After seventeen years as dictator of Chile, in 1990 Augusto Pinochet ceremoniously handed the presidential sash to the leader of his legal opposition to formalize the peaceful transition to civilian ...rule in that country. Among the many idiosyncrasies of this extraordinary transfer of political power, the most memorable is the month-long, nationally televised campaign of uncensored political advertising known as the Franja de Propaganda Electoral—the “Official Space for Electoral Propaganda.” Produced by Pinochet’s supporters and the legal opposition, the 1988 Franja campaign set out to encourage voters to participate in a plebiscite that would define the democratic future of Chile. Harry L. Simón Salazar presents a valuable historical account, new empirical research, and a unique theoretical analysis of the televised Franja campaign to examine how it helped the Chilean people reconcile the irreconcilable and stabilize a contradictory relationship between what was politically implausible and what was represented as true and viable in a space of mediated political culture. This contribution to the field of political communication research will be useful for scholars, students, and a general public interested in Latin American history and democracy, as well as researchers of media, communication theory, and cultural studies. Television, Democracy, and the Mediatization of Chilean Politics also helps inform a more critical understanding of contemporary hyper-mediated political movements such as the Arab Spring, Occupy Wall Street, Black Lives Matter, and the particularly germane phenomenon of Trumpism.
This fourth edition of Historical Dictionary of Chili contains a chronology, an introduction, and an extensive bibliography. The dictionary section has over 700 cross-referenced entries on important ...personalities, politics, economy, foreign relations, religion, and culture. This book is an excellent access point for students, researchers, and anyone wanting to know more about Chili.
Cilj je rada postaviti ishodišta za proučavanje povijesti hrvatskog iseljeničkog novinstva u Čileu od najranijeg razdoblja doseljenja Hrvata do kraja 1914. godine, među kojima je brojčano dominantnu ...grupaciju činilo stanovništvo s Brača. Radilo se prvenstveno o ekonomskoj migraciji uzrokovanoj ekonomskim promjenama u društvu općenito, ali i ekonomskim promjenama kao posljedicama političkih kretanja. U novu domovinu donose tradicionalnu potrebu organiziranja u razna društva, ali i svijest o vlastitoj nacionalnoj pripadnosti s vlastitim jezikom. Neobično brza asimilacija (već u prvoj generaciji) dovodi u pitanje opstojnost te potrebu očuvanja baštine. Iseljeničke novine u kojima surađuju, uređuju ih i pokreću Bračani – novinari, među kojima se ističu Ivan Krstulović i Luka Bonačić s novinama „Domovina“ iz Punta Arenasa, u dosadašnjoj literaturi sagledavane su gotovo isključivo s aspekta političke orijentacije i borbe. Cilj je rada kroz primjer rubrike „Iz mjesta i okolice“, koja je održala kontinuitet tijekom cijelog razdoblja izlaženja lista „Domovina“ i čijim je sastavnim dijelom bila, prikazati, s aspekta socijalne povijesti, da su lokalne novine odražavale i bilježile pojave i događanja značajna za svakodnevni život zajednice sa svrhom očuvanja njezina identiteta.
Početkom 21. stoljeća Tonči Baždarić spasio je s otpada oko tisuću negativa na staklu korčulanskog fotografa Jakova Peručića i većinu ih donirao Arhivskomu sabirnomu centru Korčula-Lastovo 2013. ...godine. Digitalizacijom doniranih negativa započelo je i arhivsko istraživanje o životnom putu tog Korčulanina i dosad malo poznatog fotografa. Kao plod dvogodišnjeg istraživanja, autori u tekstu daju prikaz dosad skupljenih podataka o njegovu životu i stvaralaštvu, koje se može podijeliti u tri faze: južnoameričku od kraja 19. stoljeća do 1911.(?), korčulansku od 1911. do 1921. te zadarsku od 1921. do 1933., o kojoj je već pisao Abdulah Seferović. Uz nepoznate biografske podatke, koje su dobrim dijelom crpili i iz samih fotonegativa, autori su opisali Zbirku fotografija Jakova Peručića u Arhivskom sabirnom centru Korčula-Lastovo, kao i dio Peručićevih negativa koji se čuva u privatnom vlasništvu Vicka Ivančevića. U tekstu je dana i kraća analiza Peručićeva fotoopusa te se zaključuje kako je Peručićeva fotografija ne samo prvorazredni dokument vremena za prijelaz 19. u 20. stoljeće u Čileu i Argentini, razdoblje Prvog svjetskog rata i Prve talijanske okupacije u gradu Korčuli (1918.–1921.), te uopće povijest svakodnevice početka 20. stoljeća, nego i važno otkriće za povijest hrvatske fotografije.
U ovom radu pokazat ćemo kako se tri povijesna muzeja u regiji Magallanes u Čileu – Muzej sjećanja (Museo de Recuerdo), Regionalni muzej Braun-Menéndez (Museo Regional Braun-Menéndez) i Salezijanski ...muzej Maggiorino Borgatello (Museo Salesiano Maggiorino Borgatello) – odnose prema određenim događajima iz prošlosti regije i kako artikuliraju društveno sjećanje na te događaje. Svaki muzej to čini na svoj način: narativi u muzejima ponekad gotovo da prešućuju neke momente i aktere u opisivanju povijesti i razvoja regije, a favoriziraju i mitiziraju druge i ne uvijek iste, što možemo tumačiti kao borbu različitih diskursa za moć odnosno za dominaciju nad hegemonijskim diskursom sjećanja. Budući da muzeji konstrukcijom društvenog sjećanja oblikuju društvene identitete u sadašnjosti (Bal 1999:vii; Hirsch 1997:22; Huyssen 1995:249; Zerubavel 2007), na kraju ćemo pokazati i kakve efekte na društvenu stvarnost ima dominantno društveno sjećanje konstruirano u spomenutim muzejima.
Hrvatska dijaspora putem novih komunikacijskih sredstava interneta kreira novi oblik društvenosti – etničko okupljanje, komunikaciju i interakciju u virtualnom prostoru. Na taj se način generira novi ...oblik društvenih zajednica i kolektivnih identiteta, tzv. virtualne dijasporske zajednice i virtualni dijasporski identiteti. U ovom radu za istraživanje identiteta hrvatskih virtualnih društvenih zajednica (HVDZ) izabrali smo popularnu društvenu mrežu Facebook te smo putem tražilice selektirali zajednice koje se svrstavaju u kategoriju Hrvati u Čileu ili Hrvati u Argentini. Proveli smo terensko online istraživanje sa sudjelovanjem radi prikupljanja podataka o HVDZ u Čileu i Argentini na više lokacija unutar kiberprostora (društvene mreže). Odabrana je etnografska metoda (proučavanje ponašanja online zajednica i kultura gdje smo istovremeno bili članovi zajednice, ali i istraživači) i kvalitativno-interpretativni pristup u obradi, odnosno analizi podataka. S pozicije istraživača i sudionika unutar zajednica opredijelili smo se za opis simboličkih dimenzija kulturnih praksi HVDZ. Prikazali smo povezanost offline i online prostora kao i vidljivost i dinamiku translokalnih i transnacionalnih veza HVDZ koje su postale dostupne i svakodnevne kroz računalno posredovanu komunikaciju
Članek temelji na raziskavi, opravljeni v čilski prestolnici Santiago, ter obravnava izvor in razvoj urbanih identitet v tem segregiranem mestu 21. stoletja. Na podlagi socioloških in etnografskih ...dokazov smo procese razvoja urbane identitete analizirali z opazovanjem zasedbe, uporabe in prisvojitve ozemlja. Hipoteza je: kljub dokazom o segregaciji, modernizaciji in globalizaciji urbani prebivalci na svojih ozemljih na novo izumljajo življenjske sloge, da bi uskladili vezi ljubezni in pripadnosti z uporabo razlikovalnih znamenj in s privzemanjem značilnih vsakdanjih navad. Moderno, segregirano in globalno mesto je polno otočkov, ki razkrivajo podobe prijaznejšega urbanega življenja in željo po njem. Članek analizira območja, na katerih obstajajo skupnostne, novoskupnostne in obrobne identitete. Kaže na to, da poleg skupnostnih identitet, ki gojijo nostalgijo po izgubljeni skupnosti (z iskanjem zavetja ali novih načinov, da obronke mest spremenijo v kraje, na katerih je mogoče živeti v senci reke Mapocho ali na njeni drugi strani in v neposredni bližini zgodovinskega središča mesta), obstajajo tudi obrobne identitete, ki so danes vseprisotne; spodkopavajo urejenost in enotnost mesta ter vodijo v raznolik, heterogeni in večkulturni življenjski slog. Rezultat sta spojitev in urbani življenjski slog.
U ovome tekstu autorica koja se dugo i sustavno bavi proučavanjem hispanističke Croatice, odnosno djela književnika hrvatskih korijena koji stvaraju na španjolskome govornom području kao i njihovim ...prevođenjem na hrvatski jezik, daje portret uspješnoga čileanskog književnika Juana Mihovilovicha Hernándeza čiji su baka i djed u tu južnoameričku zemlju došli s otoka Brača. Njegova je djela prevodila na hrvatski jezik, a tekstove o njima objavljivala u hrvatskim i čileanskim medijima. U ovome radu donosi svojevrsnu sintezu cjelokupnog rada vrsnog književnika, odnosno svoje viđenje svih Mihovilovichevih do sada objavljenih romana i zbirki pripovijesti. Osvrće se na njegov značaj u čileanskoj, ali i hrvatskoj književnosti. Tekst započinje kratkim osvrtom na uspješnost hrvatskih doseljenika u Čile, posebice na području književnosti. Navodi i druga imena istaknutih čileanskih autora Ëčji su preci u Čile došli iz Hrvatske, prije svega s otoka Brača. To su primjerice sada već planetarno poznati Antonio Skármeta, pisac koji je u čileansku književnost uveo tzv. "crni roman", Ramón Díaz Eterovic, najmlađi čileanski akademik i pjesnik Andrés Morales Milohnic, mladi i perspektivni magallanski književnik Óscar Barrientos Bradasic i drugi. U analizi Mihovilovichevih romana i pripovijesti bavi se tematikom tih djela, najčešćim motivima te iznosi svoje zaključke i miπljenja nekih kritičara. Također prati odjeke prijevoda njegovih djela u Hrvatskoj. Osvrće se i na pišćevu vezanost uz domovinu predaka te ističe svoj poznati stav da su čileanski književnici hrvatskih korijena dio (i) hrvatske kulturne baštine.
PDF
