Psychological research determined that if we want happy students, we should not only help them solve potential difficulties. We should also focus ourselves on the positive in them, their potentials ...and talents. It is necessary to investigate our main focus in education from a pedagogical perspective as well. Therefore, the purpose of this paper is to determine the representation of the positive orientation in education in relevant Croatian pedagogical journals, i.e. how much attention is paid to student's potentials and talents, and his/her selfactualization in research of pedagogical reality, and how much attention is paid to dealing with educational problems and neutral topics. Results from an analysis of this issue indicate there is a lack of research and theoretical papers from the perspective of positive orientation in education, and that there is a need for a more in-depth theoretical and practical rethinking of the notion of "positive orientation in education", which is no longer just at the level of an educational principle. This kind of deliberation of notions with regard to fundamental pedagogical notions can contribute to theoretical knowledge, but also promote pedagogical practice, which could result in more frequent research of this field that has thus far been neglected in pedagogy
Hrvatski odgojno-obrazovni sustav se, kao i sustavi u drugim zemljama, u
današnjem vremenu suočava s različitim izazovima – od porasta rizika u mentalnom zdravlju i vršnjačkog nasilja do ...nezadovoljstva učenika školom. U odgovaranju na te izazove potrebno je krenuti od kontekstualnih faktora, poput odnosa učenika i nastavnika. Budući da je brižan odnos nastavnika i učenika ključan preduvjet za cjeloviti razvoj učenika te njihov školski uspjeh, nužno je utvrditi prepreke koje mogu ugroziti razvoj takvog odnosa. U dosadašnjim istraživanjima uočeno je kako učenici i nastavnici u određenim uvjetima različito percipiraju i doživljavaju brižnost nastavnika, što može onemogućiti razvoj njihove bliskosti i povezanosti. Stoga, cilj ovoga rada je prikazati, analizirati i interpretirati razlike u viđenjima brižnog ponašanja nastavnika iz perspektive učenika i nastavnika. Dok nastavnici svoju brižnost najčešće shvaćaju u (profesionalnom) kontekstu podrške koju pružaju učenicima u procesu učenja, učenici ju pak shvaćaju u osobnijem kontekstu i osjećaju bliskosti s nastavnikom.
The Croatian educational system, like the systems in other countries, nowadays faces various challenges, from the increase of mental health risks and peer violence to students’ dissatisfaction with school. In responding to these challenges, it is necessary to start from the contextual factors, such as the teacher–student relationship. Since a caring teacher–student relationship is a necessary prerequisite for the holistic development of students and their school success, it is important to identify obstacles that may jeopardize the development of such a relationship. Previous researches show that students and teachers
in certain conditions perceive and experience caring differently, which
may prevent the development of their closeness and connectedness. Therefore, the aim of this paper is to present, analyse and interpret differences in perceptions of the caring behavior of teachers from the perspective of students and teachers. While teachers most often perceive
their care in the professional context, students understand it in a more personal way.
Psihologijskim je istraživanjima utvrđeno da, ako želimo sretne učenike, ne trebamo im pomoći samo u rješavanju potencijalnih poteškoća, već se trebamo usmjeriti i na ono pozitivno što kod njih ...postoji, njihove potencijale i talente. Potrebno je i iz pedagogijske perspektive istražiti na što se najčešće usmjeravamo kod učenika. Stoga, svrha je ovog rada utvrditi zastupljenost pozitivne orijentacije u odgoju u hrvatskim znanstvenim pedagoškim časopisima, odnosno koliko se u pedagoškim istraživanjima posvećuje pozornosti učenikovim potencijalima i talentima te uvjetima za njihovo ostvarivanje, u odnosu na čestoću bavljenja odgojnim problemima i neutralno usmjerena istraživanja. Rezultati analize ukazuju na manjak istraživanja i teorijskih radova iz perspektive pozitivne orijentacije u odgoju te na potrebu za dubljim teorijskim i praktičnim promišljanjem samog pojma “pozitivna orijentacija u odgoju”, koji ne ostaje više samo na razini odgojno-obrazovnog načela. Takvo promišljanje pojma s obzirom na pedagogijske pojmove može pridonijeti teorijskim spoznajama, ali i unaprijediti pedagošku praksu, što bi u konačnici moglo rezultirati češćim istraživanjem ovog, u pedagogiji, još uvijek zanemarenog područja.
S obzirom na nagli razvoj i interes za pozitivnom psihologijom u posljednjih petnaest godina, u radu se razmatra mogućnost stvaranja pozitivne pedagogije kao nove subdiscipline pedagogijske znanosti. ...Pri tome je važno raspraviti filozofska polazišta na kojima bi se ona mogla temeljiti, što je osnovna svrha ovoga rada. U raspravi se kritički pristupilo idejama humanističke psihologije, pozitivne psihologije te kritičko-emancipacijske filozofije s ciljem definiranja pozitivne orijentacije u odgoju kao fenomena kojim se bavi pozitivna pedagogija. Pozitivna orijentacija u odgoju podrazumijeva postavljanje naglaska na produktivne mogućnosti svih sudionika odgojnog procesa. To pozitivno nije odgoju izvana nametnuto u obliku univerzalnih vrlina, već sudionici odgojnog procesa dogovaraju i određuju vrijednosti i razvijaju one vrline koje smatraju važnima za ono što žele svojim, samostalnim, slobodnim djelovanjem postići.
Problem je rada neformalno obrazovanje odraslih u
Osijeku i Rijeci. Istraživanje obuhvaća upoznatost, uključenost i
zadovoljstvo građana neformalnim programima. Korištenjem ankete
kao instrumenta ...istraživanja na slučajnom uzorku od 100 građana
Osijeka i 100 građana Rijeke, rezultati su pokazali da su ispitanici
iz Rijeke više upoznati s ponudom neformalnog obrazovanja od
ispitanika iz Osijeka, koji su najvećim dijelom tek djelomično
upoznati s ponudom. Isto tako, upoznati ispitanici Osijeka i Rijeke
tek su djelomično zadovoljni raznolikošću navedene ponude. U
skladu s tim, ispitanici se iz Rijeke više uključuju u neformalne
programe od ispitanika iz Osijeka. Usprkos tome, dobiveni su
podatci pokazali da su ispitanici iz Osijeka zadovoljniji programima
u kojima su sudjelovali, dok određeni broj građana Rijeke izriče
svoje nezadovoljstvo. Ostali su rezultati prikazani kao potkrepa
dobivenim podatcima. Istraživanje je dalo jednu uopćenu sliku
„pozicije“ neformalnoga obrazovanja u gradovima Osijeku i Rijeci.
Tema je rada kreativnost u nastavi hrvatskoga jezika. Suvremena riječ kreativnost (lat. creare) upućuje na moć stvaranja, izumljivanje ili proizvodnju; umjetničko stvaralaštvo i sudjelovanje u nečemu ...korisnome ili vrijednome (konstruktivnom, svrhovitom). U radu se postavljaju istraživačka pitanja: Smatraju li učenici i nastavnici kreativnost važnom sastavnicom u nastavi hrvatskoga jezika i zašto? Imaju li mogućnost kreativno se izraziti u nastavi hrvatskoga jezika i kako? Podudaraju li se mišljenja učenika i nastavnika o uspješnosti provođenja kreativnih tehnika?Istraživanje je provedeno na uzorku od 200 učenika srednje strukovne škole u Osijeku u dobi od 14 do 19 godina te na uzorku od petero nastavnika hrvatskog jezika. Podatci su prikupljeni anketnim upitnikom koji je sadržavao pitanja otvorenoga, zatvorenoga i kombiniranoga tipa te skale procjene zadanih tvrdnji. Anketiranje je bilo anonimno u određenome vremenskom presjeku.
Istraživanje je pokazalo da je učenicima i nastavnicima u nastavi hrvatskoga jezika važna kreativnost jer po mišljenju učenika kreativne tehnike u nastavi olakšavaju usvajanje nastavnoga sadržaja. Uz to, nastavnici ističu da se kreativnošću povećava i motiviranost učenika za rad. Svi nastavnici smatraju da se mogu kreativno izraziti na nastavi hrvatskoga jezika, dok su učenici podijeljeni oko toga pitanja. Podatci ukazuju na podudarnost u mišljenjima nastavnika i učenika o uspješnosti provođenja kreativnih tehnika u nastavi hrvatskoga jezika, pri čemu nisu ni zadovoljni ni nezadovoljni njihovom uspješnošću te je najmanje ispitanika u potpunosti zadovoljno spomenutim.
U radu se govori o pricama Šestinski kišobran Nade Iveljic i to na temelju bajkovitih
motiva, koji su podijeljeni unutar cetiri skupine: struktura price (bajke), postojanje dvaju
oprecnih svjetova, ...ljudske vrijednosti i eticnost te carobni predmeti, rijeci, pretvorbe i tajne;
kao i na temelju motiva baštine koji su u radu prikazani «od istoka prema zapadu do krajnjeg
juga Hrvatske»: narodne predaje, legende, anegdote, pucka vjerovanja, narodni obicaji i stari
zanati, proizvodi i rukotvorine, zemljopisne posebnosti. Nada je Iveljic jedna od zacetnica
modernih bajki, odnosno bajkovitosti u djecjoj prozi u drugoj polovici 20. stoljeca. Za
navedenu je knjigu autorica nagradena nagradom Grigor Vitez, koja potvrduje autoricin status i
popularnost u hrvatskoj književnosti.
PDF
