Članak se bavi zaštitnim arheološkim istraživanjem srednjovjekovnog groblja oko Crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije Elizabeti u centru Triblja. Grobovi s nalazima starohrvatskog nakita pronađeni ...su početkom 20. stoljeća, a nalazi su 1917. pohranjeni u tadašnjem Narodnom muzeju u Zagrebu. Prva stručna arheološka istraživanja provodio je Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka 1999. i 2002., kojom prilikom je otkriveno 17 grobova. U prosincu 2012., prilikom izvođenja građevinskih radova unutar arheološke zone otkrivena su još 3 groba jugozapadno od crkve, a u lipnju 2015., kod ponovnog izvođenja građevinskih radova, Muzej je proveo zaštitno arheološko istraživanje 33 otkrivena groba različite orijentacije. Prevladavali su ukopi s određenim otklonom u smjeru zapad – istok. Gotovo svi otkriveni ukopi bili su jednokratni, što je jednood obilježja groblja na redove iz 9. i 10. stoljeća, dok se višekratni obiteljski ukopi javljaju od 13. stoljeća. Svi pokojnici polegnuti su u zemljanu raku na leđa, većinom s rukama uz tijelo. Svi otkriveni nalazi bili su nakitni predmeti izrađeni od bronce: naušnice (21 karičica, jedna jednojagodna naušnica) i 7 prstena.
Istraživanjima je potvrđeno da se ovdje nalazi srednjovjekovno groblje, i to daleko većeg opsega i značaja nego što se smatralo. Riječ je o kompleksnom i višeslojnom groblju s dugotrajnim ukapanjem, koje nije u cijelosti istraženo. Pronađene su trideset i tri grobne cjeline, no kako je prekopavanje grobova radi novih ukopa bilo učestalo točan broj pokojnika znat će se tek nakon antropološke analize. Prema orijentaciji pokojnika, visini ukopa te odnosu stratigrafskih jedinica, za sada možemo uočiti tri faze pokapanja. Analizom sakupljenog materijala, uzimajući u obzir i materijal prikupljen prethodnim istraživanjima, može se zaključiti da je riječ o groblju s kontinuitetom pokapanja od 9. - 13. stoljeća.. Nalazi povezuju ovo stanovništvo s bjelobrdskim kulturnim krugom (nalaz karičice sa „S“ završetkom) te karantansko – ketlaškom kulturom (karičice sa zadebljanim krajevima), tj. s alpsko - panonskim prostorom. Krajem 11. i početkom 12. stoljeća pokapanje uz crkve postaje obavezno, te se vjerojatno groblje u Triblju tada počinje intenzivnije koristiti jer preuzima funkciju ostalih groblja u okolici. Koristi se sigurno tijekom zrelog srednjeg vijeka (12. -13. stoljeće), a postoji i mogućnost kontinuiteta pokapanja do 19. st.
