Mletački trgovački brod natovaren raznovrsnim teretom potonuo je kod otočića Gnalića krajem listopada ili početkom studenoga 1583. Brodski se teret sastojao od sirovina, poluproizvoda i gotovih ...proizvoda namijenjenih carigradskome tržištu i sultanovome dvoru, što je višestruko potvrđeno arheološkim i povijesnim istraživanjima. Među gotovim proizvodima posebno se ističe velika količina staklenih predmeta podijeljenih u dvije glavne skupine: šuplje i ravno staklo. Prva skupina obuhvaća raznolike oblike stolnoga posuđa, spremnika za hranu i piće i staklenih perli, dok se u drugoj nalaze prozorska stakla i stakla za ogledala. Nakon službenoga otkrića nalazišta 1967. godine, organizirano je pet zaštitnih istraživačkih kampanja s ciljem pravovremenoga spašavanja najvrjednijih nalaza. Nakon 1973. aktivnosti zaštitne prirode kratkotrajno su obnovljene 1996., a sustavno istraživanje, primjereno značenju i stanju nalazišta, započelo je tek 2012. godine. Prve sistematizacije staklene građe izradili su Sofija Petricioli i Astone Gasparetto. U okviru međunarodnoga projekta The Heritage of the Serenissima 2004. godine Irena Lazar, Hugh Willmott i Caroline Jackson sustavno su obradili staklene nalaze. Tijekom istraživanja 2012. – 2020., usmjerenih poglavito na otkrivanje i dokumentiranje brodske konstrukcije, izvađene su tisuće ulomaka staklenih predmeta. Iako je u većini slučajeva riječ o primjercima stolnoga posuđa i ravnoga stakla, koji se u potpunosti uklapaju u do sada predloženu tipologiju staklenih nalaza iz brodskoga tereta, u nekim slučajevima primjećuju se i određene razlike. U radu su predstavljeni novi nalazi koji dopunjuju dosadašnje spoznaje ili ukazuju na mogućnost različite interpretacije ranijih nalaza.
A Venetian merchant ship loaded with various cargo sank off the islet of Gnalić in late October or early November 1583. As confirmed by archaeological and historical research, the ship’s cargo consisted of raw materials, semi-finished and finished products, intended for the Constantinople market and the sultan’s court. Among the finished products, a large amount of glass objects stands out. It is divided into two main groups: hollow and flat glass. The first group includes various forms of tableware, food and beverage containers and glass beads, while the second group includes window panes and mirror glasses. After the official discovery of the site in 1967, five rescue research campaigns were organized with the aim of salvaging the most valuable finds. After 1973, rescue research was briefly renewed in 1996. The systematic research, appropriate to the significance and condition of the site, begun just in 2012. The first systematization of glass was made by Sofia Petricioli and Astone Gasparetto. In 2004, Irena Lazar, Hugh Willmott and Caroline Jackson systematically processed the glass finds, in the framework of the international project The Heritage of the Serenissima. During the 2012–2020 research, focused mainly on the detection and documentation of ship hull, thousands of fragments of glass objects were recovered. Although in most cases these are examples of tableware and flat glass, which completely fit into the hitherto proposed typology of glass finds from the ship’s cargo, in some cases certain differences were noticed. This paper presents new finds that supplement previous knowledge or indicate the possibility of different interpretation of previous finds.
Brojno novovjekovno glazirano keramičko posuđe otkriveno je tijekom 1972. i 1973. godine na hidroarheološkom lokalitetu Mala Jana u blizini Glavotoka na otoku Krku, a ukupno 31 predmet inventiran je ...unutar ranonovovjekovne zbirke Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka. Osim toga, u izložbenom prostoru Frankopanskog kaštela u Krku izložen je još 21 predmet koji je izronjen godinu dana kasnije te predan Krčkoj nadbiskupiji. Iako su pojedini predmeti već bili objavljivani, nikada nisu obrađeni kao cjeloviti teret te se stoga u ovom radu analizira sveukupni korpus nalaza s lokaliteta Mala Jana, pri čemu se spomenuta građa može datirati na kraj 16. ili na početak 17. stoljeća. U radu se dodatno razmatraju potencijalne trgovačke rute kojima se takav materijal mogao transportirati.
Putopisno-istraživački rad Alberta Fortisa predstavlja jedan od najvažnijih izvora za poznavanje povijesnih, kulturnih, etnoloških i drugih prilika na području istočnojadranske obale i njenog zaleđa ...u drugoj
polovici 18. stoljeća. Na ovom mjestu nam se osobito značajnim čini njegov doprinos u opisivanju i izučavanju rimskih starina na prostoru nekadašnje rimske provincije Dalmacije. Upravo je znatan doprinos fortisologije u poznavanju i interpretaciji arheoloških nalazišta na definiranom prostoru, među kojima posebnu znanstvenu pozornost zaslužuje antički brodolom na prostoru hvarskog akvatorija (rt Sućuraj), o čemu će više riječi biti u nastavku ovoga rada.
Krajem 2008. g. ronilački klub „PIK Mornar“ prijavio je pronalazak brodoloma s teretom kamenih elemenata i sarkofaga. Stručnim uviđajem, koji je izvršio Odjel za podvodnu arheologiju početkom 2009. ...g., potvrđeno je da je uistinu riječ o antičkom brodolomu s teretom poluobrađenih kamenih proizvoda. Prvo istraživanje provedeno je 2010. g. te je nastavljeno u 2011. g. i 2012. g. Ovaj brodolom je jedan od tri srodna antička brodoloma pronađena u podmorju Republike Hrvatske. Najranije otkriveni i najpoznatiji je brodolom kod Velog Školja kod otoka Mljeta s teretom mramornih sarkofaga i ostalih poluobrađenih mramornih proizvoda. Treći brodolom s teretom sarkofaga nalazi se kod otoka Jakljana nedaleko Dubrovnika.
Autori obrađuju građu s kasnoantičkog brodoloma nedaleko od otoka Kaprije. Radi se o arheološkom materijalu koji se većinom sastoji od amfora. Materijal je stručno i znanstveno obrađen i datiran te ...se njegovom datacijom došlo i do vremena brodoloma. Ostala keramika i brodska konstrukcija nije nađena u većem obimu koji bi dozvoljavao užu dataciju prema specifičnim oblicima i analogijama.
Podmorsko arheološko nalazište kod otočića Gnalića ušlo je u službenu literaturu 1967. godine, kad je napokon otkriven točan položaj brodoloma za koji se među lokalnim stanovništvom znalo već ...početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. U svome članku Deset godina rada na hidroarheološkom nalazu kod Gnalića, objavljenome 1981. godine, Sofija Petricioli požalila se da je nalazište definitvno napušteno, da „nitko više ne nadzire da li se na tome mjestu pljačka i nitko više ne pokazuje interes da ovaj vrijedni nalaz iscrpi do kraja“. Godine 2012., nakon sedam godina uzastopnoga nastojanja da se nadležne institucije zainteresiraju za nastavak istraživanja, mala su odobrena sredstva omogućila prvu istraživačku kampanju kojom je dokazano kako je riječ o nalazištu koje je višestruko zaslužilo da se na njemu provedu zaštitna istraživanja sustavnoga karaktera. Do 2017. godine arhivskim je istraživanjima potvrđena identifikacija broda, koju je još početkom sedamdesetih godina predložio Astone Gasparetto, a brojni su dokumenti pomogli ispričati složenu povijesnu priču. Osim toga, podmorskim je istraživanjima, koja s brojnim suradnicima provodi Sveučilište u Zadru, dokazano kako je riječ o desnome boku broda koji svojim položajem obećava još mnoga zanimljiva otkrića.
U Muzeju grada Šibenika 2018. godine otvorena je izložba „Brodolom Mijoka
– probuđena tajna murterskog mora“ u organizaciji Muzeja grada Šibenika i Hrvatskog
restauratorskog zavoda, a pod ...pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Grada Šibenika.
Izložba edukativnim pristupom, videoprojekcijom i primjenom suvremenog dizajna
vodi kroz priču o podvodnim arheološkim istraživanjima i omogućava uvid u raznovrsnu
materijalnu kulturu 16. i 17. stoljeća, proizvodnju i trgovinu u proizvodnim središtima
renesansne Europe te u pomorstvo i prilike na Jadranu u vrijeme brodoloma. U radu
će težište biti na prikazu metodologije izrade koncepta izložbe i njezine realizacije, uz
specifičan pristup analizi, podjeli i interpretaciji, kao i suvremenom načinu izlaganja,
što ga je nalagao raznovrstan i dimenzijama izrazito sitan arheološki materijal.
Otok Veruda, također poznat kao “Fratarski” otok, omiljeno je
odredište za odmor stanovnika grada Pule u Hrvatskoj. Arheolozi
Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA)
istraživali su ...kod Verude u jesen 2013. i tom prilikom pronađena
je gomila balastnog kamena koja je izgledala kao brodolom. Ispod
te gomile otkriveni su arheološki artefakti i ostaci strukture drvenog
broda. Do 2016. godine MCPA Zadar i Njemački arheološki institut
(DAI) pokrenuli su projekt istraživanja Verude. Za potrebe ovog
projekta razvijen je potpuno novi sustav digitalne fotogrametrijske
dokumentacije koji je i korišten tijekom iskopavanja u proljeće 2016.
Na taj je način otkrivena kompletna drvena konstrukcija i izrađen vrlo
precizan 3D model i nacrt. Tijekom iskopavanja pronađeni su mnogi
artefakti, a čini se da je brod nosio teret otpadnog metala, uglavnom
kositra i bakra i nekih poluproizvoda od bakra i bronce. Nekoliko
sitnih krhotina ranonovovjekovne keramike i stakla može se datirati
u drugu polovicu 16. i početak 17. stoljeća.
Posebnu kategoriju u kulturnoj baštini širega dubrovačkog kraja tvore pulene i oltarne slike pronađene poslije brodoloma. Najznačajniji primjer je kip Gospe od Ruzarija iz župne crkve u Blatu iz XVI. ...stoljeća. Taj renesansni kip bio je brodska pulena – pramčani ukras, koji je pronađen krajem XVI. stoljeća na morskoj obali i na mjestu je pronalaska podignuta kapelica. Tom je kipu sredinom XVIII. stoljeća poklonjen na hrvatskim prostorima jedinstveni smaragdni komplet naušnica s križem, najvjerojatnije rad španjolskog zlatarstva iz kasnog XVI. ili ranog XVII. stoljeća. Riječ je o daru Franja (Franka) Telente, kako se saznaje iz notarskog spisa sastavljenoga 12. kolovoza 1752. Blaćanin doslovce veli da taj zavjet pravi nakon svojeg povratka iz Amerike (nel suo regresso d’America). Posebno je vrijedan notinghemski alabastreni poliptih iz XV. stoljeća iz Crkve sv. Jakova u Čari, koji se pronašao na morskoj obali poslije jednog brodoloma u XVII. stoljeću. Materijalni ostatci brodoloma najčešće su bile brodske slike s oltara, a u radu će biti obrađeni primjeri iz Vignja (XVII. st.), Podgorja (XV. st.), Orašca (XVI. st.) i Perasta. Jednako tako ti će ostatci brodoloma biti sagledani u kontekstu brojnosti brodoloma s kraja XVIII. i početka XIX. stoljeća na širemu dubrovačkom području.
Proteklih nekoliko desetljeća na Jadranu su pronađena samo tri brodoloma sa sarkofazima. Riječ je o lokalitetima ispred Velog Školja kod otoka Mljeta te o lokalitetu kod otoka Jakljana nedaleko od ...Dubrovnika. Treći, nedavno otkriveni lokalitet s teretom sarkofaga nalazi se kod Sutivana na otoku Braču.
PDF
