Stanje ribarstva u neposrednim poslijeratnim godinama u Istri za vrijeme Vojne uprave Jugoslavenske armije od 1945. do 1947. godine nije se često javljalo kao istraživačka tema. Problem svakako leži ...i u maloj količini arhivskoga gradiva koje se dotiče ove teme. S obzirom, dakle, na ograničen prostorni i vremenski okvir teme ovoga rada u uvodnim se poglavljima pruža kratak osvrt na stanje ribarstva i industrije prerade ribe u Istri u razdoblju od pokretanja prerađivačke ribarske industrije (kraj 19. st.) pa do kraja Drugoga svjetskog rata, a potom detaljnije na ponovno pokretanje rada te industrije neposredno po svršetku rata. U radu se ukazuje na neke od brojnih izazova s kojima se poslijeratna vlast suočila u obnovi i organizaciji samoga ribolova te u industriji prerade ribe. Za pokretanje ribarstva nužan je preduvjet bila uspostava suradnje sa svim uključenim sudionicima toga procesa. Taj zadatak nije se moglo postići isključivo strogim i tvrdim nametanjem nove
doktrine
, već postupnim upoznavanjem stanovništva s promjenama koje su nastupale i koje će utjecati na sve društvene procese. »Popularizacija« budućega privrednog napretka zemlje obuhvatila je i ribarstvo te se i u toj industrijskoj grani od svih uključenih, počevši od samih ribara pa do zaposlenih u prerađivačkim pogonima, očekivao doprinos u izgradnji bolje ekonomske budućnosti. Vlasti su svojim prvim potezima prvenstveno išle prema uspostavi reda i nadzora nad novim područjem te prema obuhvatnom uvidu u stanje gospodarskih resursa Istre. Komunističke su vlasti poduzimale napore da tehnološki unaprijede i olakšaju uvjete rada i ribolova i prerade. Uz pružanje pomoći ribarima jednako su tako kontinuirano ulagani napori u stvaranje boljih uvjeta i nesmetana rada u tvornicama za preradu. Poseban je izazov predstavljao nedostatak cjelogodišnjih zaliha potrebnih za kontinuiranu proizvodnju, potom pomanjkanje radne snage, pogotovo stručnoga kadra, te problem plasmana gotovih proizvoda. Ovo su bile stalne prepreke za koje su poslijeratne vlasti morale tražiti i stalno iznalaziti odgovarajuća rješenja. Gradivo fonda HR-DAPA-79 Oblasni narodni odbor za Istru (1945-1947) sadrži dokumente koji svjedoče o procesu obnove gospodarske djelatnosti u Istri, a samim time omogućuju detaljniju rekonstrukciju toga procesa.
The state of fisheries in the immediate post-war years in Istria during the Military Administration of the Yugoslav Army between 1945 and 1947 did not often arise as a research topic. The problem certainly lies also in the small amount of archival material addressing this topic. Given, therefore, the limited spatial and temporal framework of the topic of this paper, the introductory chapters provide a brief overview of the state of fishing and the fish processing industry in Istria in the period from the start of the fishing industry (end of the 19th century) until the end of the Second World War, and then, in more detail, of the resumption of the activities of that industry immediately after the end of the war. The paper points out some of the numerous challenges that the post-war government faced in the reconstruction and organization of fishing and the fish processing industry. The establishment of cooperation with all stakeholders in the process was a necessary prerequisite for the relaunching of fishing. This task could not be achieved solely by a strict and harsh imposition of a new doctrine, but by gradually familiarizing the population with the changes which were being introduced and which would affect all social processes. The "popularization" of the country's future economic progress also included fishing, and everyone involved in this industrial branch, starting from the fishermen and ending with the employees of processing plants, was expected to contribute to building a better economic future. The authorities' first moves were primarily aimed at establishing order and supervision over the new area, and at providing a comprehensive insight into the state of economic resources in Istria. The communist authorities undertook efforts to technologically improve and facilitate the conditions of work of both fishing and processing. In addition to providing assistance to fishermen, efforts were also continuously made to create better conditions and smooth functioning in the processing plants. A special challenge was the lack of year-round supplies needed for continuous production, the lack of manpower, especially qualified personnel, and the problem of placing finished products. These were constant obstacles which the post-war authorities had to tackle and constantly find appropriate solutions for. The fonds HR-DAPA-79 Regional People's Committee for Istria (1945-1947) contains documents that bear witness to the process of rehabilitation of economic activity in Istria, thus enabling a more detailed reconstruction of that process.
La situazione relativa all'attività di pesca negli anni dell'immediato dopoguerra in Istria, durante l'Amministrazione militare dell'Armata jugoslava, dal 1945 al 1947, non appariva spesso tra i temi di ricerca. Il problema sta ovviamente anche nella piccola quantità di materiale archivistico che affronta questo argomento. Quindi, prendendo in considerazione il limitato quadro spaziale e temporale del tema di questo lavoro, nei capitoli introduttivi viene riportato un breve cenno sulla situazione relativa all'attività di pesca e all'industria di lavorazione del pesce in Istria nel periodo che va dall'avvio dell'industria di lavorazione del pesce ( fine del XIX secolo) alla fine della Seconda guerra mondiale, e successivamente, in modo più dettagliato, sul riavviamento dell'attività industriale subito dopo la fine della guerra. Il testo denota alcune delle numerose sfide affrontate dalle autorità del dopoguerra relative al ripristino e all' organizzazione della pesca e dell'industria di lavorazione del pesce. Per l'avvio della pesca un presupposto importante è stato quello di instaurare la collaborazione con tutti gli attori coinvolti nel processo. Questo compito non si poteva realizzare esclusivamente imponendo in modo rigoroso e duro una nuova
dottrina
ma facendo conoscere gradualmente agli abitanti i cambiamenti verificati che avrebbero influenzato tutti i processi sociali. La „popolarizzazione“ della futura crescita economica del Paese ha interessato anche il settore della pesca e, di conseguenza, da tutti gli attori coinvolti in questo settore dell'industria, dai pescatori ai lavoratori negli impianti di lavorazione, ci si aspettava un contributo nella creazione di un futuro economico migliore. Le prime mosse delle autorità erano finalizzate a stabilire l'ordine e la vigilanza del nuovo territorio e a ottenere una visione completa dello stato delle risorse economiche dell'Istria. Le autorità comuniste si sono impegnate a migliorare tecnologicamente e ad agevolare le condizioni di lavoro sia della pesca che della lavorazione del pesce. Oltre ad aiutare i pescatori ci si impegnava costantemente a creare condizioni migliori garantendo un buon funzionamento degli impianti di trasformazione. Una sfida particolare era rappresentata dalla mancanza di scorte necessarie per la produzione ininterrotta su base annua, la carenza di manodopera, soprattutto di personale qualificato, e il problema di commercializzazione dei prodotti finiti. Questi erano gli ostacoli costanti per cui le autorità del dopoguerra hanno dovuto cercare e trovare soluzioni adeguate. Il materiale del fondo HR-DAPA-79 Comitato popolare regionale per l'Istria (1945-1947) contiene documenti che testimoniano il processo di ripristino dell' attività economica in Istria, e, di conseguenza, consentono una ricostruzione più dettagliata di tale processo.
Osobni fond Antuna Hrvatina (HR-DAPA-904 Antun Hrvatin: 1905/1937 1945/1946) pisana je ostavština mještanina sela Kašćerga i naselja Ukotići, nastala u rasponu od pedesetak godina u prvoj polovici ...20. stoljeća. U tom se fondu nalaze dvije njegove bilježnice u koje je unosio zapise o svojoj osobnoj povijesti i povijesti Kašćerge. Autobiografsko-kroničarski zapisi prve bilježnice (HR-DAPA-904/1.1. Kronika (1891-1913)), koji obuhvaćaju razdoblje od 1875. do 1913. godine, temom su ovoga članka. Riječ je, dakle, o pismenom i u svoje vrijeme uglednom seljaku, koji u prijelomnom trenutku svoga života, postavši udovcem i samohranim roditeljem višečlane obitelji, u manjoj mjeri progovara o svom i životu svoje obitelji te puno detaljnije o zbivanjima važnim za život seoske zajednice kojoj je pripadao. Njegovo početno autobiografsko pripovijedanje, potaknuto osobnim životnim gubitkom, smrću supruge, koji je očigledno obilježio i zaključio jedno životno razdoblje, biva upotpunjeno kroničarskim svjedočenjem i bilježenjem zbivanja koja su se doticala šire zajednice čiji je on bio sužitelj i suvremenik. Javno se djelovanje Antuna Hrvatina nije odvijalo obnašanjem istaknutih/značajnih funkcija u političkom, društvenom, vjerskom, gospodarskom ili bilo kojem drugom aspektu života Kašćerge. Premda je imao zaduženje oko vođenja aktivnosti u svezi s izgradnjom dijela ceste Kašćerga – Zamask, u okviru svoga društvenog angažmana, te usto i zaduženje crkvenoga ključara, on nije bio osoba čije je djelovanje ostavilo traga u stručnoj ili znanstvenoj literaturi koja je obrađivala modernu povijest Istre. Objavljivanjem dijela njegove ostavštine, ponuđena je i otvorena mogućnost povjesničarima, osobito onima koji se bave poviješću seoskih zajednica odnosno mikropoviješću, da vrednovanjem individualnoga i pojedinačnog analiziraju kompleksne odnose istarskoga društva s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
The Personal Fonds of Antun Hrvatin (HR-DAPA-904 Antun Hrvatin: 1905/1937 1945/1946) consists of personal papers of a resident of the village of Kašćerga and the village of Ukotići, created over a period of about fifty years in the first half of the 20th century. This Fonds contains two of his notebooks in which he kept records of his personal history and that of Kašćerga. Autobiographical and chronicle records of the first notebook (HR-DAPA-904/1.1. Kronika (1891-1913)), covering the period from 1875 to 1913, are the subject of this article.He was therefore a literate and in his time a prominent villager who, at a crucial moment in his life, after becoming a widower and a single parent of a family with many children, speaks to a lesser extent about his and his family’s life and much more in detail about the events relevant to the life of the rural community he belonged to. His initial autobiographical narrative, fuelled by personal loss, the death of his wife, which evidently marked and concluded one period of his life, is completed by witnessing and recording events that concerned the wider community of which he was a member and contemporary. Antun Hrvatin’s public activity did not consist in the exercise of prominent/significant functions in the political, social, religious, economic, or any other aspects of the life of Kašćerga. Although he was in charge of managing the activities related to the construction of a part of the Kašćerga to Zamask road, as part of his social engagement, and was also a church doorkeeper, he was not a person whose activities left a mark in the professional or scientific literatures that covered the modern history of Istria. The publication of a part of his legacy offered an open opportunity for historians, especially those dealing with the history of rural communities and microhistory, to analyse the complex relations of the Istrian society at the turn of the twentieth century by evaluating the individual and the specific.
Il fondo personale di Antun Hrvatin (HR-DAPA-904 Antun Hrvatin:1905/1937 1945/1946) rappresenta il patrimonio scritto di un abitante del villaggio di Caschierga e dell’abitato Ukotići, creato nell’arco di una cinquantina d’anni nella prima metà del 20˚ secolo. Il fondo comprende due suoi quaderni nei quali annotava dati relativi al suo passato personale e alla storia di Caschierga. Le annotazioni autobiografiche e di cronaca del primo quaderno (HR-DAPA-904/1.1. Cronaca (1891-1913)) che comprendono il periodo dal 1875 al 1913, sono l’argomento di questo articolo. Si tratta dunque di un abitante alfabetizzato del villaggio e a sua volta stimato, che, nel momento cruciale della propria vita, quando divenne vedovo e rimase l’unico genitore ai propri figli, comincia a parlare della propria vita e della sua famiglia, in una piccola parte, e parla invece nel modo più dettagliato degli avvenimenti importanti per la vita della comunità rurale a cui apparteneva. Il suo racconto autobiografico iniziale, motivato dalla sua perdita personale, la morte della moglie, che evidentemente ha segnato e chiuso un periodo della sua vita, viene accompagnato da testimonianze della cronaca e annotazioni di avvenimenti che riguardavano una comunità più grande di cui faceva parte e di cui era contemporaneo. L’attività pubblica di Antun Hrvatin non consisteva nello svolgere cariche di rilievo/importanti nell’ambito politico, sociale, religioso, economico o in qualsiasi altro aspetto della vita di Caschierga. Anche se era incaricato di gestire le attività riguardanti la costruzione di una parte della strada Caschierga-Zamasco, nell’ambito della sua attività sociale, oltre ad essere il custode della chiave di chiesa, non era una persona che ha lasciato traccia nella letteratura tecnica o scientifica che tratta la storia moderna dell’Istria. Con la pubblicazione di una parte del suo patrimonio scritto è stata offerta e aperta la possibilità agli storici, soprattutto a quelli che si occupano di storia relativa alle comunità rurali ovvero di microstoria, di analizzare le relazioni complesse nella società istriana della fine del 19˚ secolo e dell’inizio del 20˚ secolo valorizzando l’individuale e lo specifico.
Fondom HR-DAPA-257 obuhvaćeno je gradivo nastalo djelovanjem Željezničkoga tehnikuma u Puli u razdoblju od 1947. do 1953. godine. Po završetku rata usmjeravaju se napori za stvaranje temelja buduće ...obnove ratom opustošene zemlje, pri čemu je posebno izražena potreba za stvaranjem jezgre stručnih, obrazovanih kadrova. S tim je ciljem njihovo osposobljavanje bilo izrazito važna zadaća kojoj se pristupalo odgovorno. Formiranjem Željezničkoga tehnikuma, kao obrazovne i odgojne ustanove, napravljen je konkretan iskorak u tom smjeru jer su u toj ustanovi stvarani stručni, deficitarni kadrovi za potrebe željeznice. Uzevši u obzir činjenicu da je prometna povezanost općenito, te u tom smislu i izgrađena željeznička infrastruktura, preduvjet pokretanja obnove zemlje i uspostave gospodarskih i industrijskih tijekova, ne čudi ambiciozan plan izobrazbe potrebnih kadrova što je rezultiralo stvaranjem Željezničkoga tehnikuma. Na razini Fonda pružene su informacije o specifičnim povijesnim okolnostima na području Istre te konkretno i samoga grada Pule, a što je utjecalo na djelovanje stvaratelja, potom informacije o stvaratelju te o samom gradivu.
Arhivističkoj se obradi Fonda pristupilo 2014. godine. Na nižim je razinama gradivo raspoređeno sukladno sadržaju, području djelatnosti ili funkciji koju su spisi prikazivali. Prilikom sređivanja gradivo je raspoređeno na serije: Rad i poslovanje, Kadrovski poslovi i Financijsko poslovanje.
The HR-DAPA-257 Fonds covers archives created by the Željeznički tehnikum - Railroad Technical School in Pula in the period from 1947 to 1953. At the end of the war efforts were made to create the foundations for the future reconstruction of the war-torn country, with particular emphasis on the need to create the core of expert and educated professionals. Consequently, their training was a very important task that was approached very seriously. By forming the Railroad Technical School as an educational institution, a concrete step forward was made in this direction, as the school provided experts in professions with skills shortages to work on the railways. Taking into account the fact that general transport connections, including the built railway infrastructure, were the prerequisite for launching the reconstruction of the country and the establishment of economic and industrial flows, the ambitious plan of education of the necessary professionals does not come as a surprise, nor does the establishment of the Railway Technical School. At the level of the Fonds, information was first given on specific historical circumstances in Istria and in the City of Pula in particular, which influenced the creator’s activity; followed by information on the creator and on the archives.
The archival processing of the Fonds commenced in 2014. At the lower levels, the material was distributed according to the content, area of activity or function that the records showed. While it was being arranged, the material was divided into series: Work and Operation, Personnel and Financial Operations.
Il fondo HR-DAPA-257 comprende il materiale prodotto nel corso dell’attività del Željeznički tehnikum u Puli (Scuola superiore tecnica di Pola) nel periodo tra il 1947 e il 1953. Alla fine della guerra furono fatti molti sforzi incentrati sulla costruzione delle basi per la ricostruzione futura del paese devastato dalla guerra, tra cui spicca il bisogno di produrre un nucleo di personale altamente qualificato e istruito. Questo obiettivo fu affrontato con molta responsabilità. Con la costituzione della Scuola superiore tecnica Željeznički tehnikum, quale istituzione educativa e istruttiva, fu fatto un concreto passo in avanti in questa direzione in quanto l’istituzione produceva personale altamente qualificato, allora carente, per i bisogni delle ferrovie. Prendendo in considerazione il fatto che i collegamenti di trasporto in generale, e in questo senso anche la costruita infrastruttura ferroviaria, rappresentano il presupposto per l’avviamento della ricostruzione del paese e per la produzione dei flussi economici ed industriali, non sorprende il piano ambizioso relativo all’istruzione del personale necessario che ha come risultato l’istituzione della scuola Željeznički tehnikum. Al livello del Fondo sono state fornite informazioni relative alle specifiche circostanze storiche nel territorio dell’Istria e della città di Pola il che ha influenzato l’attività del soggetto produttore, inoltre, informazioni sul soggetto produttore e sul materiale stesso.
All’indagine archivistica del Fondo si è accesso nel 2014. Ai livelli minori il materiale è stato classificato in base al contenuto, all’ambito dell’attività o alla funzione che gli atti rappresentavano. Durante la sistematizzazione il materiale è stato diviso in serie: Lavoro e attività, Gestione del personale e Attività finanziarie.
Mjesni narodni odbor Vrh započeo je djelovanje 1947. godine, kao lokalno upravno tijelo za područje svoje nadležnosti. Kao najviši organ vlasti, osiguravao je nesmetano odvijanje svih aktivnosti s ...područja o kojima je skrbio: gospodarstva, poljoprivrede, komunalnih poslova, trgovine i obrta, financija, zdravstvene i socijalne skrbi itd. Uz navedeno, obavljao je i poslove matičarstva, evidentiranja stanovništva, nadzirao rad mjesnih društvenih organizacija i sl. Sazivao je redovite i izvanredne sjednice na kojima se raspravljalo o važnim pitanjima za lokalnu društvenu zajednicu u danom trenutku. Promjenom zakonskoga okvira te prestankom djelovanja stvaratelja, gradivo je predmetnoga fonda po službenoj dužnosti iz pismohrane SO Buzet, zajedno s gradivom drugih bivših upravnih tijela s područja Buzeštine, preuzeto u Državni arhiv u Pazinu. Po preuzimanju u Arhiv, gradivo je predmetnoga fonda bilo osnovno sređeno i popisano, a arhivistička je obrada obavljena 2016. godine. Gradivo je sređeno razdiobom na serije, prema sadržaju odnosno području djelatnosti ili funkciji na koju se odnosi: Organizacija i upravljanje, Općenito poslovanje, Uže poslovanje i Financijsko poslovanje.
The Local People’s Committee of Vrh began its activity in 1947 as a local administrative authority covering the area of its competence. As the highest authority, it ensured the smooth running of all activities under his responsibility - economy, agriculture, public utilities, trade and crafts, finance, health and social care, etc. Furthermore, it also carried out the activities of registry, population registration, control of the work of local social organizations etc. It called regular and extraordinary sessions where current important issues for the local community were discussed. Following the change of the legal framework and termination of the activities of the creator, the material of the Fonds was transferred ex officio from the records of the Buzet Municipality Assembly, together with the archives of other former administrative bodies in the area of Buzet, to the State Archives of Pazin. After being taken over by the Archive, the archives of the Fonds were only basically arranged and listed, while archival processing was carried out in 2016. The archives were arranged in series, according to the content or area of activity or function referred to: Organization and Management, General Affairs, Specific Affairs and Financial Operations.
Il Comitato popolare locale di Vetta cominciò con la sua attività nel 1947 quale organo amministrativo locale nell’ambito della sua competenza. In quanto massimo organo del potere, assicurava il regolare svolgimento di tutte le attività del suo ambito: economia, agricoltura, lavori comunali, commercio e artigianato, finanze, assistenza sanitaria e sociale, ecc. Inoltre, svolgeva iscrizioni all’anagrafe, registrazioni degli abitanti, controllava il lavoro delle locali organizzazioni sociali e simile. Convocava sedute regolari e straordinarie in cui si discutteva di questioni attuali importanti per la locale comunità sociale. Con il cambiamento del quadro normativo e con la cessazione d’attività del soggetto produttore, il materiale del fondo in questione fu trasferito d’ufficio dall’archivio dell’AC di Pinguente, insieme al materiale prodotto da altri organi amministrativi del territorio di Pinguente, all’Archivio di Stato di Pisino. In seguito al trasferimento all’Archivio, il materiale del fondo in questione fu ordinato e registrato, mentre la sistematizzazione archivistica approfondita fu effettuata nel 2016. Il materiale fu ordinato tramite la divisione in serie, a seconda del contenuto ossia dell’ambito dell’attività oppure della funzione a cui si riferisce: Organizzazione e amministrazione, Attività generale, Attività specifica e Attività finanziaria.
Ovaj smo rad pripremile kako bi poslužio kao uvodni tekst tri članka koja slijede u ovom broju Vjesnika istarskog arhiva, a naslova su: »Rodjen sam u Kašćergi…. Autobiografsko kroničarski zapis ...Antuna Hrvatina (1875. – 1913.)«, »Pisma Ivana Aničića (Zlovečere) Antunu Flegi (1910. – 1913.)« i »Righe na duši pravom arhivu«. U ta su tri članka pored uvodnih objašnjena uvršteni prijepisi autobiografsko-kroničarskih zapisa te preslici fotografija, tiskovina i fragmenata nastalih mahom u prva dva desetljeća 20. stoljeća i pohranjenih u dva osobna fonda (HR-DAPA-904 Antun Hrvatin: 1905/1937 1945/1946 i HRDAPA- 925 Katarina Šćuka Kukec: 1905/1989) i Zbirci pisama DAPA (HR-DAPA-899/7 Zbirka Pisama (1824/1913). Pisma Ivana Aničića Antunu Flegi (1910/1913)). Riječ je o ostavštinama Antuna Flege i Katarine Šćuka-Kukec, koji su ih osobno predali u pohranu ondašnjem Historijskom arhivu u Pazinu, odnosno DAPA, te o pisanoj ostavštini Antuna Hrvatina koju su mu unuci kao nasljedstvo predali Historijskom arhivu u Pazinu. Nakon uvoda se u radu objašnjava zajednički kontekst navedenog gradiva s obzirom na različite stvaratelje te značaj tih primopredaja i u arhivskom i u osobnom kontekstu. Sve tri biografski kontekstualizirane primopredaje jasno pokazuju kako je DAPA u slučajevima preuzimanja takvih ostavština »malih ljudi« preuzeo ne samo dužnosti skrbnika njihove materijalne ostavštine, nego je zadobio i povjerenje takvih stvaratelja ili njihovih nasljednika kao pouzdan čuvar i posrednik osobnih životnih priča.
We have prepared this paper to serve as an introductory text for the three articles that follow in this issue of the Vjesnika istarskog arhiva (Istrian Archives Gazette), entitled “I was born in Kašćerga ... Autobiographical and chronicle records of Antun Hrvatin (1875 - 1913)”; “Letters of Ivan Aničić (Zlovečera) to Antun Flego (1910 – 1913); and “‘Righe’” (Lines) Entrusted to the Real Archives”. In addition to the introductory articles, these three articles include transcripts of autobiographical and chronicle records as well as copies of photographs, printed material and fragments created mostly in the first two decades of the 20th century and stored in two personal fonds (HR-DAPA-904 Antun Hrvatin: 1905/1937 1945/1946 and HR-DAPA-925 Katarina Šćuk Kukec: 1905/1989) and the DAPA Letter Collection (HR-DAPA-899/7 Letter Collection (1824/1913). Letters of Ivan Aničić to Antun Flego (1910/1913)). These are the legacies of Antun Flege and Katarina Schuk-Kukec, who personally handed them over to the Historical Archives in Pazin, or DAPA, and the personal papers of Antun Hrvatin, handed over to Historic Archives in Pazin by his grandchildren as inheritance. After the introduction, the paper explains the common context of the material with regard to the different creators and the importance of these bequests both in archival and personal context. All three biographically contextualized handovers clearly show that, in the case of taking over such personal papers created by “small people”, DAPA not only assumed the duties of curator of their material legacy, but also gained the trust of such creators or their heirs as a reliable keeper and medium of personal life stories.
Abbiamo preparato il presente lavoro perché potesse servire quale testo introduttivo ai tre articoli che seguono in questo volume del Bollettino dell’archivio istriano dai titoli: „Sono nato a Caschierga...“. Annotazioni autobiografiche e di cronaca di Antun Hrvatin (1875-1913)“, „Le lettere di Ivan Aničić (Zlovečera) ad Antun Flego (1910-1913)“ e „Righe affidate al vero archivio“. In questi tre articoli, oltre allle spiegazioni introduttive, sono inserite le trascrizioni delle annotazioni autobiografiche e di cronaca e copie di fotografie, materiale stampato e frammenti prodotti prevalentemente nei primi due decenni del 20˚ secolo e conservati nei due fondi personali (HR-DAPA-904 Antun Hrvatin: 1905/19371945/1946 e HR-DAPA-925 Katarina Šćuka Kukec:1905/1989) e nella Raccolta di lettere DAPA (HR-DAPA-899/7 Raccolta di lettere (1824/1913), Le lettere di Ivan Aničić ad Antun Flego (1910/1913).Si tratta del patrimonio personale che Antun Flego e Katarina Šćuka-Kukec hanno consegnato personalmente all’Archivio storico di Pisino (all’epoca), cioè all’Archivio di Stato di Pisino e del patrimonio scritto di Antun Hrvatin che i suoi nipoti hanno consegnato all’Archivio storico di Pisino. All’introduzione al testo segue la spiegazione del contesto comune del citato materiale dato che i produttori erano diversi e l’importanza della loro consegna, sia nel contesto dell’archiviazione sia nel contesto personale. Tutte e tre le consegne, biograficamente contestualizzate Tutte e tre le consegne, biograficamente contestualizzate, dimostrano chiaramente che l’Archivio di Stato di Pisino, nel caso dell’accettazione di tali patrimoni di „gente comune“, ha accettato non solo l’obbligo di essere curatore della loro eredità materiale ma ha anche ottenuto la fiducia di questi produttori o dei loro sucessori in quanto custode affidabile e mediatore delle storie personali di vita.
Righe« na duši pravom arhivu Grdinić, Iva; Mrkonjić, Jasna
Vjesnik Istarskog arhiva,
11/2019, Letnik:
26, Številka:
2019
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Osobni fond Pazinjanke Katarine Šćuka-Kukec (HR-DAPA-925 Katarina Šćuka Kukec: 1905/1989) ostavština je koja je nastala između 1905. i 1918. godine. U tom se fondu, pored slikovnoga i tiskanog ...materijala te osobnih dokumenata, nalaze i četiri vrlo osobno intonirana pisma. Uzevši u obzir činjenicu da je stvarateljica Fonda, Katarina Šćuka-Kukec, ostavila svoj zapis bez namjere da bude predočen očima javnosti, ovom su prigodom izostavljana ta četiri osobno intonirana pisma. Riječ je, dakle, o stvarateljici koja u svom životnom vijeku nije javno djelovala pa tako ni na području recepcije ne pripada skupu vrednovanih i/ili ovjerovljenih autora. U tom je kontekstu i sadržaj Fonda oslobođen bilo kakvih pretenzija da se svidi eventualnoj/potencijalnoj čitalačkoj publici. No, taj je sadržaj, osobito njegov slikovni dio, po svojoj intenciji u najvećoj mjeri neutralno i objektivno svjedočanstvo o dijelu povijesti školstva u Pazinu početkom 20. stoljeća. Dopis koji je uputila DAPA-i i dio slikovnoga gradiva stoga je i objavljen u ovom članku.
The personal fonds of Katarina Šćuka-Kukec (HR-DAPA-925 Katarina Šćuka-Kukec: 1905/1989) is the personal papers of an inhabitant of Pazin. The papers originated between 1905 and 1918. In addition to the pictorial and printed material and personal documents, this fonds also contains four very personal letters. Considering the fact that the creator of the fond, Katarina Šćuk-Kukec, left her record without any intention for it to be presented to the public eye, these four letters bearing a very personal tone were omitted on this occasion. The creator never acted publicly in her lifetime, and thus does not belong to a set of appraised and/or certified authors in the area of reception. In this context, the content of the fonds is also free from any pretence of appealing to the possible/potential readership. However, this content, especially its pictorial part, is by its very intention a largely neutral and objective testimony to a part of the history of education in Pazin in the early 20th century. The letter sent by DAPA and some of the pictorial material was therefore published in this article.
Il fondo personale di Katarina Šćuka-Kukec (HR-DAPA-925 Katarina Šćuka Kukec: 1905/1989) rappresenta il patrimonio di una pisinese, creato tra il 1905 e il 1918. Oltre alle immagini e fotografie, al materiale stampato e ai documenti personali, nel fondo ci sono quattro lettere molto intime e personali. Prendendo in considerazione il fatto che la creatrice del fondo, Katarina Šćuka-Kukec, ha lasciato le sue testimonianze senza l’intento di presentarle agli occhi del pubblico, in quest’occasione sono ommesse le quattro lettere intime e personali. Si tratta, dunque, di una creatrice che durante la sua vita non ha agito pubblicamente e per questo non appartiene al gruppo di autori valutati e/o accreditati. In tale contesto neanche il contenuto del fondo non pretende di dover piacere ad un eventuale/ potenziale pubblico dei lettori. Tuttavia però, il suo contenuto, soprattutto la parte contenente fotografie e immagini, è una testimonianza, in gran parte neutrale e oggettiva, di una parte della storia dell’istruzione a Pisino all’inizio del 20˚ secolo. La lettera inviata dall’Archivio di Stato di Pisino e una parte del materiale costituita da fotografie e immagini è per questo motivo stata pubblicata in questo testo.
Osobni fond Antuna Hrvatina (HR-DAPA-904 Antun Hrvatin: 1905/1937 1945/1946) pisana je ostavština mještanina sela Kašćerga i naselja Ukotići, nastala u rasponu od pedesetak godina u prvoj polovici ...20. stoljeća. U tom se fondu nalaze dvije njegove bilježnice u koje je unosio zapise o svojoj osobnoj povijesti i povijesti Kašćerge. Autobiografsko-kroničarski zapisi prve bilježnice (HR-DAPA-904/1.1. Kronika (1891-1913)), koji obuhvaćaju razdoblje od 1875. do 1913. godine, temom su ovoga članka. Riječ je, dakle, o pismenom i u svoje vrijeme uglednom seljaku, koji u prijelomnom trenutku svoga života, postavši udovcem i samohranim roditeljem višečlane obitelji, u manjoj mjeri progovara o svom i životu svoje obitelji te puno detaljnije o zbivanjima važnim za život seoske zajednice kojoj je pripadao. Njegovo početno autobiografsko pripovijedanje, potaknuto osobnim životnim gubitkom, smrću supruge, koji je očigledno obilježio i zaključio jedno životno razdoblje, biva upotpunjeno kroničarskim svjedočenjem i bilježenjem zbivanja koja su se doticala šire zajednice čiji je on bio sužitelj i suvremenik. Javno se djelovanje Antuna Hrvatina nije odvijalo obnašanjem istaknutih/značajnih funkcija u političkom, društvenom, vjerskom, gospodarskom ili bilo kojem drugom aspektu života Kašćerge. Premda je imao zaduženje oko vođenja aktivnosti u svezi s izgradnjom dijela ceste Kašćerga – Zamask, u okviru svoga društvenog angažmana, te usto i zaduženje crkvenoga ključara, on nije bio osoba čije je djelovanje ostavilo traga u stručnoj ili znanstvenoj literaturi koja je obrađivala modernu povijest Istre. Objavljivanjem dijela njegove ostavštine, ponuđena je i otvorena mogućnost povjesničarima, osobito onima koji se bave poviješću seoskih zajednica odnosno mikropoviješću, da vrednovanjem individualnoga i pojedinačnog analiziraju kompleksne odnose istarskoga društva s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
Fondom HR-DAPA-262 obuhvaćeno je gradivo nastalo djelovanjem Doma starih i nemoćnih Poreč u razdoblju od 1947. do 1960. godine. Po svršetku Drugog svjetskog rata područje socijalne tematike zauzima ...značajno mjesto u okolnostima novog društvenog uređenja. Narodna vlast, osnivanjem posebnih socijalnih ustanova, započinje razdoblje organizirane institucionalne skrbi za potrebite, pa tako i za starije i nemoćne osobe. Socijalna su pitanja ulazila u nadležnost Komiteta za socijalno staranje, odnosno Savjeta za narodno zdravlje i socijalnu politiku, čime su regulirana uža (stručna) pitanja s područja socijalne zaštite. S druge strane, financiranje socijalnih ustanova, pa tako i domova, bilo je u nadležnosti kotarskih, odnosno općinskih i gradskih upravnih tijela. Djelatnost je Doma bila usmjerena na skrb za starije, nemoćne osobe, kojima je trebala stalna pomoć i nadzor drugih osoba. Do preuzimanja u Državni arhiv u Pazinu gradivo se predmetnog fonda nalazilo u pismohrani Skupštine Općine Poreč iz koje je preuzeto 1973. godine, zajedno s gradivom bivših upravnih tijela i likvidiranih gospodarskih subjekata s područja Poreštine. U sumarnom se inventaru na razini Fonda daju informacije o tadašnjim društvenim okolnostima odnosno općem kontekstu koji je utjecao na djelovanje stvaratelja, o stvaratelju i samom gradivu. Poslovi su osnovnog sređivanja i obrade obavljani 1979. godine, dok se arhivističkoj obradi Fonda pristupilo 2016. godine. Niže su razine Fonda oblikovane sukladno sadržaju spisa, odnosno pojedinom području djelatnosti ili funkciji koju su spisi prikazivali. Gradivo je raspoređeno unutar sljedećih serija: Organizacija i upravljanje, Rad i poslovanje, Kadrovski poslovi − radni odnosi i Financijsko-računovodstveno poslovanje. Dio gradiva sadrži osobne podatke te je radi njihove zaštite privremeno nedostupan.
Gradivo fonda HR-DAPA-303 obuhvaća spise nastale radom Gradskog ugostiteljskog poduzeća Poreč od 1948. do 1955. godine. Sumarni inventar predmetnog fonda sadrži podatke o poslijeratnim početcima ...razvoja turizma u Poreču. Političke i gospodarske okolnosti po svršetku Drugoga svjetskog rata utjecale su na prepoznavanje turizma kao ekonomskog potencijala značajnog za poboljšanje gospodarske situacije u zemlji te kao nov oblik djelatnosti koji donosi višestruke koristi. Osnivanjem ugostiteljskih poduzeća počinje se mijenjati ne samo slika ekonomije u lokalnim okvirima nego se postupno otvaraju mogućnosti iskorištavanja turističkog potencijala zemlje kao značajnog potencijala, u daleko širim okvirima. Djelatnost Gradskog ugostiteljskog poduzeća Poreč bila je usmjerena na pružanje usluge smještaja te pripreme i posluživanja hrane i pića, kao i organiziranja zabavnih sadržaja. Po prestanku djelovanja, gradivo stvaratelja bilo je pohranjeno u pismohrani općinskog upravnog tijela, odnosno Skupštine Općine Poreč, zajedno s gradivom likvidiranih poduzeća koja su djelovala na području Poreštine te je u Arhiv preuzeto 1973. godine. Dio gradiva koji sadrži osobne podatke zbog njihove je zaštite privremeno nedostupan.