The Postmortem Interval (PMI) is the time from the death of an animal to its discovery. From a veterinary forensic standpoint, an accurate estimation of the PMI is of particular importance, ...especially with the observed increase in deaths of domestic and wild animals. A preliminary study was conducted using the eyes of domestic pigs. A biochemical analysis was conducted on the vitreous humor of the eye, whilst a histological analysis was conducted on the retina. The eyes were stored at +4 °C and changes were assessed at time intervals of 0, 12, 24, 48, and 120 h. The biochemical analysis during the PMI established a decrease in sodium, chlorine, and glucose concentrations, and a rise in potassium concentration. Accordingly, a simple linear regression showed a significant correlation between changes in concentrations of sodium (Na
), potassium (K
), chloride (Cl
), and glucose, in relation to the PMI. The histological analysis showed evident morphological changes in the retina, which included homogenization of the rod and cone cells, pyknosis of the outer nuclear layer, homogenization of the outer plexiform layer, pyknosis of the inner nuclear layer, homogenization of the inner plexiform layer, and pyknosis of the nuclei of the ganglion layer of the retina.
Prikazan je kratak povijesni prikaz potkivanja konja kroz povijest te njegovo značenje za potkovanu životinju. U radu je prikazan pokušaj i sam osnutak Zemaljske potkivačke škole u Zagrebu 1885. g. ...te njene lokacije kao i način upravljanja školom, njeni nastavnici i
program rada. Prije osnutka škole Hrvati su pohađali nastavu iz ovog „zanata“ u danas susjednim državama. U daljem tekstu prikazani su akti Vlade koji reguliraju rad ove škole kao i novinska izvješća o gradnji zgrada u Savskoj cesti. Iako je škola uzimala mnoge stvari iz
starije Potkivačke škole iz Ljubljane (1850.) čiji su pitomci nakon završene škole pregledavali stoku za klanje dok zagrebački đaci Potkivačke škole nikada nisu dobili odobrenje u tom pogledu. Josip Ubl je još 1870. g. napisao knjigu „Kopitoznanstvo i potkivanje.“
Njemačka riječ kurschmied (kur-liječenje, schmied-kovač) adekvatna je romanskoj riječi mareskalk -marh (konj) i gotske riječi skalk (sluga). Posebna vrsta kuršmida bili su vojni kuršmidi. Njihova ...djelatnost zamire početkom 19. stoljeća, a vojnih kuršmida u drugoj polovici 19. stoljeća, a u Austrougarskoj 20.-tih godina 20. stoljeća. Prvi pisani trag o kuršmidu kod nas potječe od Mladena II. Bribirskog iz 1314. g. kada je na njegovu dvoru privremeno boravio mareskalk Nolphio. Veterinari su se pobunili protiv njihove djelatnosti, jer su mislili da ne mogu na osnovu svoje naobrazbe liječiti životinje, a što će na koncu biti i potvrđeno. Uz položen tečaj mogli su liječiti konje i pregledavati meso ako su za to bili osposobljeni. Iako neki autori navode da su kuršmidi i marešalci isto, drugi navode da su kuršmidi bili njihovi podčinjeni zbog čega u radu pišem odvojeno o navedenim nazivima. Imajući u vidu predmete koje su slušali i polagali, svakako možemo navesti da su marešalci dali znatan doprinos u liječenju domaćih životinja, to jest konja.
U radu je prikazan razvoj veterinarskog školstva s posebnim osvrtom na današnji Ve¬terinarski fakultet u Beču, jer je nekada većina naših veterinara najčešće završavala fakultete u Beču, Budimpešti, ...Pragu, Lavovu i Italiji. Studij raznih oblika veterinarstva u liječnika i kirurga odvijao se na 4 načina u obliku: kraćih tečajeva iz veterinarstva, redovitog studija „veterinar¬stvo,“ poslijediplomskog studija odabranih liječnika i kirurga te posebnog oblika poslijediplomskog studija za medicinare i kirurge. U Bečkom veterinarskom zavodu bile su sljedeće kategorije učenika: obični kovači, poljodjelci, pastiri, lovci i ovčari, časnici, budući okružni liječnici i okružni ranarnici, slušači za pregled mesa i stoke, kuršmidi i pravi veterinari. Burnu povijest razvitka i preobrazbi Veterinarskog fakulteta u Beču prikazana je kroz nekoliko faza do današnjeg dana i to od: 1766.-1777. g., 1777.- 1795. g., 1795.-1808. g., 1808.-1812. g., 1812.- 1850. g., 1850.-1896. g., 1897.-1905. g., 1905.- 1919. g. i od 1912.-1976. g. do danas.
Na današnjem prostoru Republike Hrvatske (RH) na srednjovjekovnim dalmatinskim otocima i u gradovima već od 13. stoljeća postoje zakonski propisi (statuti) koji reguliraju život zajednice, kao i ...odnos ljudi prema životinjama. U 18. stoljeću kako u Europi tako i na prostorima današnje RH, zarazne bolesti domaćih životinja desetkovale su stočni fond, posebno u govedarstvu. Uz goveđu kugu, bedrenica, metiljavost, bjesnoća, slinavka i šap, sakagija i druge bolesti stvarale su velike probleme stočarstvu koje je bilo važan preduvjet sigurnog opstanka ljudskih zajednica. Od 1770. godine liječnicima je, uz liječenje ljudi, bila obveza i suzbijanje zaraznih bolesti domaćih životinja. U suzbijanju zaraznih bolesti glavnu je ulogu imao podžupan, a u to doba suci su bili upravni činovnici. Stoga su kod pojave zaraznih bolesti domaćih životinja na teren išli veliki i mali sudac, a uz njih je obvezno bio prisutan i liječnik ili kirurg. Od 1771. godine u kotarevima je postavljen komesar, koji je išao na teren i izvješćivao sanitetsku komisiju. Za pojedine zarazne bolesti domaćih životinja upotrebljavali su se nazivi na latinskom jeziku: Lues animalium, Lues pecoris, Lues mali, Lues pecoris grassanti, Pulmonum exsccationis, Contagion, Morbus bovi, Animalium infectionem, Vulkgo metily i drugi, ali najčešće na njemačkom jeziku Viehseuche.
U radu je prikazano osnivanje veterinarskog školstva od samog početka u Lyonu 1762. g. do 1919. kada je osnovan Veterinarski fakultet u Zagrebu, a spomenuti su i osnivači, odnosno ravnatelji nekih ...tadašnjih veterinarskih škola. Prikazan je i pregled civilne i vojne organizacije veterinarstva po pojedinim tadašnjim državama. Budući da su veterinari u Hrvatskoj bili većinom školovani u Beču, to ćemo razvoj školstva i veterinarstva u Beču obraditi u posebnom radu. U Francuskoj je 1880. g. uz 419 vojnih veterinara djelovalo i 3 015 civilnih veterinara, ili ukupno 3 434 veterinara. U talijanskoj vojsci ukupno je bilo 142 veterinara, a u španjolskoj vojsci je 1881. g. bilo ukupno 252 veterinara. U belgijskoj vojsci 1868. g. bilo je 34 vojnih dok je bilo i 392 civilnih veterinara, a u Austriji u civilnoj službi bio je 297 veterinara. U Saskoj 1874. g. djeluje više od 200 civilnih veterinara i oko 40 vojnih veterinara, koji od 1864. g. imaju zajedničko veterinarsko društvo. U Prusiji se iz Naredbe od 21. 5. 1875. g. veterinarstvo potpuno odvaja od lječništva, a uz vojne veterinare bilo je ukupno 1 700 civilnih veterinara, i to 39 oblasnih, 422 kotarska, 16 graničnih i oko 1 000 privatnih veterinara. U Badenu su djelovala 54 kotarska veterinara, 65 u slobodnoj praksi i 20 vojnih veterinara i veterinarskih referenata, a u Würtenbergu je bilo 268 civilnih veterinara i 31 veterinar uposlen u vojsci. Nastava je u 19. stoljeću u Francuskoj u Lyonu od 1813. g. trajala 2, odnosno 3 godine, a od 1825. g. trajala je 4 godine. U Španjolskoj je nastava trajala 4, odnosno 5 godina. U Mađarskoj je u Budimpešti nastava 1851. g. godine trajala 2 semestra, a od 1875. g. trajala je 3 godine da bi od 1899. g. bila produžena na 4 godine, potom od 1922. g. studij traje 9, a od 1951. g. 10 semestara. U Njemačkoj je u Hannoveru nastava do 1845. g. trajala 2 godine, a od 1851. produžava se na 3 godine. U Berlinu nastava od 1836. g. traje 6 ili 7 semestara, a od 1878. g. sva je nastava produžena na 7 semestara. U Njemačkoj je u Münchenu studij od 1790. g. trajao 3 godine.
Postmortalnim intervalom (PMI) nazivamo vrijeme koje je proteklo od trenutka uginuća životinje. Njegovom procjenom dolazimo do spoznaja vezanih uz način i okolnosti smrti, a u pojedinim slučajevima
...pomaže nam u pronalaženju počinitelja. U ovom radu prikazan je slučaj u kojemu je postavljena sumnja da je došlo do počinjenja kaznenog djela ubijanja i mučenja životinje te je osim uzroka uginuća bilo potrebno ustvrditi postmortalni interval. Određivanje PMI-a se
temeljilo na procjeni postmortalnih promjena i entomološkog nalaza. Nakon smrti, životinjsko tijelo prolazi kroz određene promjene koje su posljedica prestanka životnih funkcija i smrti stanica. Nastale promjene su nepovratne i progresivne te u konačnici dovode do
potpunog raspadanja tijela. Tijekom razudbe ustvrđeni su uznapredovali znaci truljenja i izostanak mrtvačke ukočenosti te je bilo nemoguće precizno ustvrditi PMI isključivo na temelju postmortalnih promjena. U ovakvim ili sličnim slučajevima gdje postoji postmortalna kolonizacija kukcima moguće je ustvrditi PMI
određivanjem vrste i starosti razvojnih stadija te utjecaja okolišnih faktora na njihov razvoj. Prema dostupnim entomološkim dokazima
na temelju uočenih morfoloških obilježja ustvrđeno je da se radi o ličinkama iz porodice muha zujara (Calliphoridae) te se s određenom
razinom sigurnosti pretpostavilo da je riječ o vrsti Calliphor vicina. Naime, zbog propusta pri prikupljanju i pohrani uzoraka nije bilo
moguće na temelju morfološke razudbe i molekularnim analizama ustvrditi točan identitet vrste. Unatoč tome, entomološki nalaz je bitno doprinio u procjeni PMI i na taj način pomogao u rješavanju slučaja.
U radu je prikazana pojava i kretanje zaraznih bolesti domaćih životinja u 18. i 19. stoljeću u banskoj Hrvatskoj među kojima dominira goveđa kuga. Navedeni su prvi liječnici koji su prepoznavali ...zarazne bolesti i radili razudbe domaćih životinja s ciljem utvrđivanja patoanatomskih promjena, odnosno postavljanja dijagnoze. Prikazani su djelatnici koji su suzbijali zarazne bolesti domaćih životinja kao i njihove obveze, odnosno mjere koje su trebali narediti i provesti kao i dužnosti te obveze vlasnika životinja kroz opisani period. U istraživanom razdoblju postavljane su dijagnoze na latinskom i njemačkom jeziku s različitim pojmovima koji su se vjerojatno odnosili na goveđu kugu.
Stočni sajmovi grada Zagreba kroz povijest Džaja, Petar; Palić, Magdalena; Severin, Krešimir
Hrvatski veterinarski vjesnik,
06/2020, Letnik:
28, Številka:
2
Journal Article
Odprti dostop
U radu je prikazano mjesto i datumi održavanja sajmova na području današnjega Zagreba, gdje su se kroz povijest prodavali stoka i proizvodi životinjskog podrijetla. Za vrijeme sajmenih dana trebao je ...vladati Božji mir (treuga Dei). Iako su se sajmovi vjerojatno održavali od samoga osnutka grada Zagreba, sigurno se zna da se na ovim prostorima održavaju od 1094. godine, to jest od samoga osnutka zagrebačke biskupije. Najstariji i najveći sajam zvao se Kraljevo, a trajao je dvadeset dana za sv. Stjepana (20. kolovoza). Markovski sajam i Margaretski sajam održavali su se sedam dana prije i sedam dana poslije sv. Marka i sv. Margarete. Trg Tridesetnice preimenovan je u Harmicu, od 23. lipnja 1848. u Jelačićev plac, od 1947. do 1990. nazivao se Trg Republike, da bi od 1991. ponovno dobio naziv Trg bana Jelačića. Zrinjevac je dobio ime 1866. godine. Najprije se zvao Marvinski trg, a kasnije je preimenovan u Novi trg. Sadašnji Trg Republike Hrvatske kroz povijest je mijenjao ime čak osam puta. Prvotno se zvao Sajmišni trg, i to je ime bilo aktualno do 1888. godine, kad je preimenovan u Sveučilišni trg. Nakon završetka Prvoga svjetskog rata, točnije 1919. dobio je naziv Wilsonov trg, a osam godina poslije preimenovan je u Trg kralja Aleksandra I., od 1941. nazvan je Trg I., a 1945. mijenja ime u Kazališni trg. Samo godinu poslije sporni trg dobiva ime Trg maršala Tita, a 1. rujna 2017. preimenovan je osmi put, u Trg Republike Hrvatske. Novoprojektirani trg zvao se Trg N, pa od 1927. godine Trg kralja Petra I. osloboditelja, od 1941. zvao se Trg III, a 1943. dobio je ime po bosanskom banu Kulinu. Ime je opstalo tek dvije godine te se 1945. mijenja u Trg žrtava fašizma do 1990. godine. Od 1990. do 2000. naziva se Trg hrvatskih velikana, a 2000. mu se ponovno vraća ime Trg žrtava fašizma.
PDF
