Jedini prijevodi iz slavenskih književnosti koje je češki književni klasik Jan Neruda objavio kao samostalne tekstove jesu dvije deseteračke pjesme malo poznatoga hrvatskog pjesnika Huga Antolkovića ...koji se potpisivao pseudonimom Ugoje Gjorgje Ognjanić. Članak donosi podatke o Antolkovićevu životu i malom pjesničkom opusu, a Nerudine prepjeve njegovih pjesama smješta u kontekst prvih Nerudinih javnih izraza zanimanja za južnoslavensku narodnu epiku i, uopće, južnoslavenske teme, koje će kulminirati krajem šezdesetih i u sedamdesetim godinama 19. stoljeća.
Svjetski su ratovi ostavili neizbrisiv trag ne samo za svog trajanja nego i kasnije. Jedan od načina prilagodbe čestim smjenama političkih režima karakterističnih za češku kulturu i književnost ...upravo je humor u književnosti. U središtu su ovoga rada tri romana, proizašla iz pera poznatih čeških prozaika: Doživljaji dobrog vojnika Švejka u svjetskom ratu Jaroslava Hašeka, Dvorio sam engleskoga kralja Bohumila Hrabala i Šala Milana Kundere. Koristeći humor kao dominantan književni diskurs, pisci formiraju lik marginaliziranih (anti)junaka koji, usprkos egzistenciji u različitim povijesnim vremenima, ratuju protiv rata. Nijansiranim će postupcima ironije, crnog humora, sarkazma i groteske razoružati rat i okove (poslije)ratnih ideologija – austrijskog imperijalizma, nacizma i socijalizma, svodeći ih pod apsurd. Svevremenost pacifizma koji zagovaraju ova će djela učiniti jednako privlačnima i današnjem krugu čitatelja.
Na jednom kratkom ulomku iz pjesme J. Seiferta Proljetni rondeaux – usporedbom izvornika
i hrvatskoga prepjeva – pokušat ćemo kroz sintaktičku raščlambu strogo vezanoga stiha
ilustrirati magiju ...jezika, odnosno prikazati bar jednu od mnoštva jezičnih funkcija na
širokom prostoru umjetnosti riječi.