I. Napomene uz "Konverzacijski priručnik" B. Kašića iz oko 1590.-1593.; II. Druga, dodatna tekstološka analiza rukopisnoga "Hrvatsko-talijanskoga rječnika" rkp. 194 (knjižnica Franjevačkog samostana ...u Dubrovniku); III. Globalizacija i grafička polimorfija kao sredstvo za standardizaciju hrvatskoga književnog jezika u 16. i 17. stoljeću. U ovom članku autor daje tri priloga za proučavanje povijesti hrvatske leksikografije i standarda u 16. i 17. stoljeću. Što se tiče leksikografije, gotovo je sigurno da se svako djelo, uz osobni prinos autora, osniva i na djelima koja su izašla prije autorova djela. To vrijedi i za adespotan rukopisni "Priručnik" B. Kašića iz oko 1590.-1593. i za, također adespotan, rukopisni "Hrvatsko-talijanski rječnik" koji se čuva u Dubrovniku (rkp. 194). Analizom obaju rukopisa dolazimo do zaključka da su oni zaista djelo B. Kašića, ali i do toga da je riječ upravo o radovima koji su u stanovitom smislu postojali i kolali u rukopisu i prije nego ih je definitivno priredio sam autor B. Kašić. Sve upućuje na to da su ta djela prije toga prošla i kroz ruke nešto starijega Šimuna Budinića (1530-1600). U članku o globalizaciji i grafičkoj polimorfiji govori se o načinu na koji su hrvatski intelektualci 16. i 17. stoljeća zamišljali stvoriti književni jezik za čitav narod koji govori nekoliko dijalekata. Pri tome su se oni ugledali i na način nastanka književnog standarda u Italiji.
Crkva je imala veliki utjecaj na svakodnevni život ljudi kroz sakramente, propovijedi, učenje vjeronauka, svete mise, bratovštine, ali i kroz moralno-kazuističke odredbe koje su svojim svećenicima ...slali biskupi. U radu ćemo prikazati devet moralno-kazuističkih odredbi iz kraja 17. i početkom 18. stoljeća nastalih u ninskoj biskupiji. Dokumenti prikazani u radu pisani su glagoljskim kurzivom te kurzivnom bosanicom (hrvatskom ćirilicom).
Konzervatorska istraživanja pročelja lepoglavskog samostana, provedena 2007. godine, donijela su niz vrijednih podataka o izgradnji i izgledu samostanskih krila. Samostan je građen postupno između ...1650. i 1673. godine. Degradiran za potrebe kaznionice i bombardiran u Drugom svjetskom ratu, samostan je doživio brojne preinake. Na temelju pronađenih arhivskih nacrta, te sondiranjem žbuke i boje, utvrđen je izvorni izgled samostanskih pročelja. Vanjska su pročelja imala izvorno velike prozore s kamenim okvirima i profiliranim nadstrešnicama, a horizontalno su bila raščlanjena naizmjenično žbukanim i oslikanim trakama. Na dva je mjesta pronađena u žbuci urezana godina 1659., kojom je zabilježeno vrijeme žbukanja sjevernoga pročelja sjevernoga krila. Dvorišna su pročelja u prizemlju razvedena arkadama, a na katovima zidanim biforama sa žbukanom profilacijom i naslikanim sivim »stupićem« između dvaju otvora. Na južnom pročelju sjevernoga krila nalaze se tri polikromirana sunčana sata. Pročelja su izvorno bila obojana u svijetlosivu boju s bijelim ukrasnim detaljima.
Rukopis Chiese in Trau u Muzeju grada Trogira (fond Knjižnice obitelji Garagnin-Fanfogna) sadrži povijesne bilješke i kraće opise arhitekture i unutrašnjosti Katedrale i četrnaest manjih sakralnih ...građevina unutar gradskih zidina Trogira. Analiza teksta pokazuje da je nastao između 1673. i 1676. godine, a na temelju vanjskih i unutarnjih obilježja autorstvo se pripisuje trogirskom povjesničaru Pavlu Andreisu. U bilježnicu s Andreisovim tekstom naknadno je umetnuto nekoliko svežnjića s dva prijepisa/redakcije izvornog teksta, nastala stotinjak godina poslije izvornika, pisana, kako se čini, istom rukom. U prilogu članka donosi se prijepis cjelovitog izvornog teksta s naznačenim sadržajnim razlikama, odnosno dopunama koje donose prijepisi.
Autor objavljuje Inventar liturgijskih predmeta Katedrale sv. Ivana Krstitelja u Budvi, na krajnjem jugu Dalmacije. Inventar je napisan 1719. godine i bilježi knjige, predmete od srebra, drveta, ...tekstila i kamena koji su se upotrebljavali u to vrijeme u Katedrali. Istovremeno se donosi arhivska građa o našašću relikvija sv. Križa u budvanskoj luci oko 1670. godine. Svjedočanstva o tom događaju iznijeli su 1719. godine ugledni budvanski plemići don Matija Medin, Šimun Radali, kanonici Nikola Antonioli i Petar Ruzović te kapetan Nikoleto Medin. Oni su iscrpno opisali okolnosti pod kojima su se moći pronašle i predočili kako su dospjele u Budvansku katedralu. Opisuje se drvena škrinja u koju su moći bile pohranjene te analizira srebrni, pozlaćeni relikvijar u kojem se navedene moći čuvaju, danas izložene u sakristiji Crkve sv. Ivana u Budvi. Autor donosi i današnji inventar srebrnih liturgijskih predmeta u crkvi, koji datiraju od 17. do 19. stoljeća, a nastali su u lokalnim (kotorskim?), mletačkim i augsburškim radionicama.