Vicevi o gluposti druga su najčešća, najproširenija i najdugovječnija vrsta viceva, odmah poslije seksualnih. Njima se skupina kazivača omeđuje i legitimira kao ona koja nije glupa, glupost se ili ...koja druga nepoželjna osobina prišiva drugoj skupini. Mete viceva o gluposti univerzalno pokazuju jasno utvrdive zemljopisne, društvene, kulturne, vjerske i jezične odlike. One su kazivaču najbliži tuđinac ili najudaljeniji našinac. H. Bergson i S. Freud naslutili su to prije 100 godina, a razradio je u svojim brojnim radovima Ch. Davies. U radu se pokazuje da Bosanci, odnosno upravo Bošnjaci, muslimani, ispunjavaju sve te odlike i jednostavno su idealan kandidat za hrvatske viceve o gluposti. Kao i svi vicevi o gluposti tako i hrvatski više govore o kazivaču negoli o meti.
Običaj tradicijskoga tetoviranja predstavlja bitnu etnološku jedinicu u kulturnoj povijesti BiH. Trajno punktiranje kože, koje se uglavnom prakticiralo kod ženskoga dijela populacije, antropološki je ...specifikum srednjobosanskih katolika. Prema historiografskim bilješkama dio je zagonetnoga prapovijesnog ilirskog nasljeđa. No čini se da upravo osmanskom okupacijom srednjovjekovne Bosne nastupa, kad je riječ o tetoviračkoj kulturi katolkinja, jedna samosvojnija i bogatija, u običajnome smislu, ornamentacijska faza. Faza „boc(k)anja križa“ koja se u simboličkome smislu (pre)oblači, u svrhu zaštite života i identiteta pred nastupajućom islamizacijom, u jedno novo konfesionalno ruho.
Rad ima namjeru istražiti, opisati i prokomentirati, konzultirajući relevantne autore i publikacije, autonomnu i važnu no izumrlu tradiciju tetoviranja katolika u (središnjoj) Bosni.