Helmut Loos se v svoji monografiji sooča s temeljnimi vprašanji recepcije, razumevanja in vrednotenja glasbe, določenih znotraj koncepta umetnostne religije moderne.
Tisućama godina staroegipatski vjerski svijet bio je sastavljen od brojnih tradicionalnih bogova s izostankom stvarne nadređenosti jednog božanstva. Kada je Amenhotep IV. Ekhnaton (o. 1352 – 1336. g. ...pr. Kr.) postavio sunčev disk Atona iznad svih ostalih bogova započeo je dobro poznatu i jedinstvenu religijsku promjenu na prostoru starog Egipta. Tijekom njegove vladavine prethodno poznat kult sunčeva diska postao je „jedini“ bog Egipta, što je bio jedini takav slučaj u dugotrajnoj staroegipatskoj vjerskoj tradiciji. Autor u članku prikazuje razvoj Atonova kulta, njegove glavne vjerske doktrine i novi koncept vjere koji se pojavio tijekom perioda Amarne.
Unutar svake grane umjetnosti, od arhitekture do poezije, postoji velik broj djela koja su nastala jer su autori bili nadahnutim određenim mitološkim ili božanstvenim prizorom. Laokontova skupina, ...Goyin Div, Miltonov Izgubljeni raj, Fuselijeva slika Thor udara zmiju Midgard – to su samo neka umjetnička djela koja nam pokazuju kako su umjetnici crpili inspiraciju iz velikih mitologija. Prepoznavši značajan utjecaj mitologije na umjetnost, Friedrich Wilhelm Joseph Schelling (1775.-1854.) napisao je djelo naslovljeno Filozofija umjetnosti, u kojem veliku ulogu igra odnos mitologije i umjetnosti. U Filozofiji umjetnosti, Schelling poima mitologiju kao izvor iz kojeg umjetnost dobiva forme pomoću kojih može u pojedinačnom izraziti Apsolut. Iako se mnogi Schellingovi stavovi na prvi pogled doimaju kao čisto proturječje, pažljivim čitanjem postupno se otkriva način na koji umjetnost – koja u sebi sadrži sintezu općeg i pojedinačnog zahvaljujući mitologiji - nadilazi prividna proturječja.
Još od vremena Grka, Etruščana i Rimljana ljudi su vjerovali da nadnaravna bića upravljaju meteorološkim pojavama. Za ishod bitaka, vojnih pohoda, opsada, itd. bilo je ključno jesu li jednoj strani u ...sukobu božanstva naklonjena ili nisu. Ovaj se rad bavi posebnom epizodom iz Ciparskoga rata, sukoba između Otomanskog Carstva i Mletačke Republike koji je započeo 1570. Dana 15. kolovoza sljedeće godine, u vrijeme kad se Famagusta predala, tj. nekoliko tjedana prije Lepantske bitke, brodovlje kojim je zapovijedao paša i alžirski beglerbeg, odmetnuti pirat Uluz-Alija (Eulg-Ali, Occhialinus), uplovila je u Jadransko more i napala otok Korčulu. Slabo naoružane i za obranu nepripremljene otočane obuzeo je očaj. No napadači su se, ubrzo nakon što su se iskrcali, na čudesan način morali povući jer se iznenadna digla oluja i zaprijetila da će im uništiti usidrenu flotu. Ljetopisac koji izvještava o toj bitci, arhiđakon Antun Rozanović, smatra da iza tog obrata stoji Bog, no u svojem opisu služi se vokabularom koji nalazimo kod klasičnih latinskih pisaca. Iako Rozanović ne navodi svoje izvore, njegov tekst na tom mjestu priziva u pamćenje glasoviti ulomak iz Klaudijana u kojem pjesnik slavi Teodozijevu pobjedu nad uzurpatorom Eugenijem (394. po. Kr.), opisujući kako se ishod te bitke na sličan način čudesno preokrenuo zahvaljujući iznenadnoj pojavi vjetra.
Platon u Timeju kozmos drži »svetilištem vječnih bogova«. Osim o demijurgu, govori on i o drugim bogovima koje naziva djecom (paides, 43a), kojoj demijurg prepušta rađanje smrtnih bića (41b–41e). ...Naziva ih i mladim bogovima (42d). Ti su bogovi postali, ali nepropadljivi. To su vidljivi bogovi. Većina tumača tog mitskog kazivanja iz Timeja drži da se to odnosi na zvjezdana božanstva. Osim vidljivih, Platon međutim spominje i neka druga nevidljiva božanstva koja imenuje demonima (40d–e). No što su uistinu ta ‘niža’ božanstva prema Platonu? Tim su se pitanjem bavili mnogi tumači njegove filozofije.
U ovom članku zanima nas prije svega Kalcidijev stav, a potom i stav Hermana Dalmatina o tome. Poznato je, naime, da se Herman u svojoj kozmologiji izloženoj u spisu De essentiis u velikoj mjeri oslanjao na Kalcidijev prijevod i komentar Timeja.
No govoreći o nebu kao drugotnom uzroku stvaranja, onom srednjem u kozmičkoj hijerarhiji, on razvija jedno izrazito astrologijsko tumačenje neba i nebeskih bogova / duhova. U tome se uglavnom prepoznaje utjecaj arapskih pisaca i Ptolemeja, koji mu je bio posredovan arapskim autorima.
U tekstu pitamo je li isticanje značenja astrologije u Hermana uistinu rezultat isključivo arapskih utjecaja ili već u kasnijih Platonovih tumača poput Kalcidija nalazimo elemente astrološke interpretacije Timeja, koji su mogli poslužiti kao poticaj za Hermanovo isticanje uloge astrologije u tumačenju svijeta.
Na to pitanje nastojimo odgovoriti ponajprije analizom Kalcidijeva tumačenja mjesta iz Timeja od 37d do 43a, dakle dijela u kojem Platon na nekoliko mjesta spominje druge bogove, a potom onda i Hermanova izlaganja o nebu i nebeskim duhovima, naznačujući istovremeno nejasnoće u vezi s tumačenjem Timeja što ih nalazimo u Kalcidija te one što su u vezi s razumijevanjem djelovanja nebeskih duhova u Hermana.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Na fotografiji Peter Boštjančič v predstavi Mostovi in bogovi v režiji Aleksandra Popovskega- Najc Gazvoda po motivih zgodb Toneta ...Partljiča.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U članku autor raspravlja o različitim problemima vezanim uz primjenu staroegipatskog nazivlja u hrvatskim povijesnim znanostima i nastavi povijesti. U uvodnom dijelu rada autor daje pregled ...povijesti staroegipatskog jezika i pisma. U nastavku autor raspravlja o jezičnim problemima vezanim uz obradu staroegipatskih izvora i zbirki muzejskih predmeta. U središnjem dijelu članka autor donosi pregled uporabe staroegipatskog nazivlja u hrvatskim znanstvenim istraživanjima i nastavi povijesti. Kao rezultat autorovih dugogodišnjih istraživanja u završnom dijelu rada predstavljen je prijedlog prvog jedinstvenog nazivlja za hrvatske egiptološke studije. Autor je nazivlje
podijelio u pregledne tablice prema skupinama (preddinastijske kulture, povijesna razdoblja, vladari, gradovi, lokaliteti, bogovi, često korišteni specifični pojmovi). Kao prilog na kraju rada autor je izradio pojmovnik i tumač najvažnijih egiptoloških pojmova i božanstava.
Članak obrađuje rimske natpise na spomenicima i tegulama pronađenim na području Varaždinskih Toplica, a koji su do danas objavljeni. Ima ih trideset i šest, a najčešće su ih postavljali vojnici i ...građani, uglavnom kao zahvalu bogovima za zdravlje. Na natpisima se spominju različiti bogovi, a postavili su ih dedikanti koji pripadaju različitim slojevima društva - vojnici različitih službi te građani. Također je obrađen i jedan carski natpis, jedini takav pronađen u Varaždinskim Toplicama. Pozornost se obratila i na legije koje su spomenute na natpisima te na njihovo kretanje i boravak u vrijeme podizanja natpisa. Članak obuhvaća i pečate na tegulama te podatke o ciglarima koji su ih izradili. Natpisi uglavnom prate različite faze gradnje koje je imalo naselje, a kroz iste se može pratiti i kako se kroz vrijeme mijenjao karakter posjetitelja.
Animistički stavovi prema prirodnim predmetima kao prevladavajući oblik razumijevanja prirode i stvarnosti postoje u svim predmodernim društvima. Sunce i mjesec su, kao drugi sasvim fizički predmeti, ...shvaćani animistički i kao svjesna bića ili osobe. Stari narodi osjećaju osobnu povezanost s tim nebeskim tijelima, štuju ih kao bogove i prinose im žrtve da bi ih nahranili. Sunčani kultovi Asteka i starih Egipćana, izabrani kao tipični primjeri tih poimanja, mogu se protumačiti samo u kontekstu animističkih, magijskih i artificijelnih sustava vjerovanja. Razvojna psihologija spoznajnih struktura objašnjava prevladavanje tih sustava vjerovanja kao dijelove spoznajnog razvoja čovječanstva.
PDF
