Uvođenje informatičke tehnologije u arhive i pravo na informiranje koje podrazumijeva dostupnost dokumenata svim građanima, činjenice su koje prateći suvremeni razvoj na svjetskoj razini uvelike ...određuju i usmjeruju arhivsku službu i postavljaju zadaće pred suvremene arhive. Nove tehnologije, ponajviše Internet, kao i nove mogućnosti koje se otvaraju njihovom primjenom, posebice u zaštiti i korištenju, uvelike su utjecale na olakšavanje dostupnosti i korištenja arhiva u tradicionalnome smislu i omogućile virtualnu dostupnost arhivskome gradivu i obavijesnim pomagalima, učinile ga višestruko dostupnim te pružile mogućnost ponude raznovrsnijih i kvalitetnijih informacija korisnicima. Da bi opravdali očekivanja korisnika i u potpunosti postali dio zajednice informacijskih stručnjaka, arhivisti moraju steći nova znanja i preuzeti nove uloge, prilagoditi svoje usluge potrebama informacijskoga društva i učiniti ih dostupnima u elektroničkom obliku.
U članku se razmatraju postojeće teorijske upute i praktična rješenja za izradu strukturnih vodiča za pojedine arhivske ustanove odnosno za izradu pojedinih elemenata opisa što ih to obavijesno ...pomagalo sadrži te do sada objavljeni vodiči. Autor zaključuje da u nas postoje određene neujednačenosti i nedorečenosti te da postojeća relativno skromna praksa objavljivanja ove vrste vodiča ukazuje na odstupanja i od već dosegnutih pozitivnih rješenja. Postojeće stanje u nas uspoređeno je s visokim stupnjem standardizacije uputa za izradu ove vrste obavijesnih pomagala, kao i s posljedicama sve šireg i intenzivnijeg korištenja kompjutora u izradi obavijesnih pomagala općenito, pa tako i vodiča prikazanim u stranoj literaturi. Autor ukazuje na potrebu dorade vlastitih, odnosno jasnog i jedinstvenog prihvaćanja međunarodnih standarda u izradi elemenata opisa arhivskog gradiva i arhivskih ustanova karakterističnih za strukturni vodič.
Svjedoci smo preobražaja koji danas, možda više nego ikad, proživljava Crkva. I u župnoj zajednici, koja je Crkva u malom, pastoralni rad postaje svakim danom sve teži i zamršeniji.
Aurelio (Zlatko) Tanodi, hrvatski arhivist i povjesničar, rođen je u Brezničkom Humu kraj Varaždina 1. rujna 1914. Nakon školovanja u Varaždinu i studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu ...(1933.-1937.), zaposlio se u Gradskom arhivu u Varaždinu, a 1940. u Državnom arhivu u Zagrebu, gdje nastavlja s arhivističkim radom, paleografskim, diplomatičkim i povijesnim istraživanjima. Godine 1945. trebao je početi raditi na katedri za pomoćne povijesne znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, no krajem godine, u strahu od novo uspostavljene komunističke vlasti, iseljava se iz domovine. Preko Austrije pa Italije dolazi u svoju drugu domovinu Argentinu 1948.
Zaslužan je za utemeljenje moderne arhivske službe u Argentini i drugim državama Južne Amerike. Gotovo trideset godina (1959.-1986.) bio je direktor Argentinskog državnog arhiva, a na Sveučilištu u Córdobi osnovao je katedru za paleografiju i diplomatiku. Bio je znanstveni istraživač Državnog vijeća za znanstvena i tehnička istraživanja u Buenos Airesu od 1961. do 1991. Osnivač je institucije Centro Interamericano de Desarrollo de Archivos 1972., koja mu je 1987. posvetila spomenicu De archivos y archivistas. Homenaje a Aurelio Tanodi. Od 2003. godine dan njegova rođenja obilježava se kao Dan arhivista Južne Amerike. Prvoga rujna 2007. navršio je 93 godine života.
Zahvaljujemo njegovoj kćeri, gospođi Branki Maríi Tanodi de Chiapero, što je Arhivskom vjesniku ustupila tekstove koje donosimo u prijevodu na hrvatski jezik:
1. osobno iskustvo Branke Maríe Tanodi de Chiapero, ravnateljice Općeg i povijesnog arhiva Nacionalnog sveučilišta u Córdobi te profesorice paleografije i diplomatike na Nacionalnom sveučilišta u Córdobi,
2. pismo Z. Tanodija u kojem iznosi svoj životni put, poglavito svoj rad na području arhivske službe i obrazovanja arhivista u Južnoj Americi,
3. bibliografija radova Z. Tanodija koju je sastavila Branka Maríe Tanodi de Chiapero.
Pisma su zanimljiva svjedočanstva oca i kćeri, zauzetih za promicanje arhivske službe, arhivistike i pomoćnih povijesnih znanosti u Južnoj Americi i vrijedan su prinos istraživanju života i rada Z. Tanodija. Ona nadopunjuju bibliografiju njegovih radova. Radovi se donose prema vremenskome slijedu, a svaka jedinica sadržava i kraći sažetak rada. Iz bibliografije je razvidno da je najveći broj radova nastao u Južnoj Americi i uglavnom je rezultat stručnoga djelovanja na latinskoameričkom prostoru. Ona pokazuje spektar interesa i bavljenja – od osnova arhivistike i latinske paleografije do organizacijskih pitanja utemeljenja i uređenja arhivske službe, njezina promicanja, problema obrazovanja arhivista, suvremene problematike vezane uz informacijske tehnologije, rada na promicanju arhiva u latinskoameričkom jezičnom prostoru, ali i u svjetskim razmjerima.
Njezinim objavljivanjem nastojali smo čitateljima Arhivskoga vjesnika i široj kulturnoj javnosti približiti arhivsku teoriju i praksu latinskoameričkog prostora, ali i pokazati smjernice Tanodijeva puta kao arhivista: od problema diplomatike i paleografije, objavljivanja izvora, pa do organizacije arhivske službe, utemeljenja arhivske teorije i bavljenja svim pitanjima suvremene arhivistike. Na tom je putu posebno važno istaknuti njegovu organizacijsku djelatnost, rad na teorijskom i praktičnom arhivističkom obrazovanju, do angažmana na mjestu povjerenika Međunarodnog arhivskog vijeća i UNESCO-a za arhivsku službu u zemljama tzv. trećeg svijeta.
