This study investigated the prevalence and antimicrobial susceptibility of enterococci isolated from dogs and cats with urinary tract infections in northwestern Croatia. During this study, the ...laboratory received 787 urine samples, 651 from dogs and 136 from cats. A total of 260 urine samples (211 from dogs and 49 from cats) were bacteriologically positive. Of these, 29 isolates belonged to Enterococcus spp.; 22 from dogs and seven from cats. Enterococci isolates were identified by PCR method, 12 of which were Enterococcus faecium and 17 were Enterococcus faecalis species. In dogs, 16 E. faecalis and six E. faecium strains were identified, whereas in cats, six E. faecium and only one E. faecalis strain were identified. Antimicrobial susceptibility was determined by the Kirby-Bauer disk diffusion method for nine antimicrobials: penicillin, ampicillin, vancomycin, nitrofurantoin, rifampicin, tetracycline, chloramphenicol, enrofloxacin, ciprofloxacin. The isolates were tested for high-level resistance to streptomycin and gentamicin. The highest resistance of Enterococcus spp. was observed to rifampicin (86%) and enrofloxacin (83%), followed by tetracycline and ciprofloxacin (69%). Resistance to vancomycin was 28%, and the lowest resistance was to chloramphenicol (17%). Multidrug resistance was found in 76% of enterococci isolates. High-level streptomycin resistance was detected in 17% and high-level gentamicin resistance in 10% of the isolated enterococci. When comparing species susceptibility, E. faecium isolates were significantly more resistant to penicillin, ampicillin, nitrofurantoin, and ciprofloxacin (p < 0.05). Eleven E. faecium isolates (92%) and 12 E. faecalis isolates (76%) were multidrug resistant.
This study investigated the frequency of third-generation cephalosporin resistance in Klebsiella spp. isolated from animals in Croatia and the presence of blaCTX-M genes. A total of 711 enteric ...bacteria were isolated from clinical samples, and Klebsiella spp. isolates accounted for 6.9% (n = 49). Thirteen Klebsiella isolates (26.5%) were ESBL producers, nine isolates from the Klebsiella pneumoniae species complex (69.2%), and four (30.8%) Klebsiella oxytoca isolates. All carried the blaCTX-M-15 gene, and antimicrobial susceptibility testing revealed them as multidrug resistant. All were resistant to all tested cephalosporins, fluoroquinolones, aminoglycosides and aztreonam, 92.3% showed resistance to tetracycline, 84.6% to trimethoprim-sulfamethoxazole and 69.2% to nitrofurantoin. No isolate showed resistance to imipenem and meropenem. It can be concluded that ESBL-producing Klebsiella expressing the blaCTX-M gene are not rare among Klebsiella isolates from animals in Croatia.
Enterokoki su Gram-pozitivne bakterije iz roda Enterococcus i dio su fiziološke mikroflore probavnog trakta životinja i ljudi. Karakteristika ovog roda je visoki stupanj urođene rezistencije na ...antibiotike koji se uobičajeno koriste u humanoj i veterinarskoj medicini kao što su cefalosporini, klindamicin i trimetoprim-sulfametoksazol. Osim toga, smanjene su osjetljivosti na peniciline i aminoglikozide. Zbog toga uspješno izbjegavaju djelovanje navedenih antibiotika kojima su često nenamjerno izloženi što im omogućava kolonizaciju i širenje na područja tijela koja za njih nisu uobičajeno stanište. U prikladnim uvjetima prouzroče infekcije, prije svega kože, mokraćnog i spolnog sustava, a u humanoj medicini navode se između ostalog i kao uzročnici meningitisa i endokarditisa. Osim urođene rezistencije, značajna karakteristika enterokoka je ta da vrlo lako stječu nove mehanizme rezistencije. Stečena rezistencija kod enterokoka posljedica je mutacija već postojećih gena ili stjecanja novog genskog materijala. Općenito govoreći, nekontrolirana i česta uporaba antibiotika rezultira selekcijom sojeva sa stečenim mehanizmima rezistencije što kao posljedicu može imati pojavu multirezistentnih sojeva otpornih na gotovo sve dostupne antibiotike. Najznačajnije i najzastupljenije vrste roda su Enterococcus faecium i Enterococcus faecalis između kojih postoje značajne razlike u urođenoj rezistenciji na antibiotike. U obje vrste opisani su i multirezistentni sojevi, a značajnu ulogu imaju izolati rezistentni na vankomicin koji su vrlo česti uzročnici „bolničkih infekcija.“ Stoga je vankomicin rezistentan E. faecium vrlo visoko na listi Svjetske zdravstvene organizacije na kojoj se nalaze mikrobi za koje je nužno razviti nove antibiotike jer je izbor dostupnih djelotvornih antibiotika za liječenje infekcija prouzročenih tim sojevima iznimno malen. Osim česte uporabe antibiotika u terapijske svrhe, jedan od uzroka nastanka i širenja rezistentnih i multirezistentnih izolata enterokoka jest uporaba antibiotika u subterapijskim dozama u svrhu promocije rasta životinja koje služe za prehranu ljudi. Tako je primjerice uporaba avoparcina u hrani za životinje dovela do selekcije sojeva rezistentnih na vankomicin. S obzirom na to da ti izolati izravno ugrožavaju ljudsko zdravlje, a infekcije njima iznimno je teško liječiti, uporaba avoparcina kao promotora rasta zabranjena je u Europskoj Uniji pa tako i u Republici Hrvatskoj.
Bone drilling causes focal temperature rise due to metal-to-bone contact, which may result in thermal osteonecrosis. Newly constructed internally cooled medical drill of an open type decreases ...temperature rise at a point of metal-to-bone contact although standard sterilization of such a drill could be inadequate due to bacteria retention within the drill lumen. The aim of this pilot study was to examine the effectiveness of sterilization and to propose sterilization recommendations for internally cooled open type bone drills. Unused internally cooled medical steel bone drills were tested. Drills were contaminated with
,
sp., beta-hemolytic
sp.,
sp. and methicillin-resistant
and then incubated for 24 hours at 37 °C. Afterwards, drills were autoclaved for 15, 20 and 30 minutes at 132 °C and 2.6 bar. When 15-minute sterilization was used, one out of 16 drills was contaminated with
, while the other 15 drills were sterile. Extended cycle sterilization in autoclave lasting for 20 and 30 minutes resulted in 100% sterility of all drills tested. In conclusion, lumened drills should be exposed to extended sterilization times in autoclave. Minimal recommended time for sterilization of lumened drills is 20 minutes.
Bakterijska vrsta Escherichia coli (E. coli) jest gram-negativna štapićasta bakterija koja čini znatan
dio mikrobiote crijeva svih toplokrvnih životinja, a istodobno je i jedna od najčešćih uzročnika ...infekcija u humanoj i veterinarskoj medicini. U liječenju infekcija uzrokovanih ovom bakterijom najčešće se, zbog njihova širokog spektra djelovanja i niske toksičnosti, koriste beta-laktamski antimikrobni lijekovi. No nepotrebna, prekomjerna i često neodgovarajuća primjena antibiotika rezultirala je selekcijom sojeva otpornih na jedan ili više antimikrobnih lijekova. Najčešći mehanizam odgovoran za rezistenciju na beta-laktame kod bakterije E. coli jest tvorba enzima beta-laktamaza koji hidroliziraju beta-laktamski prsten antibiotika čineći ga nedjelotvornim. Dosad su otkrivene i opisane brojne vrste beta-laktamaza, a osobito su važne beta-laktamaze proširenog spektra (engl. extended spectrum β-lactamase, ESBL). To su enzimi koji razgrađuju peniciline, cefalosporine i monobaktame, ali ne i cefamicine i karbapeneme, a inhibiraju ih inhibitori beta-laktamaza, kao što je klavulanska kiselina. Među njima najveću kliničku važnost imaju enzimi CTX-M, potom skupine enzima TEM i SHV, a sve su navedene skupine raširene u cijelom svijetu. Geni odgovorni za tvorbu ESBL-a većinom se nalaze na plazmidima pa se lako prenose iz jedne bakterijske stanice u drugu, a uz njih se često nalaze i geni odgovorni za rezistenciju na lijekove drugih skupina, što izolate čini multirezistentnima. Zbog ograničenih terapijskih mogućnosti i opasnosti od stjecanja novih mehanizama rezistencije sojevi koji tvore ESBL velik su izazov za sve mikrobiologe i kliničare. Stoga je pravodobno prepoznavanje i dokaz rezistentnih sojeva od presudne važnosti prije primjene antimikrobnog lijeka i u humanoj i u veterinarskoj medicini. Osim toga nužna je kontinuirana edukacija koja naglašava potrebu za racionalnom primjenom antibiotika i suzbijanjem širenja rezistentnih i multirezistentnih izolata.
Mikoplazme pasa Galović, Mihael; Šeol Martinec, Branka; Pintarić, Selma
Hrvatski veterinarski vjesnik,
12/2019, Letnik:
27, Številka:
7/8
Journal Article
Odprti dostop
Mikoplazme su najjednostavniji i najmanji prokariotski organizmi koji se mogu samostalno razmnožavati. Izdvojene su iz svih vrsta domaćih životinja, mnogih vrsta divljih životinja, ptica, ljudi, ...insekata, biljaka i gmazova. Raširene su po cijelom svijetu i većinom obitavaju u organizmu prijemljivih domaćina kao komenzali na sluznicama, ponajprije gornjega dišnog sustava te probavnog i genitalnog trakta, na površinama zglobova i u mliječnoj žlijezdi goveda. Dosad je iz pasa izdvojeno 15 vrsta mikoplazma. Klinička očitovanja mikoplazmoza pasa mogu biti raznolika, počevši od respiratornih bolesti, bolesti urogenitalnog trakta i sterilnosti, meningoencefalomijelitisa i meningoencefalitisa, teških anemija, septikemija do artritisa. Izdvajanje i identifikacija ovih mikroba teška je zbog specifičnih fizioloških svojstava mikoplazma. Osim toga mikoplazme ne reagiraju na uobičajenu terapiju antimikrobnim lijekovima. Zbog nedostatka stanične stijenke mikoplazme su urođeno rezistentne na penicilinske i cefalosporinske antibiotike, a najčešće se liječe tetraciklinima, makrolidima i fluorokinolonima. Zoonotski potencijal mikoplazma pasa tek treba istražiti jer su u nekoliko navrata iz ljudi izdvojene mikoplazme kojima je uobičajeni domaćin pas.
Pseudomonas aeruginosa značajan je uzročnik velikog broja različitih infekcija u ljudi i životinja koje je teško liječiti zbog visokog stupnja urođene rezistencije ove bakterije. Također, vrsta P. ...aeruginosa vrlo brzo razvija nove mehanizme rezistencije, a više njih se može istovremeno očitovati u samo jednom izolatu što rezultira multirezistentnim fenotipom. Uzimajući u obzir to da na selekciju rezistentnih sojeva utječe pretjerana i neodgovarajuća uporaba antibiotika, osobito fluorokinolona, cilj ovog rada bio je istražiti osjetljivost izolata bakterije P. aeruginosa na pojedine fluorokinolone. Disk-difuzijskim i mikrodilucijskim postupkom određena je osjetljivost 90 sojeva izdvojenih iz pasa. Na temelju rezultata obiju metoda, izolati su bili značajno osjetljiviji na ciprofloksacin nego na marbofloksacin ili enrofloksacin i značajno osjetljiviji na marbofloksacin nego na enrofloksacin. Usporedbom ovih dviju metoda, uočeno je da su se rezultati dobiveni za ciprofloksacin podudarali kod 98,9% izolata, a za marbofloksacin kod 91,1% izolata. U podudarnosti interpretacijskih skupina dobivenih za ta dva antibiotika nije bilo statistički značajnih razlika. Rezultati dviju metoda za enrofloksacin bili su jednaki kod 76,6% izolata, a među metodama utvrđena je statistički značajna razlika za ovaj antibiotik (P<0,05). Većina „malih grešaka“ (16 od 20) rezultat je procjene testiranih izolata osjetljivim temeljem rezultata disk-difuzijske metode, a isti izolati testirani mikrodilucijom bili su umjereno osjetljivi. Takvi rezultati upućuju na zaključak da terapija enrofloksacinom temeljena samo na rezultatu disk-difuzijske metode može biti neučinkovita i kao takva može pridonijeti selekciji rezistentnih i multirezistentnih sojeva.
Bušenje kosti izaziva porast temperature na mjestu kontakta metala i kosti, što može rezultirati termičkom osteonekrozom. Novokonstruirano svrdlo s unutarnjim hlađenjem otvorenog tipa smanjuje porast ...temperature na mjestu kontakta metala i kosti, ali standardna sterilizacija takvog svrdla može biti nedovoljna zbog zadržavanja bakterija unutar kanala svrdla. Cilj ovog probnog istraživanja bila je procjena učinkovitosti sterilizacije te prijedlog preporuka za sterilizaciju medicinskog svrdla s unutarnjim hlađenjem otvorenog tipa. Testirana su nekorištena medicinska svrdla s unutarnjim hlađenjem otvorenog tipa. Svrdla su kontaminirana sljedećim bakterijama: Pseudomonas aeruginosa, Bacillus sp., beta-hemolitički Streptococcus sp.,
Enterobacter sp. i meticilin-rezistentni Staphylococcus pseudintermedius. Inkubacija je trajala 24 sata na temperaturi od 37 °C. Potom su svrdla sterilizirana u autoklavu 15, 20 i 30 minuta na temperaturi od 132 °C i tlaku od 2,6 bara. Kod sterilizacije u trajanju od 15 minuta jedno od 16 korištenih svrdla bilo je kontaminirano bakterijom Pseudomonas aeruginosa, dok su ostala svrdla bila sterilna. Produženi ciklus sterilizacije u autoklavu u trajanju od 20 odnosno 30 minuta rezultirao je sterilnošću svih svrdla. U zaključku, svrdla s lumenom je potrebno sterilizirati produženim ciklusom sterilizacije. Minimalno preporučeno trajanje sterilizacije je 20 minuta.
PDF
