Autorica daje prikaz manje poznate oltarne pale sv. Križa u dominikanskoj crkvi sv. Nikole u Korčuli. Uz analizu pojedinih likovnih aspekata oltarne pale votivnog karaktera, autorica traga za ...paralelama, datacijom i mogućim autorom. Zaključuje da bi se autora pale, uz ogradu prethodnog restauratorskog zahvata, trebalo potražiti u širokom krugu sljedbenika venecijanskog slikara Palme Mlađeg. I to među gomilom malih umjetnika i epigona koji su s manje uspjeha slijedili njegovu slikarsku tradiciju u ranijim razdobljima 17. st. Naročito se osvrće i na elemente ikonografije zaštite od epidemije i bolesti, karakterističnih za 17. i 18. st., a u tekstu i pobliže opisuje tadašnji korčulanski društveni kontekst.
Glagoljica se upotrebljavala na cijelome zadarskom području pa tako i u
njegovu zaleđu. U posljednje se vrijeme pronalazi sve više glagoljskih dokumenata, a i kodeksa s ovoga područja. Za Nadin je ...sačuvana jedna knjiga godova, jedna oporuka i niz dokumenata koji dokazuju da su se u mjestu vodile matične knjige, madrikule i razni popisi glagoljskim kurzivom.
Mandićev pravopisni priručnik Uputjene k' slavonskomu Pravopisanju za Potrebu narodnieh Ucsionicah u Kraljestvu Slavonie – Anleitung zur slawoniʃchen Rechtʃchreibung zum Gebrauche der Nationalʃchulen ...in dem Konigreiche Slawonien (Ofen, 1779.) jedini je objelodanjeni dopreporodni pravopis za narodne škole u Kraljevini Slavoniji. U ovom se radu grafijska, pravopisna i jezična rješenja u navedenom priručniku uspoređuju s rješenjima u slavonskih gramatičara 18. stoljeća – Blaža Tadijanovića (Svashta pomalo illiti kratko sloxenje imenah i ricsih u ilirski illi njemacski jezik, 1761.), Matije Antuna Relkovića (Nova slavonska i nimacska gramtika – Neue slavonische und deutsche Grammatik, 1767.) i Marijana Lanosovića (Neue Einleitung zur slawonischen Sprache, 1778.) kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri Mandić nastavlja rad svojih prethodnika.
Unatoč većem broju objavljenih radova o slovenskom kasnobaroknom slikaru Antonu Josephu Lerchingeru, ni njegov slovenski a ni hrvatski opus još uvijek nisu u potpunosti definirani s obzirom na udio ...majstora i radionice, suvremenika
i sljedbenika u nastanku pojedinih djela. Razlog toj tvrdnji je
činjenica da njemu pripisani radovi nerijetko pokazuju velike
oscilacije u vrsnoći izvedbe i oblikovnim značajkama, što
svakako zavrjeđuje podrobniju analizu. Kao prilog rješavanju
atributivnih zagonetki Lerchingeru pripisanih radova u članku
se donose recentni rezultati terenskih i arhivskih istraživanja
zidnih slika u župnim crkvama u Višnjici i Koprivničkom
Ivancu, ranije pripisanih isključivo tome autoru, koji ukazuju
na veći udio radionice u njihovoj izvedbi te omogućuju njihovo
preciznije datiranje.
U različitim zbirkama i arhivima Hrvatske i inozemstva postoje razni glagoljski zbornici i razne druge knjižice kojima nije poznat autor. Cilj članaka je odrediti tko je pisar dijelova Knjiga ...propovijedi koje se nalaze u Državnom arhivu u Zadru i Sveučilišnoj knjižnici u Splitu. Usporedbom rukopisa i načina pisanja ovih kodeksa s različitim glagoljskim zapisima u knjigama bratovština, matičnim knjigama i ostalim kodeksima s područja župa Rava i Žman zaključeno je da je pisar ovih kodeksa bio don Luka Žuvić iz Luke na Dugom otoku.
U članku su razmotrene atribucije triju djela koja je Peter Oluf Krückmann u monografiji Federico Bencovich 1677—1753 (1988.) prvi put postavio, ili promijenio, a u prethodnim kritičkim osvrtima na ...monografiju i u studijama o djelima iz predložena Benkovićeva opusa nisu obrađena. Analizom atributivnoga problema slike Sv. Cecilija u cistercitskom samostanu u Stamsu kraj Innsbrucka, autorica dolazi do zaključka da je bakrorez Andreasa i Iosepha Schmutzera, za koji Krückmann tvrdi da je nastao po slici, zapravo bio predložak za sliku. Za ovalnu sliku Sv. Petar u The Cummer Gallery of Art u Jacksonvillu na Floridi, koju je Antonio Morassi pripisao Tiepolu još 1958. godine, autorica upozorava na uvjerljivu atribuciju jednome od Gandolfija koju je postavio Egidio Martini (1982.). Po impostaciji figure i rukopisu, slika Sv. Petar mogla bi se približiti poznatim djelima Ubalda Gandolfija. Minijatura Sv. Kajetan, koja s iznimno raskošnim okvirom tvori kućni oltarić, zadržala se u obitelji Benković kroz stoljeća. Kao atributivni problem Sv. Kajetan srodan je Sv. Ceciliji u Stamsu, jer se ponovno bakrorez Andreasa i Iosepha Schmutzera javlja kao najvjerojatniji predložak. Medutim, autorica smatra da oltarnu cjelinu kao povijesno i iznimno kulturno svjedočanstvo treba uvrstiti u istraživanje o Benkoviću jer su sadašnji vlasnici izravnim podrijetlom vezani uz slikareva brata Leopolda.