Cilj istraživanja: Istražiti postoji li povezanost između preproceduralne razine te postproceduralnog porasta serumske razine CRP-a i fibrinogena ovisno o stadiju periferne arterijske bolesti, tipu ...tretirane lezije i čimbenicima ateroskleroze. Ispitati postoji li povezanost porasta CRP-a i fibrinogena o mjeri periproceduralnog oštećenja arterijske stijenke. Nacrt studije: Ova prospektivna kohortna studija provedena je na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, Kliničkoga bolničkoga centra Osijek, u razdoblju od lipnja 2014. godine do veljače 2017. godine. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 155 ispitanika. Ispitanici kojima je učinjena samo dijagnostička angiografija (84 ispitanika) činili su kontrolnu skupinu, a ispitanici kojima je učinjena endovaskularna intervencija na perifernim arterijama (71 ispitanika) činili su eksperimentalnu skupinu. Svakom ispitaniku su prije zahvata te 8 sati, 24 sata i 48 sati nakon zahvata uzeti uzorci venske iz koje su određeni CRP i fibrinogen. Za svakog su ispitanika bilježeni tip i duljina tretirane lezije, vrijeme inflacije balona te duljina stentiranog segmenta. Rezultati: U prvih 48 sati nakon intervencije uočen je značajan porast serumske razine CRP- a i fibrinogena (P<0.001). Nije bilo značajne razlike u porastu CRP-a i fibrinogena između različitih tipova lezija. U skupini bolesnika kojima je postavljen stent, 48 sati nakon intervencije uočen je značajan porast razine CRP-a, usporedno sa ispitanicima kojima je učinjena angioplastika balonom. Nađena je dobra pozitivna povezanost između porasta CRP-a između 8 sati i 24 sata nakon intervencije i duljine balonom tretiranog segmenta (r=0.313, P=0.02), kao i vremena inflacije balona (r=0.270, P=0.03). Uočena je dobra pozitivna povezanost porasta CRP-a u prvih 8 sati nakon intervencije i duljine stentiranog segmenta (r=0.535, P=0.01). Zaključak: Ovo je istraživanje pokazalo utjecaj periproceduralne lezije arterijske stijenke na postproceduralni porast upalnih biomarkera. Zbog složenosti vaskularne biologije, daljna istraživanja su potrebna kako bi se pojasnio opaženi vaskualrni upalni odgovor.
Objectives: This study aimed to examine whether baseline and postprocedural levels of C-reactive protein (CRP) and fibrinogen correlate with the severity of peripheral arterial disease, lesion complexity, atherosclerosis risk factors and the extent of periprocedural arterial injury. Study design: This observational cohort study was conducted at the Department od diagnostic and interventional radiology, Osijek University Hospital between June 2014 and February 2017. Participants and methods: This study recruited seventy-one patients who underwent PTA with or without stent implantation. Eighty-four patients who underwent diagnostic angiography of the lower limbs during the same period served as a control group. C-reactive protein (CRP) and fibrinogen were measured at baseline, and 8 hours, 24 hours and 48 hours following angiography or endovascular intervention (EVT). For all patients in the study group, complexity of the lesion, PTA treated segment length, balloon inflation time and stented segment length were recorded. Results: There was significant increase in both plasma CRP and fibrinogen levels in the first 48 hours following EVT (P<0.001). No significant difference in CRP and fibrinogen levels was found at examined time points following EVT between different lesion complexities. CRP levels were significantly higher in stent subgroup compared to PTA subgroup 48 hours following EVT. Significant positive correlation was found between PTA treated segment length and CRP increase between 8 hours and 24 hours following EVT (r=0.313, P=0.02), balloon inflation time and CRP increase in the aforementioned time frame (r=0.270, P=0.03), as well as between CRP increase in the first 8 hours following stented and the stented segment length (r=0.535, P=0.01). Conclusion: This study has shown that the arterial injury caused by EVT reflects on the level of inflammatory biomarkers. Due to the complexity of vascular biology, future studies are warranted to clarify the observed inflammatory reactions.
Korištenje dijagnostičkih referentnih razina u svakodnevnoj kliničkoj praksi s ciljem optimizacije postupaka koji se provode rendgenskim uređajima za računalnu tomografiju može predstavljati poseban ...izazov ako su dane za pojedina anatomska područja. Razlog tome je činjenica da se za oslikavanje istog anatomskog područja mogu koristiti različiti protokoli, ovisno o potrebnoj razini kvalitete radiološke snimke koja je određena kliničkom indikacijom. Usporedba tipičnih vrijednosti dozimetrijskih veličina s takvim dijagnostičkim referentnim razinama može rezultirati pogrešnim poimanjem potrebe za poduzimanjem korektivnih mjera bilo s ciljem smanjenja ozračenja pacijenta bilo s ciljem poboljšanja kvalitete dijagnostičke informacije. Zbog toga je važno uspostaviti i koristiti dijagnostičke referentne razine koje su dane za pojedinu indikaciju što će u ovom radu biti pokazano na nekoliko primjera iz svakodnevne kliničke prakse.
Chest trauma is one of the most serious and difficult injuries, with various complications that can lead to ventilation-perfusion (V/Q) mismatch and systemic hypoxia. We are presenting a case of a ...53-year-old male with no chronic therapy who was admitted to the Intensive Care Unit due to severe respiratory failure after chest trauma. He developed a right-sided pneumothorax, and then a thoracic drain was placed. On admission, the patient was hemodynamically unstable and tachypneic. He was intubated and mechanically ventilated, febrile (38.9 °C) and unconscious. A lung CT showed massive non-ventilated areas, predominantly in the right lung, guiding repeated therapeutic and diagnostic bronchoalveolar lavages. He was ventilated with PEEP of 10 cmH2O with a FiO2 of 0.6-0.8. Empirical broad-spectrum antimicrobial therapy was immediately initiated. Both high FiO2 and moderate PEEP were maintained and adjusted according to the current blood gas values and oxygen saturation. He was weaned from mechanical ventilation, and non-invasive oxygenation was continued. After Stenotrophomonas maltophilia was identified and treated with sulfamethoxazole/trimethoprim, a regression of lung infiltrates was observed. In conclusion, both ventilatory and antibiotic therapy were needed to improve the oxygenation and outcome of the patient with S. maltophilia pneumonia and V/Q mismatch.
Cilj: Cilj rada je ispitati kvalitetu života žena nakon mastektomije i nakon kvadrantektomije, te ispitati razliku u kvaliteti života žena nakon mastektomije u odnosu na kvalitetu života nakon ...kvadrantektomije.
Ispitanici i metode: Prospektivno kohortno istraživanje u kojem su sudjelovale 204 sudionica: 101 sudionica je bila u grupi nakon mastektomije, a 103 sudionice nakon kvadrantektomije. Korištena je anonimna anketa primjenom hrvatske inačice upitnika Europske organizacije za istraživanje i liječenje raka EORTC QLQ-C 30 (version 3), upitnika s modulom raka dojke EORTC QLQ – BR 23.
Rezultati: Na ljestvici EORTC QLQ C 30, mjesec dana nakon operacije, sudionice nakon kvadrantektomije značajno su bolje ocijenile svoj opći zdravstveni status (p = 0,007). Poremećaj spavanja imaju značajno više sudionice s mastektomijom (p = 0,03). Ljestvicom QLQ-BR23 mjesec dana od operacije, sudionice s mastektomijom značajno su lošije ocijenile seksualno funkcioniranje (p < 0,001) i užitak u seksu (p < 0,001), dok su im značajnije izražene nuspojave uz sistemske terapije (p = 0,04). Godinu dana nakon operacije, još uvijek je značajno lošije seksualno funkcioniranje (p < 0,001) i užitak u seksu (p = 0,04) kod sudionica nakon mastektomije. Ukupna skala funkcionalnosti je značajno niža za sudionice s mastektomijom (p = 0,03)
Zaključak: Kvaliteta života žena nakon kvadrantektomije bolja je u odnosu na kvalitetu života nakon mastektomije. Žene kojima je učinjena kvadrantektomija bolje su ocijenile svoj opći zdravstveni status u odnosu na žene kojima je učinjena mastektomija. Seksualno funkcioniranje bolje je u žena s kvadratektomijom.
Karcinom bubrega je rijetka komplikacija autosomno dominantne policistične bubrežne bolesti (ADPBB). Prikazujemo 63-godišnjeg pacijenta s ADPBB, karcinomom bubrega i bubrežnom funkcijom koja je bila ...očuvana sve do nefrektomije. Pacijent je od 2012. g. pod kontrolom urologa pri Klinici za urologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb, jer je radiološkom obradom verifi cirana solidna tvorba desnoga bubrega koja je morfološki izgledala kao onkocitom. Bolesnik je od ranije znao da ima policističnu bolest bubrega i jetre. Od subjektivnih poteškoća navodio je samo povremenu lumbalnu bol. Svi laboratorijski nalazi bili su potpuno uredni. Tijekom kontrola uočen je rast tvorbe u desnom bubregu uz očuvanu bubrežnu funkciju, te je bolesniku predložena nefrektomija za koju se nije odmah odlučio. No, kada je pristao, učinjena je desnostrana radikalna nefrektomija. Radilo se o karcinomu bubrega, tipa svjetlih stanica, koji je klasifi ciran kao pT3aN0MX. U prva tri poslijeoperacijska dana dolazi do porasta kreatinina do 165 μmol/L. U trenutku otpusta iz bolnice kreatinin je bio 132 μmol/L, ureja 9,8 mmol/L. Tri mjeseca nakon kirurškog zahvata kreatinin je stabilan na 135 μmol/L, a kontrolni MSCT toraksa, abdomena, zdjelice, UZV trbuha i rendgenogram srca i pluća su, osim poznatih cističnih promjena na jetri i lijevom bubregu, uredni. Dalje su pacijentu preporučene redovite urološke kontrole, a zbog jasne bubrežne insufi cijencije koja se razvila nakon nefrektomije preporučene su i redovite kontrole nefrologa.
Ciljevi istraživanja bili su mjerenje debljine mišića supraspinatusa u bolesnika s patologijom tetive supraspinatusa pomoću ultrazvuka (UZV) i određivanje reproducibilnosti metode između ispitivača i ...kod samih ispitivača te usporedba mjerenja debljine mišića s presječnom površinom (CSA) i omjerom zauzeća fose supraspinatusa mjereno pomoću UZV i magnets-kom rezonancijom (MR). Istraživanje je provedeno kao prospektivna kohortna studija u koju su bile uključene dvije skupine ispitanika: 43 ispitanika s rupturom tetive supraspinatusa i 44 ispitanika bez takve patologije kao kontrolna skupina. Svaki ispitanik je potpisao pristanak za sudjelovanje u ispitivanju. Debljina mišića, CSA i fosa supraspinatusa te omjer zauzeća izmjereni su u objema skupinama pomoću UZV, a CSA mišića i fose supraspinatusa te omjer zauzeća pomoću MR. Rezul-tati su pokazali statistički značajnu razliku između dviju skupina. U ispitanika s rupturom tetive prosječna debljina mišića supraspinatusa mjerena pomoću UZV bila je 14,01 mm, a u onih bez rupture 19,83 mm. CSA i omjer zauzeća izmjereni pomoću UZV i MR također su pokazali statistički značajnu razliku. Mjerenja pomoću UZV i MR pokazala su umjerenu do snažnu korelaciju. Reproducibilnost između ispitivača i kod pojedinog ispitivača bila je visoka. U zaključku, mjerenje deb-ljine mišića supraspinatusa pomoću UZV je pouzdana metoda za procjenu atrofije mišića i snažno korelira s ostalim pozna-tim metodama.
Cilj je bio istražiti postoji li povezanost između poslijeproceduralnog porasta serumske razine C-reaktivnog proteina (CRP) i fibrinogena ovisno o opsegu periproceduralnog oštećenja arterijske ...stijenke tijekom endovaskularne intervencije. Ispitanici kojima je učinjena dijagnostička angiografija (84 ispitanika) činili su kontrolnu skupinu. Ispitanici kojima je učinjena endovaskularna intervencija na perifernim arterijama (71 ispitanik) činili su eksperimentalnu skupinu. Svakom ispitaniku su prije zahvata te 8, 24 i 48 sati nakon zahvata izmjereni CRP i fibrinogen iz venske krvi. Za svakog su ispitanika bilježeni tip i duljina tretirane lezije, vrijeme inflacije balona te duljina stentiranog segmenta. Značajan porast CRP i fibrinogena uočen je 48 sati nakon intervencije (p<0,001). Nije bilo značajne razlike u porastu CRP i fibrinogena ovisno o tipu lezije. U skupini bolesnika kojima je postavljen stent 48 sati nakon intervencije uočen je značajan porast CRP, usporedno s ispitanicima kojima je učinjena angioplastika balonom. Nađena je pozitivna povezanost porasta CRP između 8 i 24 sata nakon intervencije i duljine balonom tretiranog segmenta (r=0,313, p=0,02), kao i vremena inflacije balona (r=0,270, p=0,03). Uočena je pozitivna povezanost porasta CRP prvih 8 sati nakon intervencije i duljine stentiranog segmenta (r=0,535, p=0,01). Ovo je istraživanje pokazalo utjecaj opsega periproceduralne lezije arterijske stijenke na poslijeproceduralni porast upalnih biomarkera.
PDF