljenost afektivnog obrazovanja, njegov sukonstruktivan proces razvoja, preventivnu snagu i prediktorsku ulogu unutar osobnog, socijalnog i kulturnog razvoja te akademskih postignuća. Izazovi afektivnog obrazovanja sve su aktualniji unutar humanističke psihologije, kurikulumskih inovacija i razvoja postojeće škole kao most prema humanijem i cjelovitijem obrazovanju.
School as a house of joy, in which learning is a challenge and merriment has a transformational strength, which is built and developed, i.e. which occurs on site. Its stronghold is visible in the ...school's mission and vision, its positive culture and interpersonal relations. It develops the passion and desire for learning, the feeling of joy, fulfillment and excellence on the path towards self-realization and success. The aim of this paper is to shed light on the culture of school as a house of joy from the expert associates perspective. In addition, the aim is to examine the determinants which contribute to student happiness and satisfaction, but which also contribute to well-being of the community. Research results indicate that school does not sufficiently acknowledge student needs, does not develop the passion and desire for learning, does not encourage the experience of success and a social culture of teaching, in which knowledge is shared, critically considered, reviewed and renewed.
Škola kao kuća radosti Buljubašić-Kuzmanović, Vesna
Školski vjesnik,
12/2015, Letnik:
64, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Škola kao kuća radosti, u kojoj je učenje izazov i veselje, nosi transformacijsku snagu koja se gradi i razvija, odnosno događa na licu mjesta. Svoja uporišta ima u misiji i viziji škole, njezinoj ...pozitivnoj kulturi i međuljudskim odnosima. Vesela je i razigrana, produhovljena i zabavna, puna nade i optimizma. Razvija strast i želju za učenjem, osjećaj radosti, ispunjenosti i izvrsnosti na putu samoostvarenja i uspješnosti.
Cilj je ovog rada, iz perspektive stručnih suradnika (N=81), rasvijetliti kulturu škole kao kuće radosti i ispitati odrednice koje doprinose sreći i zadovoljstvu učenika, ali i dobrobiti zajednice. Rezultati istraživanja pokazali su da škola ne uvažava potrebe učenika u dovoljnoj mjeri, ne razvija strast i želju za učenjem, ne potiče doživljaj uspjeha i socijalnu kulturu nastave u kojoj se znanje dijeli, kritički sagledava, revidira i obnavlja. Guši se kreativnost i znatiželja učenika, potiskuje njihova individualnost i talentiranost, sputava sloboda i učenje bez pritiska, što traži osnaživanje i kontinuiranu skrb.
Suvremeni teoretičari i analitičari obrazovanja, ali i zapošljavanja, osim stručnih naglašavaju važnost i generičkih kompetencija, njihovu fleksibilnost, multifunkcionalnost i prenosivost u razvoju ...kulturnog, društvenog, ljudskog i intelektualnog kapitala. Jedna je od glavnih sastavnica tog pristupa promocija ključnih kompetencija potrebnih za tržište rada i cjeloživotno učenje. Prenosive su i primjenjive u različitim kontekstima učenja koji omogućavaju postići ciljeve, riješiti probleme i različite vrste zadataka te pripremiti studente za svijet rada i zapošljavanje. Integrativna didaktika kao teorija povezivanja i djelovanja, cjelokupan sustav odgoja i obrazovanja usmjerava na razvojne procese "znati", "činiti" i "biti". Znati se odnosi na ishode učenja unutar disciplina, činiti na ishode učenja koji povezuju discipline, a biti na ishode učenja koji nadilaze discipline. Mondisciplinarno, krosdisciplinarno i integrativno povezivanje potiče metakognitivno i samoregulirano učenje, doprinosi razvoju funkcionalnog, korisnog i uporabljivog
znanja u svakodnevnom životu. Cilj je ovoga rada ispitati koliko se u studijskim programima nastavničkog smjera posvećuje pažnja i vrijeme razvoju generičkih kompetencija te razvidno predočiti njihov doprinos pripremi studenata za svijet rada. Uzorak je obuhvatio 60 (92%) studenata 1. i 2. godine dvopredmetnog diplomskog studija pedagogije. Rezultati istraživanja pokazuju da se tijekom studiranja najviše potiče razvoj interpersonalnih, zatim instrumentalnih, a najmanje sistemskih kompetencija studenata. Sistemske kompetencije ključne su za društvene i kulturne transakcije, integraciju i partnerstvo, rješavanje problema te primjenu znanja u praksi. Potrebno je posvetiti više pažnje i vremena poticanju njihova razvoja tijekom studiranja.
Teorijska ishodišta ovoga rada polaze od holističke pedagogije i integrativne didaktike koje linearne modele nastave zamjenjuju hiperaktivnima. U središte stavljaju tri vrste rezultata učenja: ...„znati”, „činiti” i „biti”. Znati se odnosi na ishode učenja unutar disciplina, činiti na ishode učenja koji povezuju discipline, a biti na ishode učenja koji nadilaze discipline. Cilj je rada na multidisciplinarnoj, interdisciplinarnoj i transdisciplinarnoj razini prikazati deset različitih modela/metodologija za povezivanje i integraciju nastavnih planova i programa te rasvijetliti njihov doprinos razvoju pedagoških kompetencija. Rezultati kvalitativne analize pokazali su da integrirani kurikulum pridonosi razvoju pedagoških kompetencija, osobito „kompetencije za djelovanje” koja se gradi i razvija integrativnim učenjem. Preko teorijskog znanja, iskustvenog znanja, kompetencije za djelovanje i „refleksija u djelovanju” (tijekom učenja) te „refleksija o djelovanju” (nakon učenja) potiče se metakognitivno i samoregulirano učenje. Integrirani kurikulum u funkciji razvoja pedagoških kompetencija je interaktivan, usmjeren prema procesu, prema djelovanju, a ne samo prema rezultatima učenja. Razvija novu kulturu učenja i mijenja postojeću strukturu škole koja dijeli učenike prema dobi, usmjerenju, predmetima i rasporedu sati. Zalaže se za cjelovito učenje, timsko djelovanje i razvoj vlastitog pedagoškog koncepta utemeljenog na kompetencijama.
Školski kurikulum, kroz jezgrovne, diferencirane i međupredmetne teme nastoji poticati individualni i socijalni razvoj učenika, njegovati vještine i sposobnosti prilagođavanja koje pridonose ...uspostavljanju uspješ- nih odnosa s okruženjem i rezultiraju zadovoljstvom u školi, obitelji i zajednici. Stoga je cilj ovoga rada ispitati utjecaj školskoga kurikuluma, odnosno njegovih sukreatora (učenika N=841, učitelja N=254 i roditelja N=1619) na razvoj socijalnih vještina učenika unutar prvoga obrazovnoga razdoblja. Rezultati istraživanja su pokazali da su samoprocjene razvijenosti socijalnih vještina, učestalost provođenja nastavnih strategija koje potiču razvoj socijalnih vještina, indeks vršnjačke prihvaćenosti te emocionalno-socijalna pismenost roditelja međusobno povezane i višestruko umrežene odrednice školskoga kurikuluma koje imaju i prediktivnu vrijednost. Školski kurikulum u funkciji razvoja socijalnih vještina učenika isprepleten je školskim, obiteljskim i vršnjačkim utjecajima koji teže suradnji i partnerstvu, dobrobiti i uključenosti na svim razinama života i rada škole, njezina okružja, nastave i cjeloživotnoga učenja.
Škola kao zajednica odrastanja Buljubašić-Kuzmanović, Vesna
Pedagogijska istraživanja,
11/2012, Letnik:
9, Številka:
1/2
Paper
Odprti dostop
Predmet analize ovoga rada, nastalog u sklopu projekta Kurikulum socijalnih kompetencija i odnosa u školi, usmjeren je na društvenu dimenziju učenja i razvoj međuljudskih odnosa. Učenje u tom ...cjeloživotnom kontekstu znači napredak, rast i bolje razumijevanje, osnaživanje vlastitih sposobnosti i vještina te izgradnju socijalnih mreža koje pojedincima i grupama olakšavaju pristup informacijama, resursima i prilikama. Cilj je ovog istraživanja iz perspektive učenika (N=2661), uzimajući u obzir dob, spol i pedagoške mjere koje su im izrečene, te nastavnika (N=432) i stručnih suradnika (N=30) ispitati koliko škole kao brižne zajednice odrastanja i uspješnosti različitim školskim aktivnostima potiču uključenost i skrb učenika za razvoj dobrih međuljudskih odnosa. Na taj se način želi dobiti uvid u mikropedagoški obrazac škole, odnosno koliko učenici imaju prigoda pokazivati svoje vještine i sposobnosti, razvijati suradnju i uspješnije odnose s drugima, poštovati druge, biti tolerantniji, nenasilno rješavati sukobe, osjećati se slobodno, uspješno i zadovoljno, učiti kreativno i zanimljivo te stečena znanja/iskustva primjenjivati u svakodnevnom životu. Rezultati su pokazali da mlađi učenici, kad je riječ o procjeni primjene svojih socijalnih umijeća, daju više ocjene od starijih, a djevojčice daju više ocjene od dječaka. Poticajne pedagoške mjere češće se izriču mlađim učenicima, a represivne starijima. Djevojčice dobivaju više pohvala od dječaka, a dječaci su u prosjeku čak tri puta češće kažnjavani od djevojčica. Učenici kojima je izrečena opomena, ukor ili kazna pokazuju nemoć u socijalnim odnosima, što traži skrb i prevenciju. Naime, škola kao brižna zajednica treba različitim školskim aktivnostima omogućiti učenicima da razvijaju sve vrline kojima se dive te vrijednosti potkrijepiti iskustvima i odvesti ih do uspjeha.
Raznolikost didaktičkih i metodičkih oblika nastave, koji mogu potaknuti i osloboditi potencijale učenja, prepoznaju se kao metodički pluralistički utjecaji. Metodička pluralnost s obzirom na vrste i ...stilove učenja određena je različitim metodama koje potiču kvalitetu učenja i nastavu čine aktivnom, zanimljivom, kvalitetnom i cjelovitom.
U ovom se poglavlju izlažu rezultati istraživanja kojemu je cilj bio ispitati kojima se nastavnim strategijama, metodama i postupcima (od ponuđenih 48, mapiranih u 6 kategorija), ispitani učitelji i nastavnici (N=150) najviše, a kojima najmanje koriste, odnosno rasvijetliti višeizvornost i pluralnost nastave unutar osnovne i srednje škole.
U statističkoj obradi rezultata uporabljene su standardne metode deskriptivne statistike, a za testiranje statističke značajnosti razlika među uzorcima učitelja razredne i predmetne nastave te nastavnika srednje škole primijenjen je Kruskal-Wallisov test, neparametrijski ekvivalent analizi varijance za nezavisne uzorke. Rezultati su pokazali da problemsko i programirano poučavanje, tematsko i integrativno učenje, projektna, računalna i izvanučionička nastava zauzimaju najniže rangove primjene. Motiviranost, kreativnost i odgojni utjecaji u srednjoj školi, ali i višim razredima osnovne škole značajno opadaju, a glazbeni izričaji gotovo su zanemareni. Višeizvornost i pluralnost nastave, prema procjenama učitelja i nastavnika, samo je ponekad zastupljena.
Ispitivanje i razvoj metoda učenja i poučavanja pokazuje se kao važna odrednica suvremene škole koja teži nastavu usmjeriti prema učeniku i njegovim potrebama. Teorijski i praktični nalazi ovog istraživanja upućuju na potrebu višeizvornosti i pluralnosti suvremene nastave na svim razinama, veću mogućnost izbora i odlučivanja, iznošenja vlastitoga iskustva, samostalnoga razmišljanja i djelovanja uporabom optimalnih strategija odgoja i obrazovanja, kreativnoga rješavanja problema, što ne prestaje nakon nastavnoga sata ili školskoga dana, već predstavlja cjeloživotni proces.
