U radu se prikazuju rezultati istraživanja koje je provedeno 2022. na području Policijske postaje
Pitomača, a cilj istraživanja bio je stjecanje uvida u pojedina viktimološka, odnosno ...sociodemografska obilježja i iskustva žrtava prekršaja nasilja u obitelji. Uzorak je činilo 40 punoljetnih
žrtava nasilja u obitelji različitog spola koji su odabrani metodom slučajnog odabira iz skupine
žrtava prekršaja iz čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/19., 84/21.,
114/22.) počinjenih u posljednje četiri godine. Za potrebe ovog istraživanja korištena je anketa
te skupine varijabli koje opisuju sociodemografska obilježja žrtava i iskustva žrtava nasilja u
obitelji. Podaci dobiveni istraživanjem upućuju na potrebu uvažavanja pojedinih viktimoloških
obilježja žrtava na području Policijske postaje Pitomača, posebno u pogledu onih ekonomskih,
socijalnih, obrazovnih i kulturoloških. Istraživanje skreće pozornost na to da bi trebalo poduzimati aktivnosti usmjerene jačanju svijesti ukupne populacije stanovništva o obiteljskom nasilju
kao ozbiljnom problemu, a zatim socioekonomske mjere kojima bi se postigla veća obrazovna i
ekonomska razina, posebno u romskoj kulturnoj sredini. U provođenju tih mjera nužno je voditi
računa o ravnopravnoj zastupljenosti spolova, koja bi, uz povećanje kvalitete života, dovela do
promjene stavova o spolnoj i rodnoj jednakosti te neprihvatljivosti nasilja u obitelji.
prekršaji, nasilje u obitelji, viktimološka obilježja, Policijska postaja Pitomača,
iskustva, žrtve
U radu se predstavljaju pogledi nadbiskupa Alojzija Stepinca o sibinjskim žrtvama u vrijeme predizborne kampanje 1935. godine. Vlasti su za događaje u kojima je ubijeno 15 hrvatskih seljaka optužile ...same te seljake i župnika iz Podcrkavlja Mihovila Praskića. Nadbiskup Stepinac jasno je označio bitan uzrok svega: neravnopravnost naroda i samovolju žandara. Dopustio je služenje mise zadušnice za ubijene seljake, što je ogorčilo nositelje vlasti. Potaknuti zagrebačkim primjerom, spontano su i u drugim mjestima Nadbiskupije služene zadušnice za žrtve zločina za koji nitko nije odgovarao.
The paper presents the views of Archbishop Alojzije Stepinac on the victims from Sibinj during the 1935 election campaign. For the events in which 15 Croatian peasants were killed the authorities accused the peasants themselves and the pastor from Podcrkavlje Mihovil Praskić. Archbishop Stepinac had clearly pointed out the underlying cause of everything: the inequality between peoples and the tyranny of the police. He allowed the celebration of the memorial mass service for the killed peasants, which annoyed the authorities. Inspired by the example of Zagreb, memorial mass services were spontaneously celebrated in other places of the Archdiocese as well, for the victims of the crime for which nobody has answered.
Autor članka na temelju arhivskoga gradiva kriminalističke policije i okružnih tužiteljstava Republike Slovenije, Povjerenstva Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta, ...izvješća izvođača ekshumacija i terenskih istraživanja te objavljenih znanstvenih djela prezentira analizu istraživanja prikrivenih grobišta u Sloveniji od demokratskih promjena 1990. do 2022. s posebnim naglaskom na grobištima s hrvatskim žrtvama. Prikrivena grobišta i žrtve u njima bila su sve do 1990. izbrisana iz javnoga sjećanja. Planska terenska istraživanja grobišta započela su tek 2006. i nakon otkrića žrtava u rudniku u Hudoj Jami 2009. su prekinuta. Novi Zakon o prikrivenim vojnim grobištima i ukopu žrtava iz 2015. omogućava i kontinuirano istraživanje i ekshumacije te uređenja grobišta s hrvatskim žrtvama.
Using archival materials from the criminal police and district prosecutor’s offices of the Republic of Slovenia, the Government Commission on Concealed Mass Graves in Slovenia, exhumation reports and field research, and published scientific works, the author of this paper presents an analysis of the investigation of concealed mass graves from the democratic changes in 1990 to 2022, with particular emphasis on mass graves containing Croatian victims. The concealed mass graves and their victims were erased from public memory until 1990. Planned field research of the mass graves began only in 2006, and ceased in 2009, after the victims in the Huda Jama mine were found. The new Law on concealed mass graves and victim burials of 2015 allows the continuous investigation, exhumation, and development of mass grave sites containing Croatian victims.
Autor je, na temelju izvornog arhivskog gradiva Republike Srpske Krajine, podataka Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, kao i ...dostupne literature, pokušao ustanoviti broj stradalog (ubijenog) nesrpskog civilnog stanovništva okupirane vukovarske općine u razdoblju od siječnja 1992. do siječnja 1998. godine. Pritom se rukovodio činjenicom da je navedena tematika, neovisno o svojemu značaju, u suvremenoj hrvatskoj historiografiji gotovo posve zanemarena. Tekst, sukladno tome, valja smatrati tek uvodom u buduća, kompleksnija istraživanja problematike vezane uz izravne demografske gubitke domicilnog stanovništva na širem vukovarskom području za trajanja Domovinskog rata.
The most controversial and unresolved issue of human losses of Croatia and Yugoslavia in World War II is the number of victims of the Jasenovac camp. Lists of victims and estimates and calculations ...by historians and demographers often diverge widely on this point, ranging from minimisation to impossible megalomaniac claims, and are strongly linked to (daily) politics. Especially after the disintegration of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia, the issue of the number of victims of the Jasenovac camp began to be interpreted differently from the until then only permitted one-sided and ‘megalomaniac’ approach. Democratic changes, but also rising nationalist sentiment during the Yugoslav Wars of the 1990s, led to studies on the human losses of Yugoslavia in World War II, and the unavoidable issue of the number and structure of Jasenovac camp victims, having a distinct ideological-propaganda background in Croatian and Serbian historiography, opinion journalism, and public discourse. Serb nationalists vastly inflate the number of Jasenovac camp victims, most of all Serbs, while Croat nationalists strive to minimise this number. The issue of the number and structure of Jasenovac victims is heavily nationally, ideologically, and emotionally charged, which greatly hinders evaluation. Proponents of both left and right worldviews in Croatia and Serbia continue to ignore and belittle any research and facts that do not support their favoured image of the past. Furthermore, they devaluate proven facts and present typical justifications. Inflation or reduction, omission, often coupled with ignorance, stem from personal, national, or political motives. It is noticeable that both Croatian and Serbian media, for the most part, transmit such efforts. The Jasenovac camp and the number and structure of its victims continue to be popular discussion topics in Croatian and Serbian historiography and opinion journalism, which have stratified into the left and right within national frameworks since the early 1990s, and in Croatian and Serbian public discourse; very different, sometimes diametrically opposed statements and claims are made, often without basis in fact. Facts about the Jasenovac camp have been contaminated from the start, and we are still witnessing contamination from various sources, with no end in sight. Despite all the efforts of a part of Croatian and Serbian historiography, and some opinion journalism, no major progress has been made from the early 1990s until today regarding the research and aggregation of knowledge and new data on the number and structure of Jasenovac camp victims; our level of knowledge in this regard has remained more-or-less the same as in the pre-1990 period. There is no doubt that historiography, Croatian and Serbian, has yet to present substantiated answers about the number and structure of Jasenovac victims. This article presents and questions the most significant Croatian and Serbian historiographical and opinion journalism works – as well as the unavoidable echoes of the topic of Jasenovac victims in public discourse – that question the number and structure of the victims, including those that offer substantiated facts, but also some illustrative examples of indisputable ignorance and manipulation.
Članak želi skrenuti pozornost na temu zlouporabe moći u kršćanskom surječju. Navode se činjenice i razotkrivaju mehanizmi Nakon dvaju temeljnih primjera slijedi tumačenje pojmova: zlou- poraba, ...emocionalno zlostavljanje, osjećaj stida. Potom se razlaže međuodnos počiniteja žrtve i ideološkog okruženja u emocionalnom zlostavljanju s obzirom na osjećaj stida kao sredstvo i posjedicu zlo- stavljačkih odnosa Opširno se opisuju značajkie vjerskog zlostavljanja u kršćanskome surječju, osobito raznolika uvjerenja koja se služe kršćanskim izjavama kako bi izvršila pritisak na ljude: izopačenje kršćanskih istina, izokrenuto tumačenje biblijskih pojmova, kršćanska pretjerivanja, spiritualizacije i demonizacije, kršćanska pojednostavnjenja i gotovi recepti te druge značajke. Naposljetku se iznose neke ideje za prevenciju i sprječavanje zlouporabe na temelju biblijskih primjera.
U članku se razmatra jedno od najkompleksnijih pravnih pitanja u kontekstu trgovine ljudima – pitanje nekažnjavanja, tj. nepoduzimanja kaznenog progona prema žrtvama trgovine ljudima koje su ...ostvarile obilježja kaznenog djela u svezi sa svojom viktimizacijom, odnosno kao rezultat iste. Zaključci su utemeljeni na sveobuhvatnoj analizi tzv. klauzule o nekažnjavanju u obvezujućim međunarodnim dokumentima (Konvenciji Vijeća Europe, Direktivi EU), međunarodnim smjernicama i modelima (npr. Preporuke Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava o ljudskim pravima i trgovanju ljudima), te u poredbenom zakonodavstvu i praksi. Dostupna poredbena praksa država ukazuje na nedostatke postojećih pravnih rješenja te na potrebu da se pitanje nekažnjivosti žrtava trgovine ljudima riješi na nedvosmislen način, bilo kroz uvođenje izričite i precizne odredbe o nekažnjavanju ili kroz uspostavu jasnih instruktivnih kriterija za postupanje u takvim slučajevima. Autori predlažu novi model nekažnjavanja i nepoduzimanja kaznenog progona prema žrtvama trgovine ljudima u RH, s ciljem izbjegavanja dodatne viktimizacije žrtava i u skladu s potrebama svakog konkretnog slučaja. Potreban je višedimenzionalan i fleksibilan pristup na temelju jasnih odredbi materijalnog i procesnog kaznenog prava, ali i smjernica koje će tužiteljima i sucima omogućiti da uspostave prikladnu ravnotežu između temeljnih načela hrvatskog pravnog sustava i prava osoba koje valja prvenstveno promatrati kao žrtve, a ne kao počinitelje.
This article deals with one of the most vexing legal issues in context of trafficking in persons – that of non-punishment of trafficked persons for the offences they have committed in connection with or as a result of being trafficked. The conclusions are based on a comprehensive study of the so-called non-punishment clause in binding international documents (Council of Europe Convention, EU Directive, etc.) and soft law (e.g. UN Office of the High Commissioner for Human Rights, Recommended Principles and Guidelines on Human Rights and Human Trafficking, E/2002/68/), as well as on its implementation in comparative law and practice. Scarce (comparative) case law reveals deficiencies in existing framework and the necessity to address the issue of non-punishment of victims of trafficking in unambiguous manner, either through introduction of explicit non-punishment clause or through instructive set of criteria, such are those established for the Crown Prosecution Service in UK. Against this background and taking into account various approaches in comparative law, this article proposes a model for the non-criminalisation of trafficked persons in Croatia. It provides a set of guidelines foremost for the prosecutors and judges in order to help them strike an appropriate balance between fundamental principles of Croatian legal system and rights of people that are essentially victims, and not perpetrators.
Usluge za žrtve obiteljskog nasilja počele su se polako razvijati krajem 19. st., a na našim prostorima su iste zaživjele početkom devedesetih godina prošlog stoljeća i to zahvaljujući feminističkom ...pokretu koji se tada počeo razvijati na području Hrvatske. Danas možemo reći da je situacija bolja, svjedoci smo kako se sve više usluga razvija, a s ciljem pomoći i podrške žrtvama obiteljskog nasilja i njihove psihosocijalne rehabilitacije. Međutim, pristup i dostupnost tih usluga i dalje nisu zadovoljavajući, s obzirom na potrebe našeg društva. Jedna od važnih usluga žrtvama obiteljskog nasilja, u kriznim situacijama i situacijama velikih eskalacija nasilja, su upravo sigurne kuće, čiji je cilj pružanje zaštite žrtvama obiteljskog nasilja i njihova psihosocijalna rehabilitacija. Dom »Duga Zagreb«, kao ustanova socijalne skrbi, otvara svoja vrata 2007. godine, a osnivač joj je Grad Zagreb koji je prepoznao potrebu za ovakvim oblikom usluge. Nakon 10 godina rada, želimo dobiti uvid u zadovoljstvo smještajem u sigurnoj kući i na taj način potaknuti temu važnosti provođenja procesne evaluacije, odnosno evaluacije programa, čiji je krajnji cilj dobiti uvid u kvalitetu pruženih usluga i mogućnosti poboljšanja istih. Rezultati pokazuju kako većina korisnica iskazuje zadovoljstvo boravkom u sigurnoj kući, nisu se pokazale statistički značajne razlike u zadovoljstvu s obzirom na prethodno iskustvo boravka ili trajanja smještaja, ali su prijedlozi za unaprjeđenje raznoliki i mogu pomoći u poboljšanju pruženih usluga.
U studenom 2015. istječe rok za transponiranje odredaba Direktive
o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava
kaznenih djela u kaznenopravne sustave država članica. Radi ...transponiranja
odredaba te Direktive u hrvatski pravni sustav potrebno je izmijeniti
i odredbe ZKP-a koje se odnose na žrtvu. U radu se, nakon što
se opisuje sve veći utjecaj kaznenog prava EU-a na razvoj prava žrtava
kaznenih djela, koji je kulminirao donošenjem Direktive, prikazuju i
analiziraju najvažnije odredbe Nacrta Prijedloga Zakona o izmjenama
i dopunama ZKP-a iz srpnja 2015. koje se odnose na žrtvu kaznenog
djela. Posebna je pozornost posvećena analizi nekoliko problemskih
cjelina: defi niranju pojma žrtve kaznenog djela i jasnom i dosljednom
razgraničenju tog pojma od pojma oštećenika, širenju prava žrtava kaznenih
djela, uvođenju postupka obvezne pojedinačne procjene za sve
žrtve kaznenih djela te širenju prava oštećenika na tumačenje i prevođenje
u kaznenom postupku. U zaključku se iznosi završna ocjena u
Nacrtu predloženih odredaba u kojoj se njihova opravdanost sagledava
iz aspekata osnovnih tendencija koje određuju suvremeno uređenje položaja
žrtve u kaznenom postupku te interesa drugih sudionika kaznenog
postupka – državnih tijela i posebno okrivljenika i njegove obrane.
Ovaj članak opisuje lekcije naučene iz pilot-projekta koji restorativnu pravdu omogućuje žrtvama zločina na koje upućuju agencije za pomoć žrtvama te žrtvama koje se same prijave za takav program. ...Projekt uključuje partnerstvo agencija u regiji Thames Valley, koje djeluju u sklopu šire europske suradnje, kako bi se usluge restorativne pravde za žrtve proširile na razini nakon izricanja kazne. Žrtvama omogućujemo pristup restorativnoj pravdi, dok štitimo njihova prava i sprečavamo ponovnu viktimizaciju, u skladu s Direktivom 2012/29/EU (Europska komisija 2012.).
Objašnjeni su kontekst i metodologija našeg pilot-projekta, a potom su kroz timske rasprave o slučajevima i nadzor identificirane i opisane lekcije naučene iz prakse. Slučajevi su zatim sažeti u tablici koja navodi njihove ključne značajke i djeluje kao referentna točka u vezi s naučenim lekcijama.
U vrijeme pisanja članka, slučajevi su u tijeku. Lekcije se ne mogu uvijek jasno definirati i finalizirati. Vjerujemo da će ovaj pristup pokazati proces učenja iz iskustva i prakse kako se projekt bude razvijao. Iako naš pristup nije strogo znanstven, nadamo se da čitateljima nudi priliku da razumiju dileme i pitanja predstavljene modelom koji počinje zahtjevom žrtve za restorativnom pravdom. Autori su voditelj projekta i voditelji restorativne pravde uključeni u izvršavanje usluga. Neovisna procjena, koja uključuje intervjue sa žrtvama, posrednicima i počiniteljima koji su sudjelovali u pilot-projektu, slijedi u kasnijoj fazi.
PDF
