Gospodarska sloga je osnovana 1935. godine, ali se ne zna tko je bio njezin inicijator. Pronašla sam jedno pismo ekonomiste Ivana Kovačića iz Meðimurja iz kraja 1921. Stjepanu Radiću u kojem se ...potiče stvaranje jedne zadružne ustanove za selo čiji su ciljevi identični ciljevima Gospodarske sloge. Postoji vjerojatnost da je to pismo sačuvano u ostavštini Stjepana Radića posredstvom dr. Vladka Mačeka došlo u ruke Rudolfu Bićaniću, koji je osmislio strukturu Gospodarske sloge kao javnog početnog angažmana, bojeći se da ta organizacija ne doživi sudbinu nekoliko organizacija koje su stvorene za života Stjepana Radića i koje su sve propale nakon njegove smrti. Gospodarska sloga bila je organizacija koja je konkurirala radu državne monopolističke organizacije za otkup i izvoz žita i mesa u inozemstvo, ali je ona pružala usluge isključivo hrvatskom seljaku. U svakom slučaju zanimljivo je objaviti cjelovito pismo Ivana Kovačića koji je bio školovan u Maðarskoj i koji nije znao dobro pisati hrvatski a nije znao ni hrvatsku povijest, ali je kao Meðimurac želio potaknuti Radića na stvaranje jedne centralne gospodarske organizacije koja bi pomogla hrvatskom seljaku da bolje živi, želeći se i lično uključiti u Radićevu stranku i taj posao. Takva je organizacija osnovana pod imenom Gospodarske sloge 1935. ali ideju da se ona osnuje najvjerojatnije možemo naći u pismu ekonomiste Ivana Kovačića iz 1921., a realizaciju u radu dr. Rudolfa Bićanića 1935 godine.
Samuel i Eugen (Jenö) odnosno Tasilo Festetić bili su vlasnici dva velika imanja na području današnje Hrvatske do 1919 godine. Samuel je imao posjed Bajnski dvori kod varaždinskog Ivanca, a Eugen i ...Tasilo bili su vlasnici najvećeg dijela Međimurja s ratarskom površinom od 27.000 jutara i još dosta zemlje koju su davali u zakup. Oba posjeda, kako prvi u Hrvatskom Zagorju, tako i drugi u Međimurju koje je do 1918 potpadalo pod uži teritorij Mađarske, bili su do 1918. izvrsno vođeni i kao takovi postali su poželjni mnogima. Pod prividom provođenja agrarne reforme započeta je 1919. podjela zemlje i prodaja drva, a isticanje da se agrarna reforma provoti u interesu naroda često je bila samo maska pod kojim se je pljačkao narod.kroz kreditiranje odnosno zaduživanje. Nakon usitnjavanja Festetićevog posjeda nije od ranijeg posjeda ostalo ništa osim dvoraca, a u Bajnskim dvorima niti to jer su prilikom upada u dvorac pljačkaši Bajnske dvore i zapalili, te je time izostala mogućnost obnavljanja rada na posjedu. A sve je to činjeno po zakonskim uredbama i uz uključivanje više političkih faktora od koih su korist izvukli i Pribićevićevi demokrati i neki Radićevci, ali ponajviše banke koje su upravljale ovim poslovima. Festetićevi kao strani državljani, austrijski i mađarski našli su se na udaru srpskih vlasti koje su kao prvi cilj u novoj državi nastojale eliminirati plemstvo koje je u prošlosti bilo nosilac hrvatske državnosti. Oba posjeda su izgubila značaj feuda, ali je Stjepan Radić promatrao Hrvatsko Zagorje i njegove plemićke posjede kao područje gdje su seljaci bili najskloniji prihvatu Hrvatske kao republike poistovjećujući time svoj interes s Radićevim republikanstvom do 1925 godine. No u sukobu s beogradskim režimom prevladao je postupak vlasti, koja je malo pomalo kršila republikanstvo u korist Karađorđevićeve monarhije raznim sredstvima, ne libeći se koristiti sva sredstva i lukavstva. Povezani ovim zajedničkim interesom za republiku seljaci Varaždinske županije i Međimurje bili od 1920. do 1927. najvjerniji glasači Stjepana Radića. Međutim Radićevo priznanje Vidovdanskog ustava i Karađorđevićeve monarhije djelovalo je na seljaštvo i umanjilo njihovu privrženost Hrvatskoj seljačkoj stranci premda ta privrženost nije nestala samo je bila potisnuta. Građe o Festetićevim posjedima u Hrvatskoj je vrlo malo, a da li ima negdje drugdje građe nije istraženo, pa se u ovom radu pokušava na osnovu nekoliko pronađenih dokumenata opisati raspad ovih posjeda koje su držali Mađari, koji su bili izloženi politici dr. Pere Magdića, dr. Ivana Novaka i dr. Hinka Krizmana kao demokrata, ali i Hrvatskoj seljačkoj stranci koja je bila novčano a možda i stručno preslaba da provede ideje svog predsjednika i ideologa Stjepana Radića.
The Gospodarska Sloga Cooperative (Economic Unity Cooperative) was founded in 1935, but it is not known who initiated it. I found a letter from the economist Ivan Kovačić from Međimurje dating from ...the end of 1921 addressed to Stjepan Radić, in which he encourages the creation of a cooperative institution for the village, whose goals would be identical to the goals of Gospodarska Sloga. It is probable that this letter, preserved in Stjepan Radić’s legacy by Dr. Vladko Maček, came into the hands of Rudolf Bićanić, who designed the structure of Gospodarska Sloga as a public initial engagement, fearing that the organization would suffer the fate of several organizations created during Stjepan Radić’s lifetime and which all perished after his death. Gospodarska Sloga was an organization that competed with the work of the state monopoly organization for the purchase and export of grain and meat abroad, but provided services exclusively to Croatian farmers. In any case, it is interesting to publish a complete letter from Ivan Kovačić, who was educated in Hungary and who did not speak Croatian well and did not know Croatian history, but as a native inhabitant of Međimurje he wanted to encourage Radić to create a central economic organization which would assist the Croatian farmer and increase the quality of life. He also wished to be personally involved in Radić’s party and related affairs. Such an organization was founded under the name of Gospodarska Sloga in 1935, but the idea of its foundation can probably be found in the letter of the economist Ivan Kovačić from 1921, and the realization of the idea in the work of Dr. Rudolf Bićanić dating from 1935.
Prije 150 godina u Križevce je došao František (Franjo) Jiroušek, osnivač jedine obitelji tog prezimena u
Hrvatskoj, a koja je ostavila velik trag u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Radio je na ...trasiranju željezničke pruge
Koprivnica – Križevci – Zagreb i Varaždin – Čakovec. Njegovi potomci bili su uključeni u kulturni i obrazovni
život Hrvatske. Jiroušekovi su postali proučavatelji i promicatelji hrvatske tehničke i kulturne baštine, a
budući da su Križevci bili njihovo mjesto ulaska u Hrvatsku, obitelj Jiroušek treba povezivati s Križevcima,
kao i sa znamenitim Križevčanima.
O industriji Podravine napisano je mnogo više znanstvenih i stručnih radova nego o industriji drugih područja Hrvatske. Takav je bio i razvoj te industrije u području na granici gdje su dolazili ...znatni utjecaji iz Mađarske i Slovenije, ali i Austrije. Zbog odnosa stranih vodećih vlada prema našoj privredi, posebno prema industriji, ona ima i određenih specifičnosti: ovisi o političkim prilikama, uglavnom se razvija bez pomoći države, prerađuje vlastite sirovine te je u stručnom pogledu ovisna o tehničkim dostignućima vodećih zemalja.
Godine 1890. po nalogu bana Khuen Héderváryja sastavljen je prvi Adresar obrtnika i trgovaca na području Zagrebačke trgovačko-obrtničke komore. Sastavljen u malom broju primjeraka a sa svrhom da ...pokaže zajedničkom parlamentu u Budimpešti da u Hrvatskoj ima zadovoljavajući broj obrtnika i trgovaca. Taj nam prvi Adresar omogućava da stvorimo nekoliko značajnih zaključaka tko su bili obrtnici i trgovci na tom području. Ispis za područje Đurđevačkog kotara, koji je nastao 1890. i vođen po kotarevima, pa i na području razvojačene Đurđevačke pukovnije pokazuje da je Đurđevački kotar gravitirao ne prema Koprivnici već prema Bjelovaru. Nastojanje da se Đurđevački kotar ne poveže s koprivničkim svakako je zanimljiv fenomen na koji je utjecala jaka vojnička tradicija i pokušaj krajišnika da stvore posebnu sebi dovoljnu gospodarsku cjelinu s jakom vojničkom tradicijom i obrtima koji su bili potrebni krajišnicima a sada razvojačenom pučanstvu. Đurđevački kotar nije imao u tom vremenu niti jedan grad, ali su trgovišta Đurđevac i Virje, pa i Pitomača i Ferdinandovac imali dosta obrtnika koji su udovoljavali potrebama stanovništva.
In the past, craftspeople contributed to a great extent to the economic development of Bjelovar and the towns in the today small, but once rather large county, which included wider areas of Bjelovar ...and Križevci. Since Bjelovar was the centre of the Varaždin Military Border, which first started with the demilitarisation in 1871, Bjelovar and its accompanying towns of Koprivnica and Križevci, as well as Daruvar at the turn of the century, benefited the most from economic development. Craftspeople were through their multifold activities a part of this development in the period 1871–1941. Limited to family business, livelihood from crafts was very insecure and of brief duration. Without joining in an association, they could not have survived at all, since as of the rule of Khuen Héderváry, the attitude towards craftpeople was rather inferior in comparison with industry and tradespeople. In the period 1884–1931, Croatian craftspeople had to operate pursuant to the Crafts Act, which was infavourable to them. Subsequently, as of 1932, pursuant to the Trades Act of that year, they even had to change the name of their profession to tradespeople. They were joined within the Chamber of Trades in Zagreb and Osijek, or rather within Yugoslav Chamber of Trades. Though craftspeople from Bjelovar, Daruvar, Grubišno Polje, Garešnica and Čazma shared a similar history and opened their shops to meet the needs of the local population, it was only the town of Bjelovar that as early as in 1891 had craftspeople of nearly all professions. It thereby met the needs of other smaller fair centres, municipalities, and towns as well, except for Koprivnica and Križevci, which were included in the county until 1918, but developed parallel with Bjelovar thanks to their position on the railway line. In early capitalism, craftspeople succeeded the guilds and took over their role in between trade and industry. However, in developed monopolistic capitalism, they became a surplus, as standardised goods produced in factories were sold by wholesale. Craftspeople thus became a surplus that only educated workpower for shops and factories. The ruin of craftspeople had been cut to the very core of the regulations and dependent on executive orders of the regime.
The article deals with milling in the area from Varaždin to Virovitica. There were numerous water mills in the area, both those on the Drava River and those on smaller streams. Article presents ...records of millers from the Directory of Craft and Business, published in Zagreb 1891. large amount of millers established mills of various types and by 1941 every community in Podravina had its own mill although it had no large areas planted with cereals.
PDF
