Izborno zakonodavstvo, pa i cjelokupni politički život BiH, snažno su determinirani
presudama Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava kroz koje se prelamaju
pitanja: „Tko se može ...kandidirati a tko glasovati za članove Predsjedništva BiH i Dom
naroda Parlamenta FBiH“?, preciznije – „Tko su i tko trebaju biti članovi Predsjedništva i
izaslanici u Domu naroda a tko njihovi birači?“. U dinamičnim političkim raspravama o
ovim pitanjima, sve aktualnijim jer sada prijete i institucionalnom blokadom velikog dijela
političkog sustava, nuđena su uglavnom rješenja utemeljena na restriktivnom tumačenju
Ustava BiH, u duhu „pripadničke demokracije“, dok su zanemarivane mogućnosti njegovog
tumačenja u duhu predstavničke/zastupničke demokracije. Također, zanemarivane su
mogućnosti primjene modela utemeljenih na proporcionalnoj zastupljenosti svih „specifičnih
demosa“ koji trebaju birati određena tijela vlasti namijenjena zastupanju konstitutivnih
naroda i Ostalih, sukladno njihovom rasporedu po različitim administrativno-teritorijalnim
jedinicama. U prvom dijelu ovog rada se elaboriraju upravo takvi modeli, utemeljeni na
konceptima G. Puljića koji su ovdje dalje razrađeni. U drugom dijelu rada se, također na
temelju pitanja „Tko su članovi Predsjedništva BiH i koga predstavljaju?“ elaborira odnos
između legitimiteta koji proistječe iz predstavljanja/zastupanja entiteta kao administrativno-
teritorijalnih jedinica i konstitutivnih naroda kao nositelja suvereniteta, tj. dva specifikuma
BH ustavnog ustroja.
