Dojenje je povezano s raznim zdravstvenim blagodatima za majku i dijete, stoga krovne zdravstvene organizacije preporučuju dojenje najmanje do navršenih 6 mjeseci. S obzirom na nedosljedne rezultate ...u literaturi, cilj je ovoga istraživanja bio ispitati razlike između majki koje doje i onih koje hrane djecu nadomjesnim mlijekom u nekim sociodemografskim i opstetričkim čimbenicima, percipiranom temperamentu dojenčeta, kvaliteti povezivanja majke s djetetom te mentalnom zdravlju (depresivnosti, anksioznosti, stresu). Također, htjeli smo provjeriti koliko ispitivane varijable pridonose objašnjenju varijance načina prehrane dojenčeta. Majke (N = 284) dojenčadi u dobi do šest mjeseci ispunile su upitnike u online istraživanju. Korišteni su Upitnik karakteristika dojenčeta (ICQ), Edinburški upitnik poslijeporođajne depresivnosti (EPDS), Upitnik depresije, anksioznosti i stresa (ljestvice anksioznost i stres; DASS-21), Upitnik povezivanja nakon porođaja (PBQ) te upitnik općih podataka. Rezultati su pokazali da su majke koje doje višeg obrazovanja, izvještavale su o nižoj stopi hitnoga carskog reza te su porođaj rjeđe procjenjivale traumatičnim. Majke koje doje svoju su dojenčad percipirale više neprilagodljivima i nepredvidivima. Nije pronađena značajna razlika u ostalim sociodemografskim i opstetričkim karakteristikama, kvaliteti povezivanja s dojenčetom, kao ni u mentalnom zdravlju između majki koje doje i onih koje ne doje. Regresijska analiza pokazala je da dojenju značajno pridonosi više obrazovanje majke, niža stopa traumatičnoga iskustva porođaja te neprilagodljivi temperament dojenčeta. Rezultati ukazuju na potrebu formiranja dodatne podrške dojenju kod majki koje su imale porođaj hitnim carskim rezom ili koje su porođaj doživjele traumatičnim. Također, majke dojilje potrebno je podržati u uspostavi predvidljivije rutine hranjenja i pristupanju dojenčetu s težim temperamentom.
Strah od odlaska stomatologu Surina, Kristina; Ruzdijic, Jasmina; Kuzinovska, Ana ...
Socijalna psihijatrija,
01/2022, Letnik:
49, Številka:
2
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Strah od odlaska stomatologu može imati posljedice povezane s oralnim zdravljem, ali i sa zdravljem općenito.
Zbog tog straha može izostati odgovarajuća i redovita stomatološka skrb (barem jednom ...godišnje). Dentalna
anksioznost/fobija jedan je od vodećih čimbenika zbog kojeg pacijenti izbjegavaju odlazak stomatologu. Cilj ovog
rada bio je ispitati je li osobe koje imaju loše iskustvo povezano s odlaskom stomatologu u ranoj dobi, tj. tijekom
djetinjstva češće razviju dentalnu anksioznost/fobiju te je li je dentalna anksioznost/fobija povezana s povećanom
osjetljivosti za dentalnu bol. Također, cilj je ispitati postižu li osobe koje imaju dentalnu anksioznost/fobiju više
rezultate na ljestvici anksioznosti kao stanja (Spielberger’s State-Trait Anxiety Inventory STAI-X-1) u odnosu na one bez
dentalne anksioznosti/fobije. Rezultati ovog istraživanja potvrđuju hipotezu da osobe s lošim iskustvom povezanim
s odlaskom stomatologu tijekom djetinjstva imaju višu razinu dentalne anksioznosti, višu trenutnu anksioznost
odnosno anksioznost kao stanje na STAI-X-1 te veću dentalnu bol u odnosu na ispitanike koji svoje iskustvo povezano
s odlaskom stomatologu tijekom djetinjstva ne percipiraju kao loše. Također, ispitanici s dentalnom anksioznošću/
fobijom rjeđe posjećuju stomatologa.
Fibromialgija (FM) je dijagnoza koja se postavlja osobama s kroničnom mišićno-koštanom boli za koju se ne može utvrditi alternativni uzrok, poput upale ili oštećenja tkiva. FM je stanje obilježeno ...kroničnom raširenošću simptoma boli i višestrukih simptoma, uključujući umor, poremećaj sna, kognitivnih disfunkcija, poremećaja raspoloženja i depresije. Pacijenti koji boluju od FM-a trpe kroničnu bol duže od tri mjeseca što im značajno narušava kvalitetu života. FM nije za život opasna, deformirajuća ili progresivna bolest. Anksioznost i depresija najčešća su povezanost. Osobe koje boluju od FM-a napete su, tjeskobne i klonule. Ukočenost i bolovi kod fibromialgije nastupaju postupno, a simptome pogoršavaju emocionalni stres, izlaganje vlazi i hladnoći, loš san i ozljede. Metode liječenja u svrhu smanjenja simptoma mogu biti farmakološke i nefarmakološke prirode. Iako dosad nije pronađen idealan lijek za liječenje FM-a, neki od njih mogu ublažiti simptome. Nefarmakološki pristup za smanjenje boli i uspostavljanje ravnoteže za pacijente sa FM-om pokazao se korisnijim u primjeni. Kao najkorisniji nefarmakološki pristup za smanjenje boli i postizanje emocionalne ravnoteže pokazala se tjelovježba koju pacijenti sa FM-om također mogu provoditi art terapijom pokretom ili plesom. Novija istraživanja prikazana u radu dokazuju korisnost art terapije za pacijente sa FM-om. Spoj tjelesne, psihičke i socijalne komponente može se pronaći u umjetnosti i kroz umjetnost svaka od komponenti može dobiti novu dimenziju. Art terapija psihoterapijski je tretman u kojem terapeut pomaže pacijentu sa FM-om izraziti svoja iskustva kroz umjetnost i kreativni proces, a koji ima jasan cilj temeljen na stanju pacijentovog zdravlja. Y.van i Eijk-Hustings u istraživanju su se koristili multidisciplinarnim pristupom koji uključuje socioterapiju, fizioterapiju, psihoterapiju i kreativnu art terapiju u kojoj se objedinjuje umjetnički izražaj crtanjem, plesom ili glumom na način da pacijenti koji koriste u rehabilitaciji art terapiju modificiraju svoje stavove, mijenjaju percepciju bolesti i percepciju boli. Likovno izražavanje, terapija pokretom/plesom ili drama terapija imaju svoje metode koje će biti prikazane u radu te način kojim dopiru i modificiraju unutrašnjost pacijenta kako bi je spoznao i emocionalnom ekspresijom dobio novi pogled na nju. U radu je prikazana vrsta upitnika za mjerenje boli kako bi i art terapeuti mogli primijeniti neke od skala i pratiti smanjenje ili povećanje boli nakon primjene art terapije na pacijente sa FM-om.
Fibromyalgia (FM) is a diagnosis given to patients with chronic musculoskeletal pain lasting more than three months and whose causes cannot be found in inflammation or tissue damage. This condition encompasses various symptoms, including fatigue, sleep disturbance, cognitive dysfunction, depression, and anxiety. Despite not being life-threatening, disfiguring, or progressive, FM significantly impairs the quality of life for affected individuals and is often associated with anxiety and depression. Symptoms such as stiffness and pain in FM intensify gradually, aggravated by emotional stress, exposure to dampness and cold, poor sleep and injuries. Treatment approaches to reduce FM symptoms include pharmacological or non-pharmacological methods. Although no ideal drug has been found to treat FM, some medications can relieve symptoms. A non-pharmacological approach to reduce pain and restore balance for patients with FM has been shown to be more beneficial in practice. In the case of a non-pharmacological approach, exercise has proven to be the most effective, and patients with FM can also engage in it through art therapy involving movement or dance. Contemporary research indicates the usefulness of art therapy for patients with FM due to its physical, psychological and social components, which provide an all-around approach to treatment. In this therapy, the therapist helps the patient express their experiences through art and creative process. Thus, art therapy is one of the therapeutic approaches implemented in a patient's programme. For example, Y. van Eijk-Hustings et al. used a multidisciplinary approach to implement sociotherapy, physiotherapy, psychotherapy and creative art therapy in their research. In this case, artistic expression was achieved through drawing, dancing or acting so patients could modify their attitudes and perceptions of illness and pain. Art expression, movement therapy, or acting implement methods described in this paper, as well as how these methods initiate change and which kind of changes can be expected within the patient. The paper will also provide an overview of pain measurement questionnaires, which can be implemented by art therapists to detect any pain level changes whilst subsuming an FM patient to art therapy.
Uvod: Anksiolitici su jedni od najčešće propisivanih lijekova te su veoma popularni zbog svoje široke terapijske
primjene. Cilj: Cilj je ispitati učestalost korištenja anksiolitika kod studenata ...medicine.
Metode: U istraživanju je sudjelovalo 222 studenata od 1. do 6. godine Studija medicine na Medicinskom fakultetu
Osijek rješavajući anonimni upitnik. Rezultati: Od 222 studenata 19,5 % koristilo je benzodiazepin. Djevojke ih koriste
značajno češće od muškaraca. Najčešće indikacije za korištenje su osjećaj tjeskobe i anksioznost. Najčešće korišten
benzodiazepin je alprazolam. Najviše ih koriste studenti 6. godine medicine, dok ih studenti 1. godine ne koriste.
Razlozi za korištenje razlikuju se prema godinama studiranja; glavni razlog korištenja na 3. godini je nadolazeći
ispit, dok su na 5. i 6. godini razlozi uzimanja benzodiazepina obiteljski i ljubavni problemi. Jednom u više mjeseci
benzodiazepine koristi 59,1 % studenata, dok ih 5 % koristi svaki dan, 20,9 % studenata koristi i smatra korisnima
biljne preparate za smirenje. Pomoć stručnjaka za svoje probleme potražilo je 32,6 % studenata koji su koristili
benzodiazepine, dok ih je 41,9 % o tome razmišljalo. Zaključci: Unatoč tome što su studenti medicine izloženi velikom
stresu te anksiolitike koriste češće nego opća populacija, njihova je uporaba racionalna i kontrolirana.
Perspektiva pozitivnog razvoja mladih usmjerena je na snage i potencijale mladih te na važnost pravovremene podrške u školi, obitelji i zajednici. Jedan je od aktualnih modela 5C model pozitivnog ...razvoja koji uključuje pet čimbenika: kompetenciju, povezanost s drugima, karakter, samosvijest i brižnost. Razvijenost tih čimbenika trebala bi rezultirati pozitivnim ishodima kao što su: bolje mentalno zdravlje, manje rizičnog ponašanja i veći doprinos zajednici. Cilj provedenog istraživanja bio je provjeriti odnos između pozitivnog razvoja mladih (PYD) s depresivnošću, anksioznošću i stresom. U istraživanju je sudjelovalo 322 učenika prvih razreda srednjih škola na području Osijeka i Vinkovaca. U svrhu prikupljanja podataka korištena je skraćena inačica Upitnika pozitivnih karakteristika mladih (PYD-SF) i Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (DASS-21). Rezultati istraživanja pokazali su da postoji značajna negativna korelacija između kompetencije, povezanosti s drugima i samosvijesti s depresivnošću, anksioznošću i stresom. Također, povezanost s drugima i samosvijest pokazali su se kao značajni negativni prediktori depresivnosti, anksioznosti i stresa. Unatoč određenim ograničenjima istraživanje doprinosi teorijskom razvoju pozitivnog razvoja mladih, ali i praktičnim područjima ukazujući na važnost osnaživanja čimbenika PYD-a kod mladih u svrhu prevencije mentalnih poteškoća i poticanja pozitivnog razvoja.
The perspective of positive youth development is focused on the strengths and potentials of youth, and on the importance of support in family, school, and community. One of the current models is the 5C model of positive development, which includes five factors: competence, connection character, confidence and caring. The development of these factors should result in positive outcomes such as better mental health, less risky behavior and greater contribution to the community. The aim of this study was to examine the relationship between positive youth development (PYD) and depression, anxiety, and stress. The study involved 322 first-grade students from high schools from Osijek and Vinkovci. A shortened version of the Positive Youth Development Scale (PYD-SF) and the Depression, Anxiety, and Stress Scale (DASS-21) were used to collect data. The research results showed a significant negative correlation between competence, connection and confidence and depression, anxiety and stress. Additionally, connection and confidence were identified as statistically significant negative predictors of depression, anxiety and stress. Despite certain limitations, this research contributes to the theoretical development of positive youth development and has practical implications, highlighting the importance of empowering PYD factors in youth for the prevention of mental difficulties and promotion of positive development.
Pandemija koronavirusa nezaobilazna je tema današnjice kako u medijima, tako u svakodnevnim razgovorima svakoga
od nas. Na samom početku pandemija je predstavljala svojevrsni akutni stres i činilo se ...da će brzo proći. Međutim,
odmakom vremena pretvorila se u kroničan stres. Kao i svaki drugi kroničan stres, ova je pandemija ostavila, i još uvijek
ostavlja, značajne posljedice na naše mentalno zdravlje. U skladu s time ciljevi ovoga rada bili su provjeriti povezanost
između percepcije situacije (procjene ozbiljnosti i ugroženosti), anksioznosti i nekih aspekata ponašanja povezanih
s korištenjem digitalne tehnologije - nomofobije i kiberohondrije. Istraživanje je provedeno u dvije točke mjerenja
(u prvom i četvrtom tjednu od početka pandemije, točnije od 13. do 20. ožujka i 3. do 10. travnja 2020.) na uzorku
studenata i studentica u Republici Hrvatskoj (N1=358; N2=196). Za potrebe ovoga istraživanja korišteni su sljedeći
mjerni instrumenti: Ljestvica anksioznosti, depresivnosti i stresa, Upitnik nomofobije i Kratka ljestvica kiberohondrije. Ovim
je istraživanjem utvrđeno da pojedinci koji percipiraju svoju ugroženost većom i situaciju ozbiljnijom doživljavaju
više razine anksioznosti, nomofobije i kiberohondrije. Shodno tome, rezultati ukazuju kako anksiozniji studenti
doživljavaju i više razine nomofobije, odnosno kiberohondrije. Osim toga, utvrđena je značajna pozitivna povezanost
nomofobije i kiberohondrije. Provjerom uloge anksioznosti u objašnjenju povezanosti između percepcije situacije i
ponašanja povezanih s korištenjem digitalne tehnologije, pokazalo se da je anksioznost djelomični medijator kada je
ishodišna varijabla nomofobija, a potpuni medijator u modelu u kojem je kiberohondrija ishodišna varijabla.
Cilj je ovoga rada bio ispitati međugeneracijske učinke kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i njihovih ponašanja na razvoj anksioznosti i depresivnosti djece. Kognitivni stil obilježen ...strepnjom označava tendenciju pojedinca da generira dinamične mentalne scenarije u kojima se prijetnja povećava i približava. Istraživanja ukazuju na povezanost toga stila i anksioznosti. S obzirom na nekonzistentnost u povezivanju toga stila i depresije, pokušali su se definirati uvjeti pod kojima se ta povezanost pojavljuje uvođenjem moderatorske varijable stresnih životnih događaja. Istraživanje je provedeno na 126 parova majki i djece. Rezultati potvrđuju hipotezu da kognitivni stil majke obilježen strepnjom ima doprinos u međugeneracijskome prijenosu anksioznosti, ali sugeriraju i njegov doprinos u objašnjenju depresivnosti. Djeca majki koje su imale izraženiji kognitivni stil obilježen strepnjom imala su višu razinu anksioznosti i depresivnosti. Roditeljska ponašanja koja uključuju modeliranje i verbalni prijenos informacija o prijetnji značajno predviđaju pojavu anksioznosti kod djece. Utvrđen potpuni medijacijski efekt upućuje na to da kognitivni stil obilježen strepnjom majki ima značajan efekt na anksioznost djece samo putem modeliranja majki te je utvrđen i medijacijski efekt modeliranja majki u odnosu kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i depresivnosti kod djece. Moderatorski efekt stresnih životnih događaja u odnosu kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i depresivnosti njihove djece nije potvrđen. Dobiveni rezultati ukazuju na važnost roditeljskih ponašanja u objašnjenju simptoma anksioznosti i depresivnosti kod djece.
Test anxiety is the uncomfortable state of tension, fear, and physiological symptoms that appear before, during, or after the exam. Earlier studies suggest that personality traits are the best ...predictors of test anxiety (Jayaraman & Subramanian, 2015), although those used either the Five-Factor Model (Costa & McCrae, 1992) or Eysenck’s PEN model (Eysenck, 1991). This research aimed to investigate the relationship between the Alternative Five-Factor Model (Zuckerman, 1994) and test anxiety, as well as to see if other variables (such as time-management skills and course overload) that have been correlated with test anxiety before would affect the relationship between these two constructs. The sample comprised 264 students (83.4% females) from B&H, Serbia, and Croatia. Although the students from different fields of study could complete the questionnaire online, most of them stated that they attended the Faculty of Philosophy. The research included the following instruments: the ZKA-PQ-SF personality questionnaire (Aluja et al., 2017), the test anxiety questionnaire (Subotić & Marinković, 2018), and two one-item scales that registered time-management skills and course overload. Correlational analysis showed that test anxiety was significantly correlated with neuroticism (r = .61, p < .001) and aggressiveness (r = .26, p < .001), as well as significantly negatively correlated with time-management skills (r = .-24, p < .001) and extraversion (r = .-15, p = .01). Regression analysis showed that the model that consisted of all personality traits explained 39.6% of the variance (R = .62, R2 = .39, p < .001), which is almost the same percentage as the independent contribution of neuroticism (R = .61, R2 = .37, p < .001), but one must mention that some suppression effects were identified when placing all the predictors together in the model. Also, we found that time-management skills and course overload did not statistically significantly moderate the relationship between personality traits and test anxiety. The results suggest that personality traits are good correlates of test anxiety even outside the context of frequently used lexical models and that physiologically based personality models can be an even better tool for explaining test anxiety. Data indicating that time management skills correlated with test anxiety but that the possession of these skills did not change the intensity of the relationship that personality traits (primarily neuroticism) had with this construct are discussed, bearing in mind the importance of physiological and cognitive processes underneath. Having good time-management skills or low course overload did not have effects on test anxiety as much as personality traits did, which can be understandable considering that personality traits are much more stable components that can significantly moderate human behaviour.
Tjelesna aktivnost, osim pozitivnog učinka na tjelesno zdravlje, ima važnu ulogu u poboljšanju psihičkog zdravlja. Danas se tjelovježba kao terapijsko sredstvo primjenjuje u velikom broju psihičkih ...poremećaja. Učinkovita je pri anksioznim poremećajima, depresiji, borbi protiv stresa, u liječenju psihotičnih poremećaja, demencije i dr. Osim izravnog učinka na neurotransmitorske sustave, endorfine i hormone, tjelovježbom se podižu samopoštovanje i samopouzdanje, poboljšavaju kognitivne funkcije i socijalizacija bolesnika. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, potrebno je provoditi svakodnevnu tjelesnu aktivnost u trajanju od najmanje pola sata ili barem tri puta na tjedan u trajanju od jednog sata.
Psihodermatologija je interdisciplinarno područje koje pokriva sve aspekte međuodnosa psihološkog statusa i kože u pogledu uzroka, početka, razvoja, dijagnostike i liječenja različitih kožnih ...bolesti. Kožne bolesti povezane su s depresijom, anksioznošću, poremećajem doživljaja tjelesnog izgleda (dizmorfofobija), seksualnim poremećajima, sniženim samopoštovanjem i kvalitetom života. Smatra se da 40 % do 80 % bolesnika koji traže pomoć dermatovenerologa imaju određene psihičke probleme. Psihodermatološki poremećaji se dijele na psihosomatske, primarno psihijatrijske ili psihogene i sekundarno psihijatrijske. Psihosomatski poremećaji su dermatološke bolesti na čije pogoršanje i težinu utječe emocionalni stres. Stres ne uzrokuje bolest već ju potiče i pogoršava. Primarni psihijatrijski poremećaji s kožnim manifestacijama znatno su rjeđi od psihosomatskih poremećaja, a radi se o anksioznom, obuzeto-prisilnom, depresivnom ili psihotičnom psihijatrijskom poremećaju sa sekundarnim induciranjem kožnih promjena. Sekundarni psihijatrijski poremećaji javljaju se kod kroničnih nagrđujućih kožnih bolesti poput alopecije, akne konglobata, multiplih neurofi broma, psorijaze, vitiliga, ihtioze, gigantskih kongenitalnih nevusa, sindroma displastičnih nevusa i rinofi me. Kožne bolesti rijetko su životno ugrožavajuće, ali zbog njihove izloženosti tuđim pogledima uvelike utječu na kvalitetu života. Pristup psihodermatološkom bolesniku mora biti individualan, interdisciplinaran i holistički. Interdisciplinarni pristup liječenju podrazumijeva standardno dermatološko liječenje uz psihoterapiju i po potrebi, psihofarmakoterapiju.
PDF
