Prostatos vėžio diagnozei nustatyti prostatos audinio mėginiai imami atliekant transrektalinę prostatos biopsiją. Skirtingų autorių duomenimis, tokiu būdu iš skirtingų prostatos vietų imama nuo 4 iki ...30 bioptatų. Teigiama, kad prostatos bioptato ilgis yra veiksnys, lemiantis prostatos vėžio aptikimą bei yra esminis prostatos biopsijos kokybės rodiklis nors Jeong ir kt. (2015) teigia, kad prostatos bioptato ilgis neturi didelės reikšmės prostatos vėžiui aptikti. Šiuo tyrimu siekiama atskleisti sąsajas tarp prostatos adatinių biopsijų ilgio ir vėžio diagnozės. Analizuoti 345-ių pacientų, kuriems buvo paimta po 8 adatines prostatos biopsijas atvejai. Tyrimo metu išmatuoti 2760-šių adatinių biopsijų ilgiai. 1 atvejo 8 adatinių biopsijų ilgių suma buvo nuo 30 iki 156 mm. Siekiant susieti adatinių biopsijų ilgį su vėžio aptikimo dažniu, adatinės biopsijos pagal ilgį buvo suskirstytos į 7 grupes: pirmai grupei priskirtos biopsijos, kurių bendras ilgis buvo nuo 30 iki 59 mm, antrai grupei priskirtos 60 - 69 mm ilgio adatinės biopsijos, trečiai grupei - 70 - 79 mm, ketvirtai grupei - 80 - 89 mm, penktai grupei - 90 - 99 mm, šeštai grupei - 100 - 109 mm, septintai grupei 110 ir daugiau mm ilgio adatinės prostatos biopsijos. Kiekvienoje grupėje buvo skaičiuojamas adenokarcinomų aptikimo dažnis. Nustatyta adenokarcimos diagnozė - bioptato vidutinis ilgis 80,5±1,4 mm. Nustatyta PIN diagnozė - bioptato vidutinis ilgis 81,2±2,9 mm. Nustatyta adenokarcinomos įtarimo diagnozė - bioptato vidutinis ilgis 90,0±9,5 mm. Nustatyta gerybinio prostatos audinio diagnozė - bioptato vidutinis ilgis - 79,1±1,2 mm. Skirtumai tarp skirtingų diagnozių bioptatų ilgių vidurkių statiškai nereikšmingi. Gautas reikšmingumo lygmuo -p>0,05. Išvada. Atlikus šį tyrimą nustatyta, kad prostatos bioptato ilgis neturi didelės reikšmės prostatos vėžiui aptikti p>0,05.
Introduction: To estimate the procedure-related risks of pregnancy loss following chorionic villus sampling (CVS) and amniocentesis (AC) compared to pregnancies without procedure.
This cohort study ...enrolled all women who underwent CVS or AC at the Department of Perinatology, University Medical Centre, Ljubljana, Slovenia (from January 2013 to June 2015). For each group we obtained a maternal age and gestational age (11-14 weeks for CVS and >15 weeks for AC) for a matched control group without invasive procedures from the national database. The data was obtained from hospital records and telephone surveys concerning pregnancy outcomes. Pregnancy loss rates in intervention vs. control groups were compared by generating relative risk (RR) with a 95% confidence interval.
During the study period, 828 women underwent CVS and 2,164 women underwent AC. Complete outcome data was available in 2,798 cases (93.5%, 770 CVS, 2,028 AC). Pregnancy loss occurred in 8/770 (1.04%, 95% CI 0.4-2.0%) after CVS vs. 15/1130 (1.33%, 95% CI 0.8-2.2%) in matched control (RR 0.8, 95% CI 0.33-1.8, p=0.6). It occurred in 16/2028 (0.79%, 95% CI 0.5-1.3%) after AC vs. 14/395 (3.29%, 95% CI 2.1-5.8%) in matched control (RR 0.2, 95% CI 0.11-0.45, p<0.0001).
The pregnancy loss rates after CVS and AC were comparable to losses in pregnancies without these procedures. With the increasing use of non-invasive prenatal testing, information that the invasive procedures are safe when indicated is essential.
Cilj. Svrha ovog rada jest utvrditi kliničku vrijednost dodatnoga ultrazvučnog (UZV) pregleda u evaluaciji sumnjivih lezija dojke inicijalno otkrivenih na pregledu magnetskom rezonancijom (MR) u ...pacijentica s
invazivnim karcinomom dojke. Ispitanici i metode. Ovo retrospektivno istraživanje provedeno je analizom radioloških nalaza 277 bolesnica s karcinomom dojke kojima je u sklopu preoperativne obrade učinjen pregled MR-om na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Na pregledu MR-om otkrivene su nove lezije koje su dodatno analizirane na ciljanom, dodatnom UZV pregledu. Učinjena je biopsija širokom iglom ili citološka punkcija UZV-om otkrivenih sumnjivih lezija kako bi se učinila patohistološka, odnosno citološka analiza. Uspoređena je korelacija MR i UZV nalaza s obzirom na tip i veličinu lezije. Rezultati. Preoperativnim MR pregledom otkrivene su 33 nove lezije. Dodatnim UZV pregledom verificirano je 25 lezija (75,8%), od kojih je 10 lezija (40,0%) pokazivalo benigne karakteristike. Zbog suspektnih obilježja kod 15 lezija (60,0%) učinjena je patohistološka ili citološka analiza. Među lezijama koje su ultrazvučno verificirane ukupno je otkriveno devet (36,0%) karcinoma i 16 lezija (64,0%) benignih karakteristika. Nije zabilježen niti jedan slučaj karcinoma tijekom dvogodišnjeg praćenja lezija benignih karakteristika. Postotak korelacije UZV i MR nalaza značajno je veći za lezije koje su se na MR-u prikazale kao tvorbe u usporedbi s korelacijom za zone imbibicije (p<0,05). Za fokus imbibicije nije zabilježena niti jedna korelacija. Veličina tvorbi i zona imbibicije ne utječe na uspjeh korelacije. Zaključak. Sumnjive lezije otkrivene MR-om mogu se analizirati dodatnim UZV pregledom, odnosno postotak korelacije UZV i MR nalaza je visok, pri čemu tvorbe pokazuju viši postotak korelacije od zona imbibicije. Za tvorbe i zone imbibicije veličina nema utjecaja na uspjeh korelacije. Dodatni UZV koristan je dodatak dijagnostičkoj obradi pacijentica s MR-om otkrivenom lezijom u dojci te se njegovom uporabom mogu izbjeći nepotrebne biopsije.
Internistička patologija relativno je nov pojam koji obuhvaća dio patologije koji se bavi patohistološkom dijagnostikom pretežito netumorskih stanja, a u manjoj mjeri tumora, u različitim granama ...interne medicine, poput pulmologije, hematologije, nefrologije, gastroenterologije, dermatologije i imunologije. Uvidom u morfološke promjene bolesnih tkiva patolog postavlja dijagnozu koja se uz dodatne kliničke podatke dorađuje, međutim, patolog često odmah postavlja i definitivnu dijagnozu koja određuje daljnji tijek liječenja pacijenta. Internistička patologija obuhvaća vrlo složen i sofisticiran sustav dijagnostike u patologiji koji implementira bazičnu patohistološku dijagnostiku upotpunjenu histokemijskim, imunohistokemijskim, imunofluorescentnim i molekularnim tehnikama te elektronskomikroskopskom analizom. Oskudnost tkiva dobivenog pretežito tijekom različitih endoskopskih procedura te putem biopsije iglom jedna je od osobitosti ove grane patologije. Interpretacija promjena u analiziranim stanicama i tkivima često je ograničena dostupnošću kliničkih podataka o pacijentovu stanju, a korelacija morfoloških promjena s kliničkim podacima neophodna za ispravno postavljanje konačne dijagnoze. Iz navedenog se može zaključiti kako je internistička patologija dijagnostički vrlo zahtjevna i izazovna grana patologije koja koristi najsuvremenije pomoćne alate u cilju spoznaje patološkog supstrata bolesti, kako poznatih tako i novih internističkih entiteta.
Perkutana biopsija širokom iglom minimalno je invazivna metoda koja omogućava preoperativnu histološku dijagnozu promjena u dojci. Kod nepalpabilnih promjena izvodi se pod kontrolom radioloških ...slikovnih
metoda. Neke promjene vidljive tomosintezom nisu uočljive 2D mamografijom i ne mogu se bioptirati konvencionalnom stereotaksijskom metodom. Stoga je 2013. godine u kliničku praksu uvedena biopsija vođena tomosintezom. Ta se metoda služi slojevnim snimkama za definiranje dubine promjene, bez potrebe za dodatnim snimanjem i triangulacijom. Postupak se izvodi s manjim brojem ekspozicija i stoga s nižom ukupnom dozom zračenja te kraće od stereotaksijske biopsije. U Općoj bolnici Karlovac metoda se primjenjuje od kraja 2015. godine, otkad je učinjeno 179 zahvata. Ciljanje i uzimanje uzoraka bili su uspješni kod svih promjena, što je potvrđeno
kontrolnom tomosintezom ili snimanjem uzoraka pri promjenama s kalcifikatima. Patohistološkom analizom dobiveni su 44 (24,6%) maligna nalaza, 13 (7,3%) benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala te 122-je (68,2%) benigne promjene. Među malignim nalazima bili su 32 (72,7%) neinvazivna duktalna karcinoma (DCIS) i 12 (27,3%) invazivnih karcinoma. S obzirom na konačnu dijagnozu, nakon kirurškog zahvata imali smo stopu podcijenjenosti DCIS-a od 14,3%, a benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala od 25%.
Benigne promjene praćene su tijekom razdoblja od 24 mjeseca. U uzorku sa završenim periodom praćenja stopa lažno negativnih nalaza bila je 2,8%, osjetljivost metode 86,4%, specifičnost 100%, pozitivna prediktivna vrijednost 100%, negativna prediktivna vrijednost 70%, a točnost 89,7%. Za vrijeme postupka i nakon njega nismo imali većih komplikacija. Biopsija dojke vođena tomosintezom nije rezervirana samo za promjene vidljive jedino tomosintezom već se može primijeniti i za vođenje biopsija promjena koje su vidljive 2D mamografijom.
Glomerularne bolesti mogu biti uzrokovane hemodinamskim promjenama, infekcijom, nepravilnim imunološkim odgovorom, nasljednim metaboličkim poremećajima, djelovanjem toksičnih tvari, a katkada uzrok ...ostaje skriven. Bazična znanost i translacijska istraživanja u kombinaciji s kliničkim unaprijedili su naše razumijevanje etiopatogeneze ovih bolesti. Nova znanja dovela su do upotpunjavanja i izmjena postojeće klasifikacije glomerulopatija. Poznavanje molekularnih puteva staničnog ciklusa ili otkrivanje novih genetskih oštećenja pridonijela su kreiranju pametnijih terapeutskih pristupa i boljoj kvaliteti života pacijenata s bubrežnim oštećenjem uz odgodu renalne insuficijencije. Cilj preglednog članka je ukratko razmotriti opća načela u patologiji glomerularnih oštećenja i predočiti neka od novijih istraživanja podocitopatija; membranske glomerulopatije (MG); ANCA vaskulitisa; membranoproliferativnog glomerulonefritisa (GN) i C3 glomerulopatije te ulogu komplementa u oštećenju glomerularnih struktura. Također se ukazuje na vrijednost biopsije bubrega koja uz dijagnostičku i prognostičku ostaje nezaobilazna epidemiološka te istraživačka metoda.
Cirkulirajuće tumorske stanice (CTC) najvjerojatnije imaju ključnu ulogu u posredovanju nastanka metastaza. CTC-i putuju kroz krvotok i limfni sustav. Hipoteze današnjih istraživanja jesu da CTC-i ...idu na udaljena mjesta u različite organe i tkiva. Moraju preživjeti u stranom mikrookolišu a zatim se razmnožavaju, čime se stvaraju mikroskopske, potom makroskopske, a potom i kliničke značajne neoplastične izrasline.