Svijet u kojemu živi današnji naraštaj ljudi ugrožen je i nalazi se u neprestanoj opasnosti uništenja, primijetio je već sredinom prošloga stoljeća A. J. Heschel, te je za spas čovjeka i okoliša ...njegova života predložio drugačiji sustav vrijednosti koji u obzir ne uzima samo prostor, nego kao bit i srce postojanja postavlja vrijeme. Židovstvo, kao religija vremena, uči kako se posvećivanje vremena događa u slavlju Šabata, Dana Gospodnjega, koji je Bog blagoslovio i učinio svetim. Heschelova ekološka teologija smatra svijet stvari svetim, ali samo ako je taj svijet posvećen u vremenu. Zbog toga je upravo Šabat polazište iz kojega A. J. Heschel promatra svijet i na kojemu gradi svoju ekološku teologiju, te Dan Gospodnji smatra vrhuncem stvaranja i trenutkom očitovanja Božje svetosti kad se ponajprije posvećuje vrijeme, zatim čovjek i konačno prostor i stvari. Članak analizom djela Abrahama Joshue Heschela, The Sabbath: Its Meaning for Modern Man, koji je polazišna točka, želi prikazati početke ekološko-teološkoga razmišljanja sredinom 20. stoljeća.
Prigodom ovogodišnje 100. obljetnice smrti Gustava Mahlera (1860-1911) mnogo se izvode djela toga značajnoga kasnoromantičnog skladatelja. Ujedno se pišu o njegovu životu i radu razni članci, ...studije, knjige te pripremaju radijske emisije. U ovom prikazu pokušava se ocrtati složenost Mahlerove osobnosti s obzirom na njegovu religioznost. Mahler je Židov obraćen na katoličanstvo. O tom njegovu činu mnogo se raspravlja s različitim stavovima i zaključcima. Veći broj autora tvrdi da je prešao na katoličku vjeru iz oportunističkih razloga (kako bi dobio mjesto ravnatelja Bečke opere). Malobrojniji (među njima čak i neki Židovi) smatraju da je to ipak bio logičan i dulje vrijeme pripreman korak u njegovu religioznom traženju i rastu. Skladatelj se krstio i tako službeno postao članom Katoličke crkve, no ipak nikad nije prakticirao vjeru. Cijeloga je života bio u isto vrijeme bogotražitelj i sumnjalac, a u njegovoj religioznosti ima raznih elemenata: filozofske vjere, panteizma, židovstva i kršćanstva. Činjenica je da su mnoga njegova djela obilježena religioznim sadržajem i simbolikom.
Autor se bavi crkvenim ocima u vrijeme nastajanja i razvoja Crkve kao institucije i zajednice od Boga ustanovljene. Posebno se ističe sloboda kao osnovna sastavnica čovjekova bića, bez koje ni ...crkveni oci ne mogu govoriti o čovjeku kao ostvarenoj slici Božjoj. Članak je podijeljen u tri dijela.
Prvi dio posvećen je predstavljanju povijesnoga konteksta u kojemu se rađala ili barem nazirala sloboda kršćana naspram slobode drugih naroda Rimskoga Carstva, naroda koji su već na neki način stekli i uživali slobodu. Utemeljeno je na izvješćima pojedinih crkvenih otaca koji su iz toga vremena za današnje vrijeme postali vjerni prenositelji političke i društvene situacije. Istaknut je položaj kršćana u društvu, njihovo ucjepljenje u društvo u kojemu je vladao poganski mentalitet koji im nije bio sklon. Autor ističe da su kršćani u čitavoj toj situaciji bili pozitivisti koji su se probijali kroz šumu problema administrativne i političke naravi.
Drugi dio posvećen je teološkom utemeljenju čovjekove slobode. Ovdje je riječ o slobodi, odnosno o čovjeku, o njegovoj osobnosti koja je sastavljena od duha, duše i tijela. Autor koristi razmišljanje i tumačenje crkvenih otaca o stvorenju čovjeka sa svim njegovim svojstvima i elementima, a koji ga upućuju na sličnost njegovu Bogu stvoritelju. Time se želi podcrtati da iz Stvoriteljeva nauma sloboda i slobodna volja čovjekova izviru kao temelj za daljnje čovjekovo osobno djelovanje i za život unutar čitave ljudske zajednice. Autor zajedno s crkvenim ocima prikazuje da čovjek po slobodi ispunjava svoje ontološko, ovozemaljsko i eshatološko poslanje u svjetlu slike Božje.
Treći dio iznosi razloge gubljenja ili uskraćivanja slobode. Naime, kršćani su se u početku našli između «tri vatre». Autor ističe rimsku religiju koja nije dopustila ni jednoj drugoj religiji da se slobodno razvija i živi, ako bi bila prijetnja njoj samoj. Na isti ili sličan način postupaju prema kršćanima filozofsko nasljeđe i židovski mentalitet. Budući da su kršćani imali pred sobom jedan sasvim nov način života, razmišljanja i djelovanja, morali su se sukobiti sa svojim „susjedima“, a to je vodilo prema uskraćivanju ili oduzimanju slobode. U svemu tom autor ističe da je teologija tadašnjega vremena bila jedan od osnovnih povoda gubljenja ili uskraćivanja slobode kršćanima.
U središtu istraživanja ovog članka je apokrifna priča pod naslovom Abrahamova oporuka koja sadrži zagonetnu pripovijest o posljednjem danu Abrahamova života. Osim što je prisutna u grčkim, koptskim, ...arapskim, etiopskim i rumunjskim rukopisima, ista se pripovijest nalazi i u raznim slavenskim rukopisima među kojima je pet hrvatskoglagoljskih zbornika iz XV.-XVII. stoljeća od kojih nisu svi bili dosad u potpunosti objavljeni i kritički vrednovani. Nakon uvoda donosi se pregled povijesti istraživanja apokrifa Abrahamova oporuka, te su predstavljene osnovne informacije o djelu koje je vjerojatno originalno napisano na grčkom jeziku, a pretpostavlja se da je nastalo početkom II. st. poslije Krista i to u nekom od središta židovske dijaspore. Potom se prelazi na sustavni prikaz raznolikih tekstoloških tradicija Abrahamove oporuke. Apokrif se nalazi u velikom broju grčkih rukopisa među kojima se razlikuju dvije recenzije – dulja i kraća – koje obje potječu od istog originala. Kraća je recenzija također potvrđena i u prijevodima na koptski, arapski, etiopski, slavenski i rumunjski jezik. Osobita je pažnja posvećena detaljnom opisu slavenske verzije: prema istraživanju E. Turdeanua, slavenski se prijevodi mogu podijeliti u četiri obitelji rukopisa (S1, S2, S3 i S4), a između kraće grčke recenzije i slavenskih obitelji S1 i S2 postoji bliska tekstološka veza na koju su posebno ukazali E. Turdeanu, a potom i F. Schmidt u svom kritičkom grčkom izdanju Abrahamove oporuke. Obitelj S2 predstavlja hrvatskoglagoljsku verzija ovog apokrifa i sastoji se od pet tekstova koji su sačuvani u glagoljskim zbornicima iz XV.-XVII. stoljeća. Cjelokupni tekst apokrifa nalazi se u Oksfordskom i Sienskom zborniku, a djelomični tekst (koji sadrži samo Abrahamov put u nebo) nalazi se u Petrisovu zborniku, Tkonskom zborniku i u Berčićevoj zbirci br. 5. Nakon što je pojedinačno opisan svaki od hrvatskoglagoljskih rukopisa donosi se prvo potpuno transliterirano izdanje teksta Abrahamove oporuke iz Oksfordskoga zbornika koji je dosad bio samo djelomično objavljen u latiničkoj transkripciji Vj. Štefanića iz 1969., kao i prvo latiničko izdanje istog teksta iz Berčićeve zbirke br. 5. Namjera je nastaviti u sljedeća dva članka s podrobnijom kritičkom analizom ovih hrvatskoglagoljskih rukopisa radi određivanja najbolje očuvanog teksta te usporedbe s najboljim grčkim rukopisima kraće recenzije Abrahamove oporuke.
Tema ovog rada omeđena je kronološkim okvirom prvih 6-7 stoljeća kršćanstva, a zemljopisno smještena u prostor grčko-rimske kulture, to jest Rimskog Carstva. Jedan od ciljeva istraživanja je ...propitati kako je prva Crkva, stupajući u kontakt s helenističkom kulturom, prevladala napetosti koje su nastajale. Ukazati je stoga na učinke i posljedice njihovih susreta i srazova. Imajući u vidu dalekosežne posljedice pastoralnih odluka prve Crkve za razvoj kršćanstva i kršćanske misli, nije zanemariva ni aktualnost argumenta za naše vrijeme. Bit će korisno stoga iznijeti na vidjelo valjane teološke principe kojima se Crkva vodila u različitim i raznolikim situacijama kako bi iskustvo prve Crkve poslužilo Crkvi u 21. stoljeću pred izazovom nove evangelizacije.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Goriški Judje so najprej živeli v ulici Kočevja (Cocevia) in njeni bližini pod Goriškim gradom. Njihova prisotnost je izpričana od ...konca 13. stoletja dalje, najverjetneje pa so Judje živeli v mestu že pred tem. Ulica Kočevja ni bila zaprt geto, Judje so se lahko prosto gibali po mestu, vendar je bilo v navadi, da so se pripadniki iste verske skupnosti ali poklica naselili na isti ulici.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Ovaj rad je nastavak istraživanja apokrifne priče Abrahamova oporuka koja sadržava zagonetnu pripovijest o posljednjem danu Abrahamova života. Tekst je sačuvan u grčkim, koptskim, arapskim, etiopskim ...i rumunjskim rukopisima, te u brojnim slavenskim rukopisima među kojima je pet hrvatskih glagoljskih zbornika iz XV.–XVII. stoljeća od kojih nisu svi bili dosad u potpunosti kritički vrednovani. Zato je napravljen sinoptički studij najprije dužih redakcija teksta apokrifa iz Oksfordskoga i Sienskoga zbornika, a zatim kraćih redakcija teksta iz Petrisova i Tkonskog zbornika, te Zbornika iz Berčićeve zbirke br. 5, u usporedbi s najstarijim tekstom iz Oksfordskoga zbornika. U sinopsi su grafički obilježene te potom protumačene podudarnosti i razlike između tekstova, na temelju kojih je zaključeno da je tekst iz Tkonskoga zbornika i Berčićeve zbirke bliži oksfordskomu tekstu, ali postoje i neke sličnosti oksfordskoga i teksta iz Petrisova zbornika. U nastavku je donesena usporedba teksta iz Oksfordskoga zbornika s grčkom kraćom recenzijom apokrifa koju je priredio F. Schmidt u kritičkom izdanju Abrahamove oporuke iz 1986. Istaknute su jezične i tekstološke osobine hrvatskoglagoljske verzije, koja vrlo vjerno, ponegdje i ad litteram, prati grčki tekst, a većina odstupanja od originala u glagoljskom se apokrifu ponajviše odnose na kraćenja i pojednostavnjivanja teksta. Neka odstupanja, međutim, ukazuju na to da hrvatskoglagoljski tekst apokrifa potječe od ranijega grčkoga teksta koji nam više nije dostupan. Stoga se može zaključiti da hrvatskoglagoljska verzija sadrži važan doprinos za istraživanje prvobitnog teksta Abrahamove oporuke.
Tajna glazbe Davidović, Dalibor
Arti musices,
05/2014, Letnik:
45, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Misao Ivana Fochta neprestance kruži oko onoga što je nazivao tajnom glazbe. Pokušavajući je imenovati, filozof se nalazi u paradoksalnoj poziciji: rastumačena, tajna glazbe neopazice mu izmakne, ...otkrije mu se prikrivajući se u isti mah, i tako ga odvede upravo na onaj put što ga je želio ostaviti za sobom. Članak evocira četiri međusobno povezana prizora ovoga zbivanja.
Helenizam je način života koji se suprotstavlja židovstvu i njegovim kulturno-religijskim posebnostima. Te posebnosti negira i kršćanstvo. No helenizacija upravo pokazuje kako se kršćanstvo zbog toga ...promijenilo. Odmak od poganskog kulta ne pokazuje koegzistenciju judeo- i etnokršćana nego posebnost kršćanskog bogoštovlja. Knjiga Otkrivenja knjiga je liturgijske zajednice koja poručuje da je Bog gospodar svijeta i time dovodi u pitanje rimsku vlast. Ta politička poruka pokazuje kršćane kao „strance“ u društvu, kao ateiste.
Mistika je sastavnica ne samo kršćanske crkve i crkvene zajednice već i drugih religija. Ovdje želim dati kratki prikaz mistike u monoteističkim religijama, židovstvu i islamu. Želim oslikati ...osobitost mistike u svakoj od njih, ali naglasiti prije svega ono što je u njoj zajedničko ili slično u svim monoteističkim religijama. U svima njima naime mistika teži k osobnom iskustvu Boga. U svima njima Boga se doživljava osobno, što nerijetko nadilazi i Bibliju i Kuran, ali ponekad se i osobno pretvara u magijsko.
Mnoge dodirne točke koje nalazimo i u jednoj i u drugoj mistici za kršćanstvo su važne zbog krčenja putova dijaloga među religijama Knjige. Očito, na području mistike ima puno više dodirnih točaka nego u teološkim učenjima monoteističkih religija.
