U radu se analizira mramorni reljef s Kristom na prijestolju iz rapske katedrale.
Reljef se promatra u kontekstu kasnoantičke i bizantske umjetnosti. Zaključci se nadovezuju
na novija razmatranja tog ...važnog kamenog spomenika, o kojemu je više pisano u posljednjem desetljeću. Dok ikonografska i ornamentalna analiza ne omogućavaju užu dataciju spomenika, stilska obilježja ukazuju na njegovu izradu u vrijeme procvata bizantske skulpture u 11. ili 12. st., svakako u nekoj vrhunskoj bizantskoj radionici, najvjerojatnije u Konstantinopolu.
U članku se obrađuje dio arheološke građe prikupljene prilikom sustavih podvodnih istraživanja antičke luke u Zatonu na položaju rt Kremenjača, provedenih od strane
Odjela podvodne arheologije ...Arheološkog muzeja u Zadru. Istraživanja su sa većim ili
manjim prekidima odvijala od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća do 2019. godine.
Tijekom dugogodišnjih istraživanja u luci su pronađeni osim mnoštva raznovrsnih
arheoloških nalaza i ostaci tri brodske konstrukcije sa šivenim oplatama, kao i ostaci
lukobrana. Obrađeni keramički nalazi predstavljaju ulomke raznih tipova italske i sjevernoitalske sigilatne produkcije označenih radioničarskim pečatima sa istraživanja
od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća do 2012. godine. Uvid u radioničarske
pečate pronađene u podmorju Zatona donosi popis poznatih radioničarskih pečata
prisutnih na 39 ulomaka tanjura i 38 ulomaka zdjelica kao i neke dosad nepoznate,
sa fotografijama i obrisima istih raspoređenih u tablicama prema tipovima posuda.
U korpusu obrađenih posuda prevladavaju sjevernoitalske radionice, iako je zapravo
najviše neidentificiranih radionica, dok je radionica sa najviše primjeraka ona sa pečatom
M. S. MOSCHVS.
Istraživanje kasnoantičke kule na položaju Gradac u selu Ošlju rezultiralo je pronalaskom pokretnog arheološkog materijala koji je tema ovog rada. Većina predmeta pripada razdoblju kasne antike, ali ...prepoznat je i brončanodobni, odnosno željeznodobni materijal, kao i helenistički koji nam svjedoče o aktivnostima na ovom položaju. Kasnoantički materijal tipološki je detaljno obrađen, a osim kuhinjske keramike koja je proizvod lokalnih radionica, kod ostalih je ulomaka uglavnom riječ o importu radionica iz dvaju glavnih kasnoantičkih proizvodnih i distribucijskih središta, sjeverne Afrike i istočnomediteranskog areala.
Tijekom 2015. godine, u suradnji Sveučilišta u Zadru i Sveučilišta u Maineu (SAD), započela su sustavna istraživanja Gradine u Nadinu. Pet probnih sondi istraženo je na različitim položajima unutar ...areala naselja definiranog tzv. megalitskim bedemom da bi se omogućilo razumijevanje dubine depozita, kronološka sekvencija i integritet arheološkog zapisa. Preliminarni rezultati pokazuju složenu kulturnu stratigrafiju koja u pojedinim sondama prelazi 2 m dubine i potvrđuju intenzivan razvoj zajednice koja je obitavala na Gradini u Nadinu tijekom željeznog i rimskog doba. Naselje starijeg željeznog doba još uvijek nije potvrđeno, iako je ono, sudeći po istraženom dijelu pripadajuće nekropole na ravnom, moralo egzistirati. U mlađem željeznom dobu iskorišten je širi prostor koji, čini se, uglavnom odgovara antičkim gabaritima naselja. Najvažnija fizička transformacija naseobinskog tkiva povezuje se s nastupom rimske faze nadinske povijesti kada Nedinum stječe status municipija. Na izmaku kasne antike položaj je napušten da bi ponovno zadobio važnost tijekom kasnog srednjeg, odnosno novog vijeka. Tada se na Gradini gradi utvrda u sustavu obrane Mlečana, a zatim i Osmanlija, čiji ostatci sačuvani do visine od nekoliko metara dominiraju današnjom vizurom lokaliteta.
Amfiteatar u Puli Krizmanić, Attilio
Prostor,
12/2020, Letnik:
28, Številka:
2 (60)
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
O velariju i njegovu sustavu pisao sam 2016. godine. Tada sam tvrdio da su na pulskom Amfiteatru, na njegovoj četvrtoj etaži, očuvani jedinstveni detalji u kamenu koji omogućuju proučavanje ...konstrukcije rimskoga velarija kao ni na jednome drugom amfiteatru na svijetu. U sklopu velarija tada se konačno riješila konstrukcija zagonetne summae cavee in ligneis s pripadajućim palubama na četvrtoj etaži. Naglašen je najprije velarij jer je njegova osobita konstrukcija svojevrsna zaključnica Amfiteatra, koja ne završava samim isticanjem 84 drvena jarbola, i to u pravilu bez zatege (štraja), umjesto s isprepletenim konopima velarija duž kojih se sekcija razvlače i namještaju jedra u odnosu na momentalni položaj Sunca ili na smjer, intenzitet i učestalost kiše nošene vjetrom, ili pak smirena bonacom. Glavnih je nosača velarija ukupno bilo 84 jarbola (68: 30´30 cm i 16: 18´20 cm), a ne 72 kako se redovito navodi.
I wrote about the velarium system in 2016. I asserted then that, unlike any other amphitheatre in the world, the Amphitheatre in Pula (specifically its fourth level) boasts unique preserved stone details that provide insight into the construction of the Roman velaria. In this context the puzzling construction of summa cavea in ligneis with the associated decks on the fourth floor was finally solved. The emphasis is put on the velarium first due to its unique construction which completes the Amphitheatre. It consists not only of 84 wooden masts without backstays but also of the intertwined velaria ropes which serve to stretch and adjust the sails in relation to the current position of the sun or the direction, intensity and frequency of the prevailing winds and rainfall. There was a total of 84 masts as the main velarium carriers (68: 30´30 cm and 16: 18´20 cm), not 72 as often stated.
Godine 1960. Arheološki muzej u Zadru, pod vodstvom Šime Batovića, proveo je u Dobropoljcima arheološka istraživanja gradine Jaruv i osam tumula. S obzirom na to da su istraživanja poznata samo kroz ...kratki izvještaj, autori ovom prigodom objavljuju preostalu dokumentaciju koja se o tim istraživanjima čuva u muzeju, te na osnovi nje ispravljaju pojedine interpretacije, dok na osnovi novijih spoznaja o ukapanju daju širi kontekst tih nalaza.
Prilikom primarne obrade ulomaka antičkog i kasnoantičkog staklenog posuđa, kao i preostale staklene građe s lokaliteta Lobor – Majka Božja Gorska, primijećeno je da velik broj posuda pripada ...kasnoantičkim čašama, posebno onima s ravno odrezanim obodom. Točnije, od 118 tipološki odredivih ulomaka staklenih posuda iz Lobora, njih 75 pripada čašama s ravno odrezanim te peharima sa zadebljanim obodima, kao i zdjelicama koje su im morfološki srodne. Navedene posude izrađene su tehnikom slobodnog puhanja i različitih su nijansi zelene i žutozelene boje. Bezbojni primjerci su rijetki. Najveći broj je neukrašen, a zabilježen je po jedan primjerak ukrašen apliciranjem tamnoplavih staklenih niti i kaplji, brušenjem horizontalnih linija i jedan primjerak s narebrenom površinom stijenki izvedenom tzv. optičkim puhanjem. Pretpostavlja se da su kasnoantičke staklene posude iz Lobora izrađene u radionicama Porajnja, Podunavlja i sjevernoitalskog područja. Iako se ovakve staklene posude ne ubrajaju u luksuzne predmete, jedan su od pokazatelja razine svakodnevnog života u utvrđenom visinskom naselju u Loboru u razdoblju između 3. i 6. st., kao i povezanosti tog naselja s ostatkom kasnoantičkog prostora između Mediterana i sjevernih granica Rimskog Carstva.
Od kraja travnja do početka lipnja 2021. godine na području nekadašnje depandanse hotela Stella Maris u Novigradu provedeno je zaštitno arheološko istraživanje. Ono je rezultiralo definiranjem ...prostora širenja kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog groblja sub divo koje je gravitiralo oko crkve sv. Andrije sjeverno od današnje župne crkve. Grobovi su oštećeni formiranjem vrtova i, poslije, izgradnjom zgrade turističke namjene početkom 60-ih godina 20. stoljeća. Utvrđeno je nekoliko tipologija grobova. Prevladava ukapanje u grobove formirane od neobrađenih vapnenačkih ploča koje su nejednako lomljene i nejednake veličine, položene jedna do druge te okomito usađene u tlo. Prisutni su i ukopi u dijelom zidane grobove te slobodno polaganje pokojnika na zdravicu. Ostatci dviju kasnoantičkih amfora i brojni ulomci amfora otkriveni u otpadnim jamama upućuju na najraniju fazu ukopa. Položaj grobova u južnom dijelu istražene površine bio je definiran suhozidima, koji su u naknadnoj fazi ukapanja preslojeni grobovima. Grobove, na temelju tipologije pokretnih nalaza, od kojih prevladava grubo kuhinjsko posuđe i amfore, datiramo u razdoblje od početka 5. do 7. stoljeća.
PDF
