Glavna područja rada Laboratorija za psihofiziologiju rada u prvih dvadeset godina bila su ispitivanja umora i odmora. Provjeravano je mnogo standardnih »testova umora«. Pokazalo se da još nema testa ...kojim bi se umor mogao uspješno mjeriti u praksi. Utvrđeno je da umor raste krivuljom pozitivne akceleracije, a oporavak se zbiva krivuljom negativne akceleracije. Umorni ispitanici rješavaju testove jednako uspješno kao i ispitanici koji nisu umorni, ali ih rješavaju uz pomoć drugih mehanizama. Izgleda da su u usporedbi s farmakološkim stimulatorima, psihološki stimulatori prirodni način mobilizacije organizma, pa stoga djeluju na ekonomičniji način. Rađena su istraživanja na izostancima s posla. Nađeno je da kod muškaraca najmanje izostaju samci, najviše osobe s većim obiteljima, a kod žena je obrnuto. Od 1970. godine sustavno se ispituju cirkadijurni ritmovi i smjenski rad. Utvrđeno je da smjenski rad zahtijeva neprekidne promjene u ritmu budnost/spavanje. Ove promjene mogu izazvati umor i druga negativna raspoloženja koja su povezana s narušenim zdravljem i poremećenim spavanjem te smanjenom produktivnošću i sigurnošću. Posebna pozornost posvećena je longitudinalnim i transverzalnim ispitivanjima povezanosti osobina radnika s tolerancijom prema smjenskom radu. Ispitivane su osobine kao što su jutarnjost-večernjost, introverzija, neurotizam, plastičnost ponašanja te parametri cirkadijurnih ritmova (amplituda, akrofaza i mesor). Na osnovi kanoničke analize utvrđena je povezanost između određenih karakteristika radnika (prediktora) i indikatora tolerancije (kriterija). Utvrđeno je da su najvažniji prediktori tolerancije prema smjenskom radu dimenzije plastičnosti ponašanja i jutarnjosti-večernjosti, a najvažniji kriterij tolerancije kvaliteta spavanja.
Prikazuju se brojčani podaci o broju nesreća u prometu i na radu u nekim zemljama te se uspoređuju gubici u ratu s gubicima u nesrećama, pri čemu su gubici u nesrećama veći. Javnost prema nesrećama ...ne pokazuje tako negativan stav kao prema nekim zaraznim bolestima, jer ljudi (pogrešno) smatraju da svojim ponašanjem mogu izbjeći nesreće. Navodi se niz razloga zbog kojih istraživanje nesreća nije napredovalo dovoljno brzo. Distribucija nesreća odstupa od slučajne distribucije, i uglavnom odgovara negativnoj binormnoj distribuciji, koja je model hipoteze o "sklonosti nesrećama". Zbog velike konfuzije oko značenja tog pojma došlo je do oštrog sukoba među američkim i europskim psiholozima. Predlaže se dinamičan situacijski model pojma "sklonost nesrećama". No ipak postoje neki stabilni faktori (ličnost, spol), kao i neki manje stabilni, koji se mijenjaju tijekom života (starost, radno iskustvo). Od brojnih povremenih faktora u tekstu se obrađuju alkohol, bolesti, umor i raspoloženje. Na kraju je prikazan model Ramseya i suradnika, koji pretpostavlja interakciju između čovjeka i okolne situacije, i to na nekoliko razina; kognitivnoj, konativnoj i psihomotornoj.
