Kaštel Štafilić – Resnik prvi je sustavno istraživan podvodni paleolitički lokalitet u Hrvatskoj. Lokalitet je smješten u Kaštelanskom zaljevu u srednjoj Dalmaciji koja je, kao i cijeli jadranski ...bazen, prošla kroz geomorfološke promjene uzrokovane, među ostalim i marinskom transgresijom. Podizanje razine mora na prijelazu iz pleistocena u holocen utjecalo je na destrukciju pleistocenskih slojeva i potapanje lokaliteta. Nalazi su tipološki smješteni u mustjersku kulturu, uz iznimku nekolicine nalaza koji pripadaju gornjem paleolitiku. U radu su predstavljeni rezultati tehnološke i tipološke analize nalaza koje je prikupio I. Svilan u Kaštelanskom zaljevu i, po prvi puta, sirovinske analize litičkih nalaza iz sustavnih istraživanja, ali i iz zbirke I. Svilana, koji potvrđuju Kaštelanski zaljev kao mjesto boravka neandertalaca u srednjem paleolitiku.
Kaštel Štafilić – Resnik is the first underwater Paleolithic site in Croatia to be systematically investigated. The site is located in the Kaštela Bay in central Dalmatia which, like the rest of the Adriatic Basin, has undergone geomorphological changes caused, among other factors, by marine transgression. Sea level rise at the Pleistocene to Holocene transition destructively affected the Pleistocene strata and caused the submergence of the site. The lithic finds are typologically placed in the Mousterian culture, with the exception of a few finds belonging to the Upper Paleolithic. The paper presents the results of technological and typological analysis of findings collected by I. Svilan in Kaštela Bay and, for the first time, raw material analysis of lithic finds from systematic research but also from the collection of I. Svilan, which confirm that Neanderthals occupied Kaštela Bay during the Middle Paleolithic.
Novovjekovna arheologija u Hrvatskoj Azinović Bebek, Ana
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
2018, Letnik:
35, Številka:
-
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U članku se daje pregled korištenja i značenja termina novovjekovna arheologija u svijetu i Hrvatskoj. Angloamerička i britanska znanstvena zajednica bave se arheologijom novoga vijeka od 60.-ih i ...70.-ih godina 20. stoljeća. Zapadnoeuropska arheologija posvećuje ovoj grani više pažnje 70.-ih i 80.-ih godina 20. stoljeća. Srednjoeuropska arheologija intenzivnije se bavi pitanjima novovjekovne arheologije posljednjih 30-ak godina. U ovome se radu iznose svi termini koji se pojavljuju u stručnoj i znanstvenoj literaturi, pojašnjava se njihovo značenje u povijesnom i arheološkom kontekstu te se sagledava metodološki pristup obuhvaćenih znanstvenih zajednica. Također se iznosi stanje istraženosti
u Hrvatskoj, statistički podaci o vrsti i broju istraživanja novovjekovnih nalazišta Hrvatske, kao i prijedlozi periodizacije, terminologije i nazivlja. Arheologija novoga vijeka u Hrvatskoj relativno je mlada znanstvena disciplina koja ima priliku učiti na uspjesima i pogreškama europske novovjekovne arheologije te se razviti u
jaku i dominantnu, multidisciplinarnu struku, metodološki se nastavljajući na sveukupnu hrvatsku arheologiju.
The article gives an overview of the use and meaning of the term “early modern archaeology” around the world and in Croatia. The Anglo-American and British scientific communities have been interested in early modern archaeology since the 1960s and 1970s. West European archaeology has devoted more attention to this scientific branch from the 1970s and 1980s, while archaeologists from Central Europe have showed more interest in this field in the last 30 years. This article presents all the terms used in professional and scientific literature, explains their
meaning in the historical and archaeological context, and examines the methodological approaches of particular scientific communities. Furthermore, it presents the state of research in Croatia, the statistical data on the type and number of excavated Croatian early modern sites, as well as suggestions on periodization, terminology, and nomenclature. Early modern archaeology in Croatia is a relatively new scientific discipline that has an opportunity to learn from the successes and failures of European early modern archaeology and develop into a strong and dominant multidisciplinary profession, methodologically continuing Croatian archaeology.
U članku se donosi osvrt na život i rad Zdenka Brusića, uglednog hrvatskog arheologa. Zdenko Brusić rođen je u Šibeniku 1938. godine. Bio je kustos u arheološkoj zbirci u Ninu, zatim u Muzeju grada ...Šibenika, a potom i u Arheološkom muzeju Zadar kojemu je bio i ravnateljem. Godine 1998. postaje profesorom prapovijesne arheologije na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru (danas Sveučilište u Zadru). Umirovljen je 2003. u zvanju redovitog profesora. Umire u Zadru 2014. godine. Doprinos Zdenka Brusića arheologiji u Hrvatskoj je golem, a posebno će biti upamćen kao jedan od začetnika hrvatske podvodne arheologije.
O kamenim gomilama otoka Šćedra Marijan, Mia
Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu,
12/2022, Letnik:
39, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U sklopu projekta „Mapiranje, dokumentiranje i pregled arheoloških lokaliteta otoka Šćedra“, provedenoga u ljeto 2018. i 2019. godine, otkriven je izrazito veliki broj kamenih gomila na otoku Šćedru ...koje nisu bile ustanovljene u dosadašnjim stručnim i amaterskim arheološkim istraživanjima otoka. Terenskim su pregledom i zračnim istraživanjem, pored suvremenih suhozida, dokumentirane kružne, ovalne i izdužene rasute kamene gomile. Na osnovi pregleda satelitskih snimki Državne geodetske uprave iz 1968. i novih zračnih snimki, uočava se utjecaj vegetacije na (smanjenu) vidljivost takvih tvorevina iz zraka. Proučavanjem posebice kružnih gomila utvrđeno je postojanje obrazaca pri odabiru kamenoga materijala i položaja za njihovo podizanje. Temeljem njihovih karakteristika, smještaja u krajoliku i već istraženih sličnih struktura toga prostora, pretpostavljamo da su arheološkoga karaktera, i to prapovijesni grobni humci, što vjerojatno ukazuje na izrazitiji intenzitet korištenja otoka u prošlosti. Ipak, kao bi se potvrdio i jasno definirao karakter gomila, kao i kronološko određenje svake, trebaju se provesti stručna arheološka iskopavanja.
Within the project ‘Mapping, Documenting, and Surveying the Archaeological Sites on the Island of Šćedro’, conducted in the summers of 2018 and 2019, many stone mounds were discovered on the island of Šćedro that had not been recorded in previous expert and amateur archaeological research. The field survey and remote (aerial) sensing documented circular, oval, and elongated bulk cairns, in addition to modern dry-stone walls. A review of satellite images from the State Geodetic Administration from 1968 and new aerial records observed the influence of vegetation on the (reduced) visibility of the archaeological formations from the air. In particular, the study of the circular cairns identified patterns in the selection of stone material and the position for their erection. Based on their characteristics, their location in the landscape, and similar structures already researched in the region, we assume that they are of an archaeological character, probably prehistoric burial mounds, whose presence on the island of Šćedro may indicate a marked intensity of use of the island in the past. However, the character and time of construction of each mound should be confirmed and clearly defined by expert archaeological excavations.
Cilj. Otvoreni istraživački podaci postaju bitan čimbenik istraživačkog procesa u svim znanstvenim disciplinama, pa tako i u arheologiji koja je predmet ovoga rada. Samim tim dio su i procesa ...oblikovanja novoga znanja. Cilj je ovog istraživanja utvrđivanje i opis čimbenika oblikovanja istraživačkih podataka povezanih s arheologijom i otvorenom znanosti kojima se može utjecati na unaprjeđenje kvalitete otvorenih istraživačkih podataka u svrhu njihove ponovne uporabe u novim istraživanjima i arheološkoj zajednici.
Pristup/metodologija/dizajn. Istraživanje je provedeno metodom sadržajne analize dostupnih članaka i publikacija koji su proizašli iz znanstvenih istraživanja te projekata u području arheologije i otvorene znanosti.
Rezultati. Pregledom i sadržajnom obradom relevantnih članaka ukazuje se na najznačajnije odrednice istraživačkih podataka te na tradiciju primjene digitalne tehnologije u arheologiji. Kroz istraživanje je definirano sedam faza primjene digitalne tehnologije koje je moguće percipirati kao razine zrelosti primjene digitalne tehnologije. Otvoreni istraživački podaci i njihova ponovna uporaba od interesa su za istraživačku, ali i širu zajednicu. Kao čimbenici istraživačkih podataka u arheologiji utvrđeni su arheološki podaci, arheološki zapis, životni ciklus istraživačkih podataka, digitalni objekt, strukturirani i povezani otvoreni podaci, citiranje otvorenih istraživačkih podataka, digitalni repozitorij i kvaliteta otvorenih istraživačkih podataka. Kod svakog od navedenih čimbenika istraženi su, opisani i povezani pojedini fenomeni. Proces je bitan jer se samo tako može osigurati povjerenje korisnika u istraživačke podatke za ponovnu uporabu, odnosno osigurati potrebna razina kvalitete otvorenih istraživačkih podataka. Utvrđena su daljnja područja istraživanja s obzirom na granularnost trajnog identifikatora u području arheologije i dimenzije kvalitete istraživačkih podataka za ponovnu uporabu.
Ograničenja. U okviru ovog istraživanja u obzir su uzeti samo radovi koji su objavljeni na hrvatskome ili engleskom jeziku, pa nisu uključeni rezultati relevantnih istraživanja predstavljenih na drugim jezicima. Istraživanja o otvorenim istraživačkim podacima u mnogim su sredinama u začetku. Veći broj istraživanja koji je proveden i objavljen u publikacijama za područje arheologije temelji se na studijima slučaja ili na prigodnim uzorcima. Ovim istraživanjem nisu detaljnije istraženi metapodaci.
Praktična primjena. Kreiranje otvorenih istraživačkih podataka zahtijeva sudjelovanje istraživača ili stručnjaka iz područja arheologije, ali i informacijskih znanosti. Rezultati ovog istraživanja mogu im pomoći u razumijevanju primjene digitalne tehnologije te unaprjeđenju procesa nastajanja, pohrane, dugotrajnog očuvanja, kao i ponovne uporabe otvorenih istraživačkih podataka.
Originalnost/vrijednost. Istraživanja o otvorenim istraživačkim podacima na području Hrvatske u početnoj su fazi. Nedostaju istraživanja o tome kako je moguće kreirati otvorene istraživačke podatke i kako ih ponovno upotrijebiti. Ovaj rad daje doprinos u proširenju spoznaja o digitalnom tijeku pohranjivanja istraživačkih podataka u arheologiji, čimbenicima oblikovanja otvorenih istraživačkih podataka te dimenzijama kvalitete za njihovu ponovnu uporabu.
Temeljna sirovina za proizvodnju željeza tijekom kasne antike i ranoga srednjeg vijeka na prostoru Podravine bila je močvarna željezna ruda. Analiza rudnih ležišta i svojstava ruda može doprinjeti ...razumijevanju prirodnih mehanizama koji uvjetuju način eksploatacije i uporabu ruda u prošlosti. Međutim, ubikacija ležišta je izazovna zbog mogućnosti degradacije, potpunoga iskorištavanja te inhibicije obnove ili razvoja ležišta, prvenstveno uzrokovanih ljudskom aktivnošću i utjecajem na okoliš. U suvremenome krajoliku Podravine najviši potencijal za razvoj ležišta i jedino, djelomično razoreno ležište, ustanovljeno je na položaju Kalinovac – Hrastova greda 1 – 3. Na osnovi njegove analize izveden je model mehanizma formiranja, fizionomije i položaja ležišta u Podravini te je povedena rasprava o metodama eksploatacije kao i potencijanim prostorima pojave ležišta u odnosu na položaje arheoloških lokaliteta s tragovima proizvodnje željeza. U svrhu analize tehnološke iskoristivosti ruda sličnih svojstava iz arheološkoga konteksta, provedeno je eksperimentalno taljenje kalinovačke rude. Na osnovi rezultata objašnjavaju se čimbenici koji su mogli onemogućiti proizvodnju spužvastoga željeza. Potonje istraživanje ukazuje i na tehnološku prilagodbu u prošlosti, preradu ruda uvjetovanu prirodnim preduvjetima, prvenstveno promjenjivim svojstvima močvarnih željeznih ruda i karakterom ležišta. Pri analizi se koriste podaci dobiveni površinskim terenskim pregledom, geoarheološkim sondiranjem, geoprostornim analizama, eksperimentalnim testiranjem i mineraloškim (XRD) te kemijskim analizama (ICP – AES) uzoraka razvojnih faza rude i zgure dobivene kroz postupak eksperimentalnoga taljenja.
The fundamental raw material used for iron production in the Podravina region during late antiquity and the early Middle Ages was the bog iron ore. Analysis of ore properties and deposits can contribute to the understanding of natural mechanisms that conditioned the exploitation and use of ores in the past. However, locating the deposits is challenging, due to the possibility of full exploitation, degradation and inhibited regeneration or development caused primarily by human activities and impact on the environment. In the modern landscape of Podravina, the Kalinovac – Hrastova Greda 1 – 3 position had the highest potential for ore development and the only, partially destroyed ore deposit. Based on its analysis, a model of the formation mechanism, physiognomy and deposit positioning in Podravina is proposed and methods of exploitation and the potential area of the deposit occurrence in relation to the positions of archaeological sites with iron production remains are discussed. To analyse the technological usability of ore samples with similar properties from the archaeological context, experimental testing of the smelting process was performed with the Kalinovac ore. Based on the results, the factors that could inhibit the production of iron blooms are explained. The latter research also implies a past technological adaptation, ore dressing conditioned by natural preconditions, primarily the variable properties of bog iron ores and the nature of the deposits. Data from surface field survey, geoarchaeological probing, geospatial analysis, experimental testing and mineralogical (XRD) and chemical analysis (ICP – AES) of samples of ore development stages and slag obtained through experimental smelting are used in the analysis.
Tragovi vidljivosti koji reprezentiraju potpovršinski kontekst, kao što su tragovi u tlu (soil marks) i usjevima (crop marks), uobičajena su pojava kojom se detektiraju arheološki lokaliteti ...primjenom metode daljinskih istraživanja – zračne arheologije kroz medij kose zračne fotografije. Različite rasprave i općenito primjena metode zračne arheologije, većinom je ograničena na područja kontinentalne klime koja sadrže obilje kultivirane zemlje i tla. Arheološki lokaliteti u krškom su krajoliku primjenom metoda daljinskih istraživanja vidljivi većinom kao površinske strukture, a ne kao potpovršinski arheološki kontekst koji je reprezentiran ili posredovan tragovima u usjevima ili u tlu. U ovom radu se predstavljaju rezultati zračnog snimanja koje je obuhvatilo planinu Velebit i dio sjevernodalmatinske zaravani i obrovačke zaravni u Hrvatskoj. U tu svrhu provedena je analiza snimljenih kosih zračnih fotografija u svrhu sistematizacije indikatora vidljivosti arheoloških lokaliteta u krajoliku dinarskog krša. Indikatori vidljivosti koji omogućuju otkrivanje arheoloških lokaliteta su međuovisni o krškom reljefu, submediteranskoj klimi i vegetaciji šikara. Utvrđeno je da su arheološki lokaliteti primjenom metode zračne arheologije vidljivi kroz indikatore kao što su sjena, tekstura, boja i vegetacija. Definirani indikatori u krškom kulturnom krajoliku kojima su detektirani arheološki lokaliteti rijetko se pojavljuju samostalno. Arheološki lokaliteti
su većinom vidljivi kroz kombinacije više pojedinačnih indikatora.
Environmental Archaeology and Palaeoecology:Palynology, Archaeobotany and ArchaeozoologyPlant and animal remains, which are found on archaeological sites and in lake/marsh sediments, are a good ...source of information about past economy, environment, food procurement, and the adaptation of people to changeable environmental conditions in various archaeological time periods. However, all these data need to be collected and interpreted. With the first manual presenting palynology, archaeobotany and archaeozoology fields of research in Slovenian language, this task should be more easily achievable.
The present study deals with the question of the organization of the stonemasonry production of funerary monuments in the interior of the former Roman province of Dalmatia. The aim of the research ...was to identify a model of stonemasonry production that originated in a mountainous and difficult to traverse area, where the possibilities of water transport of stone material are minimal. The author started from the assumption that production centres formed in some geographical areas during Roman rule, using local limestone sources for their operation. The study includes funerary monuments discovered in present-day Bosnia and Herzegovina and in the western part of Serbia and Montenegro. By combining the methods of macroscopic petrographic analysis of the stone material and typological and spatial analysis, the existence of several production centres was proven. The results of the analyses indicate a very likely that they exploited the local limestone resources. Epigraphic data also made it possible to define their chronological aspect.