Skesani eros? Marko Marinčič
Keria: Studia Latina et Graeca,
12/2022, Letnik:
24, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Novodobni bralci so vselej čutili nelagodje ob adulacijah v čast Avgusta in cesarske družine, ki smo jim priča v Ovidijevi izgnanski poeziji. Subverzivne prvine tudi v tej poeziji so, vendar najbrž ...ne do take mere, da bi rušile apologetski načrt. V tem članku se navezujem na implicitni namig dveh zgodnjih humanističnih komentatorjev Ovidijevega Ibisa, Domizia Calderinija in Koprčana Cristofora Zarotta, ki sta uvidela, da je Ovidij v Ibisu zavestno izbral zvrst invektive, da bi s tem posredno »dokazal« nedolžni značaj Umetnosti ljubezni. Osrednja teza mojega besedila je, da je Ovidij podobni strategiji sledil že v drugi knjigi Žalostink, kjer včasih namenoma argumentira na nekonsistentne načine in se preveč opira na dlakocepsko klasifikacijo literarnih zvrsti. Pesnik sicer ne hitro parafrazira Katula in zatrdi, da poezije ne smemo vzeti kot indic avtorjevega moralnega profila, vendar razloček vita/ars omeji na epiko in dramatiko. V nadaljevanju presenetljivo prizna, da je njegova – in sploh vsa – prvoosebna poezija osnovana v resničnem življenju, ob tem pa zatrjuje, da je edini pesnik v zgodovini, ki je bil kaznovan zaradi erotičnih tematik. Ta nova formula captatio benevolentiae se ujema s splošno težnjo izgnanskih elegij: odreka se ideji o poeziji kot fikciji in vzpostavlja retoriko poezije kot avtentičnega izraza trpljenja. Ibis je kot eksplicitno, ekstrovertirano sramotilna pesnitev skrajni izraz te poetike.
V članku s korpusnim pristopom obravnavamo semantično prozodijo izbranih najpogostejših besed s področja družbene odgovornosti v letnih poročilih angleških in slovenskih podjetij. Semantično ...prozodijo razumemo kot izražanje vrednotenjskega pomena, ki označuje tipično sopojavljanje besed oz. frazemov z leksikalnimi enotami, ki imajo pozitiven ali negativen pomen, poleg tega pa semantična prozodija izraža tudi odnos pisca/govorca in je tako sestavina pragmatičnega oz. funkcijskega pomena. Pri preučevanju semantične prozodije se osredinimo na koncept lokalnih prozodij, skladno s katerim lahko besede v določenih žanrih vzpostavijo lokalne semantične prozodije, ki se tipično pojavljajo zgolj v teh žanrih. Zgradili smo specializirani korpus letnih poročil angleških in slovenskih podjetij, ga ločili na angleški in slovenski podkorpus ter s korpusno analizo določili najpogostejše besede s področja družbene odgovornosti v posameznem podkorpusu. Na osnovi kolokacijskih in koligacijskih vzorcev, predvsem pa na osnovi preučevanja širšega kontekstualnega okolja smo identificirali vrednotenjski in pragmatični pomen izbranih besed. Ugotovili smo pretežno pozitiven vrednotenjski pomen tako pri angleških kot tudi slovenskih besedah ter precejšnje podobnosti pri pragmatičnemu pomenu angleških in slovenskih besed. Razloge za to smo iskali predvsem v sestavi korpusa, ki vključuje besedila, ki pripadajo žanru letnih poročil. V zaključku članka smo izpostavili pomen semantične prozodije v pedagoški praksi.
Preobrazba žanra je bila rdeča nit v Ovidijevih Ljubeznih, v pričujoči članek pa prikazuje, da je ta tema osrednjega pomena tudi v Rimskem koledarju, v Ovidijevem »večjem delu«. Žanr ajtiološke ...elegije je v tej pesnitvi Ovidij preobrazil tako, da je v ajtiologije rimskih praznikov vpletel epske elemente, ljubezensko-erotične ajtiologije in mimus. Čeprav Ovidijev pesniški lik še naprej pesni pod vplivom boginje ljubezni Venere, pričujoči članek pokaže, da je v Rimskem koledarju Ovidijeva prava ljubezen Flora. Ovidijev pesniški lik je privzel način življenja v znamenju Flore, veseli se mimov, razpuščenega uživanja v nočnih gostijah, vina in pesniškega ustvarjanja. V svoji preobrazbi žanra Ovidij kreativno sledi literarnim vzorom iz rimskega imperija, predvsem Kalimahovim Izvorom. V procesu preobrazbe elegičnega žanra v Florino elegijo Ovidij poudari že obstoječe politične konotacije rimske elegije tako, da se distancira od Avgustovih vrednot, predvsem spolne morale.
Kuna annotatsioon on lugeja esimene kokkupuude teadusartikliga, mille põhjal ta otsustab, kas lugeda artiklit või mitte, peab see vastama tema ootustele ja vajadustele. Seetõttu on tähtis, et artikli ...autor tunneks annotatsiooni struktuuriskeemi, mis on mõjutatud nii valdkondlikest tavadest kui ka laiemalt kultuurikontekstist. Artikli eesmärk on välja selgitada eestikeelsete sotsiaal- ja humanitaarteaduslike artiklite annotatsioonide struktuur ning selle kaudu elluviidavad suhtlusfunktsioonid. Annotatsioonide struktuurianalüüsist ilmneb, et sotsiaalteaduslikud artiklid on standardsema struktuuriga kui humanitaarteaduslikud, sisaldades peale eesmärgi ja meetodi-valimi kohustuslike osadena sissejuhatust ja tulemusi. Kuna standardne struktuur lihtsustab küll teabe leidmist, kuid oma ühetaolisuse tõttu ei pruugi äratada lugeja tähelepanu, on tähtis esitada teavet tasakaalustatult. *** An overview of abstracts written for research articles on humanities and social sciences An abstract introduces an article and helps readers to decide whether the topic is of interest to them. Therefore it also serves as an advertisement. It is important for authors to be familiar with the structure of an abstract, which is influenced by sectoral practices and the wider cultural context. The purpose of this paper is to find out the structure of abstracts written in Estonian for research articles (humanities and social sciences). A hundred abstracts in total from two Estonian scientific journals, the Estonian Journal of Education (EHA) and the Yearbook of the Estonian Mother Tongue Society (ESA), were analyzed, using Ken Hyland’s move analysis, according to which an abstract has five moves: Introduction, Purpose, Method, Product and Conclusion. The results indicate that articles about social sciences use a standard structure more often than articles about humanities, but both journals also have many similarities. Most abstracts consist of at least three moves: Purpose, Method and Product.
Using corpus research methods, this study aims to establish whether there are two-item and, more generally, multi-item distant co-occurrence patterns of connectives in written Japanese, and further, ...to clarify the role these patterns play in discourse. The study is based on a hybrid corpus of written Japanese including Humanities and social science papers, Science and technology papers, and general written language data. The co-occurrence threshold was set at co-occurrence frequency > 10, PMI value > 2, and Dice coefficient > 0.01. The distribution of the observed co-occurring pairs differed according to the genre. Visualization of the connectivity potential of co-occurring pairs as directed graphs showed that these co-occurring pairs constitute longer co-occurrence chains which can be interpreted as ready-made co-occurrence patterns. Two-item and multi-item co-occurrence patterns are considered a type of Bourdieu’s habitus and contribute to both discourse development and discourse prediction.
Kalendar je medijski rod koji se rijetko propituje u stručnoj javnosti. Pored spomenutog, poznat je pod nazivima „dogodilo se na današnji dan“, „vremeplov“ i sličnima. On je suvremena medijska ...aplikacija drevnog ljudskog proizvoda smišljenog za razumijevanje, mjerenje i ovladavanje vremenom. Kao i njegov ishodišni oblik, pojavljuje se u mnoštvu varijacija i hibrida; formom, sadržajem i specifičnom kalendarskom atmosferom. Komunikolozi ga povezuju s narodnim kalendarom, koji je stoljećima bio dominantna publikacija pomoću koje su se ljudi opismenjavali i obrazovali. Kalendari su danas važna, premda ne uvijek dovoljno uočljiva medijska pojava. Pored informativne funkcije imaju određene društvene uloge. Oni su u različitoj mjeri zadržali stanovita izvorna svojstva, koja također nisu ozbiljno razmatrana. U tekstu se polazi od antropološkog pogleda na razumijevanje vremena i nastanka kalendara, iznosi pregled razvoja narodnih kalendara te na uzorku emisija i priloga predstavlja taj žanr u hrvatskim medijima danas. Na kraju, tekst pokreće pitanja koja iznova postavljaju kalendar kao medijski žanr u fokus zanimanja.
The calendar is a media genre that is rarely dis-cussed and analyzed in professional circles. The genre is also known under the titles "(Happened) On this day", "Timeline" and similar. It serves as a contemporary media application of the ancient formation invented to understand, measure, and control time. Like its original, it appears in a multitude of variations and hybrids, proving its form, content, and specific calendar atmosphere. Communication experts connect it with the folk calendar, the dominant publication that provided literacy and education to most people in the past. Calendars are still an essential media phenomenon, but their function and meaning are not visible enough. In addition to the informational tool, they exercise critical social roles. Until today, to a certain degree, they retain some original features, but their function is not still seriously analyze. The paper discusses the anthropological perspective, its understanding of time, and the emergence of the calendar. Further, it gives an overview of the folk calendar development and, taking into account several actual samples, presents the genre today in the Croatian electronic and printed media. Finally, the text raises issues that repeatedly set the calendar as a media genre into a focus of interest.
This paper examines the definition of comics and the issues of themes and genres in this medium, using the example of Andrija Maurović’s opus. Semiotically, the comic book develops a different type ...of textuality from the traditional literary text, because, in the process of forming meaning, it simultaneously includes visual and verbal components in its discourse. The selected examples of Maurović’s titles and a thematic-genre overview of the same lead implicitly towards an accepted conclusion of literary theory on the relational character of the genre and on the subversive character of art. Given the complex evolution of comic art, this paper also generally discusses artistic media and forms, including literature, children’s literature, illustrated books, and picturebooks, that have some points of contact with comics.
Kognitivni treninzi predstavljaju intervenciju osmišljenu za unapređenje različitih aspekata kognitivnog funkcioniranja. Najučinkovitiji oblik treninga predstavljaju tzv. multimodalni treninzi, koji ...uključuju aktivnost više kognitivnih procesa i dovode do boljeg transfera stečenih vještina u svakodnevni život. Literatura sugerira kako se u različitoj populaciji videoigre, najpoznatiji primjer multimodalnoga treninga, mogu rabiti za unapređenje kognitivnih funkcija. S obzirom je na njihovu veliku popularnost cilj ovoga preglednog rada prikazati kognitivne mehanizme koji videoigre čine optimalnim medijem za kognitivno osnaživanje te učinke igranja različitih vrsta videoigara na kognitivne funkcije. Konkretno, u radu su prikazana različita teorijska objašnjenja učinkovitosti videoigara, mehanizmi učenja i transfera stečenih vještina. Osim toga, rad je usmjeren na tri najčešće korištene vrste videoigara u kognitivnim treninzima: ozbiljne igre, igre mentalnog treninga i komercijalne igre. Pritom se razmatra njihova učinkovitost kod različitih dobnih skupina i neuropsiholoških bolesnika. Zbog velike raznolikosti komercijalnih igara dan je prikaz dosadašnjih nalaza učinkovitosti različitih žanrova komercijalnih igara u kognitivnom osnaživanju. U posljednjem su dijelu rada dane preporuke istraživačima za daljnje provjere učinkovitosti videoigara kao oblika kognitivnog treninga.
Cognitive training is an intervention aimed at promoting various aspects of cognitive functioning. The most effective programs include the so-called multimodal training, i.e. interventions which include the activity of several cognitive processes and lead to far transfer of training-induced skills to everyday life. Video games represent a well-established example of multimodal training, leading to cognitive empowerment in various populations. Given the popularity of video games, this review aims to present: i) cognitive mechanisms required for gaming which turn video games into an optimal platform for cognitive empowerment and ii) cognitive effects of playing various types of video-games. More specifically, we review the theory behind the efficacy of video games, learning mechanisms promoted by gaming, and mechanisms of transfer. Also, we focus on the three most commonly used video games in cognitive training: serious games, brain training and commercial games, considering their effects in different age groups and neuropsychological patients. Due to the variety of commercial games, the research findings are presented via different genres of commercial games and their effects on cognitive functioning. In the last part of the paper, we give recommendations for future video game research as a form of cognitive training.
Ličnost i videoigre Blažanović, Petar
Psychē,
09/2021, Letnik:
4, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Videoigre su medij koji posljednjih nekoliko desetljeća karakterizira masovni porast i čiji broj igrača i dalje ubrzano raste. Povećanjem broja igrača, sve su očitije postale različite pozitivne, ali ...i negativne posljedice igranja videoigara, poput ovisnosti i agresije, na što se i usmjerio fokus znanstvenika. Također, u središtu interesa našle su se i osobine ličnosti igrača s ciljem da se opiše na koji su način one povezane s tim posljedicama te da se na temelju ličnosti razvije model koji bi pokušao predvidjeti potencijalne problematične ishode igranja. Ovaj rad razmatra na koji su način povezane preferencije žanrova videoigara i osobine ličnosti igrača. Također, bavi se dosadašnjim spoznajama o ovisnosti koja se javlja kod igrača te ih povezuje s osobinama ličnosti i mogućim preventivnim intervencijama. Zaključno, osvrće se na pregled literature o vezi igranja videoigara i agresivnosti te kakvu ulogu u toj vezi imaju osobine ličnosti.
PDF
