Delirij je značajni psihijatrijski poremećaj u jedinicama intenzivnog liječenja koji negativno utječe na morbiditet i mortalitet bolesnika. Subjektivna klinička procjena bolesnika od strane ...nepsihijatrijskog zdravstvenog osoblja u jedinicama intenzivnog liječenja nije dostatna za otkrivanje i mjerenje delirija pa su stoga razvijene različite bodovne ljestvice. U ovom radu su prikazane karakteristike najčešće korištenih bodovnih ljestvice u jedinicama intenzivnog liječenja za procjenu delirija: Metoda procjene konfuzije za jedinicu intenzivnog liječenja (engl. Confusion Assessment Method-Intensive Care Unit, CAM-ICU), Nadzorna lista za probiranje delirija u intenzivnoj jedinici (engl. Intensive Care Delirium Screening Checklist, ICDSC), Sestrinska ljestvica za probiranje delirija (engl. Nursing Delirium Screening Scale Nu-DESC) i Ljestvica za otkrivanje delirija (engl. Delirium Detecting Scale, DDS). Rutinska implementacija objektivnih bodovnih ljestvica nije saživjela. Dokazi govore da objektivizacija procjene delirija pridonosi ranom otkrivanju delirija u jedinicama intenzivnog liječenje i započinjanju adekvatnog liječenja. Stoga je preporučljivo uložiti dodatni edukacijski napor kako bi objektivne bodovne ljestvice za procjenu delirija poput CAM-ICU ušle u rutinsku uporabu u jedinicama intenzivnog liječenja.
Demencija i psihički poremećaji Mimica, Ninoslav; Kušan Jukić, Marija
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
11/2017, Letnik:
26, Številka:
2 Psihijatrija danas
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Pojava psihičkih simptoma u osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti i drugih demencija jedan je od većih izazova u skrbi za oboljele. Psihički poremećaji u smislu depresije, psihotične ...dekompenzacije stanja i delirija superponiranog na demenciju mogu znatno utjecati na kognitivne funkcije, ubrzati njihovu deterioraciju i odraziti se na funkcioniranje osoba s demencijom i njihovu samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života. Psihički simptomi u okviru pojedinih kliničkih slika (primjerice, depresivne ili psihotične) nalažu intervencije u planu liječenja osoba s demencijom, primjenu psihofarmaka i niza nefarmakoloških metoda, kao i liječenje tjelesnog komorbiditeta uz razmjerno visok rizik od pojave nuspojava, interakcija lijekova i različitih komplikacija.
Bolesnici u jedinici intenzivnog liječenja često imaju delirij, nerijetko neprepoznat, što dovodi do produženog boravka u bolnici,visokog rizika morbiditeta i mortaliteta. S druge strane, ...reverzibilnost stanja naglašava važnost prevencije, ranog otkrivanja i pravodobne terapije. Okosnica liječenja usmjerena je na nefarmakološko liječenje kao što su preventivne mjere te farmakološki tretman koji uključuje tipične i atipične antipsihotike. Haloperidol je lijek prvog izbora, ali primjenjuju se i atipični antipsihotici poput olanzapina i risperidona. Benzodiazepini se koriste u liječenju delirija kod alkoholnog sustezanja.
Delirij je komplikacija intenzivnog liječenja koja je povezana s trajnim kognitivnim deficitom i povećanim mortalitetom nakon hospitalizacije. Nekoliko studija ukazalo je na postoperacijsku bol kao ...na potencijalni precipitirajući čimbenik nastanka delirija. Agresivno liječenje boli dio je aktualnog multikomponentnog protokola za prevenciju delirija nakon operacije kuka. Strukturirani protokoli u jedinicama intenzivnog liječenja koji objedinjuju sedaciju, liječenje boli i delirija pokazali su se klinički i ekonomski opravdanima.
Danas je razumijevanje patofizioloških mehanizama delirija još uvijek ograničeno, ali postoji više obećavajućih hipoteza. Smatra se da biomarkeri osjetljivi na smrt neurona ili glija stanica dobro ...ukazuju na delirij. Za više neurotransmitera se podrazumijeva da su uključeni u stanje delirija s najvećim naglaskom na acetilkolin i dopamin koji djeluju na suprotne načine, acetilkolin smanjuje podražljivost neurona, a dopamin je povećava. Ostali neurotransmiteri koji vjerojatno imaju ulogu u patogenezi delirija su: gama-aminobutirična kiselina, glutamat kao i svi monoamini. Sepsa koja vodi do sindroma sustavnog upalnog odgovora često se prezentira delirijem i možda je i najčešći uzročni čimbenik za delirij u JIL-u uz sedative i analgetike kao najzastupljenije jatrogene čimbenike rizika. Bolesnici koji su dobivali benzodiazepine imaju veću vjerojatnost da će imati postoperativni delirij nego oni koji nisu. Postoperativne kognitivne promjene su češće u starijih nego u mlađih bolesnika, a može ih se kategorizirati kao postoperativni delirij, postoperativna kognitivna disfunkcija i demencija. Mehanizmi odgovorni za postoperativne kognitivne promjene nisu u potpunosti poznati, ali sigurno je da su multifaktorski. Čimbenici rizika mogu se vezati uz karakteristike bolesnika, vrstu operacije i tip anestezije.
Poslijeoperacijski poremećaji mentalnih funkcija česta su komplikacija u kardiovaskularnoj kirurgiji s ozbiljnim posljedicama. Glavni poslijeoperacijski poremećaji mentalnih funkcija uključuju ...poslijeoperacijski delirij i poslijeoperacijsku kognitivnu disfunkciju. Njihova učestalost varira do 15-80%. Poslijeoperacijski poremećaji mentalnih funkcija mogu biti reverzibilni i ireverzibilni,a u većini slučajeva su reverzibilni. Povezani su s povećanim mortalitetom i morbiditetom uz povećane troškove liječenja. Liječenje poslijeoperacijskih poremećaja mentalnih funkcija najčešće je simptomatsko i može biti povezano s opasnim nuspojavama. Sigurnije i učinkovitije je preventivno djelovanje. Preoperacijski je potrebno prepoznati, izbjegavati i optimalizirati čimbenike rizika. Intraoperacijska prevencija uključuje održavanje optimalne oksigenacije mozga tijekom kardiovaskularne kirurgije. Za poslijeoperacijsku prevenciju primjenjuje se multimodalni pristup što uključuje ranu ekstubaciju bolesnika, ranu enteralnu prehranu, ranu mobilizaciju, redovitu evaluaciju kognitivnih funkcija, aktivaciju kognitivnih funkcija i optimalnu analgeziju za što je potreban timski rad medicinskog osoblja koje skrbi za bolesnika. Skupna primjena navedenih metoda pokazuje obećavajuće rezultate u smanjenju učestalosti i komplikacija poslijeoperacijskih poremećaja mentalnih funkcija u kardiovaskularnoj kirurgiji.
Fizičko ili medikamentno ograničavanje delirantnih bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja (JIL) povezano je s nizom etičkih i medikolegalnih dilema. One najčešće proizlaze iz nedovoljnog ...poznavanja važećih propisa ili njihove nedorečenosti. Cilj ovoga pregleda je prikazati osnovne stavove medicinske struke povezane s primjenom ograničavanja kao metode u liječenju delirija te pružiti uvid u važeću legislativu na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Prema suvremenim spoznajama ograničavanje bolesnika u deliriju, bez obzira je li u pitanju fizičko ograničavanje ili primjena psihoaktivnih farmaka, ima niz potencijalno štetnih nuspojava te mora biti korišteno uz jasnu indikaciju, strogi nadzor i precizno vođenu medicinsku dokumentaciju. Postupanje s delirantnim bolesnikom mora biti u skladu s medicinskom etikom, međunarodnim konvencijama te zakonima i pravilnicima koji reguliraju prava pacijenata. To uključuje opće principe poštivanje digniteta i autonomnosti bolesnika, njegovu pravodobnu obaviještenost i informirani pristanak te poštivanje pravila struke ugrađenih u pisane upute svake bolnice o postupanju s bolesnikom u deliriju. Detaljni medikolegalni okvir promjene ograničavanja delirantnih bolesnika daje Pravilnik o akreditaciji bolničkih zdravstvenih ustanova i to je trenutno najviši važeći standard za primjenu ograničavanja delirantnih bolesnika kako u JIL-u tako i na drugim bolničkim odjelima.
Delirij je ozbiljan neuropsihijatrijski poremećaj a delirij djece u jedinicama intenzivnog liječenja je kao klinički entitet neprepoznat. Rana dijagnoza delirija djece važna je zbog pravovremene ...terapije i raznih psihosocijalnih postupaka. Dijagnostika delirija u dječjoj populaciji je otežana jer postoji više ljestvica i testova ali niti jedan nije dovoljno specifičan i osjetljiv za procjenu mentalnog statusa djece u jedinicama intenzivnog liječenja. Algoritam za dijagnostiku i liječenje delirija djece u jedinicama intenzivnog liječenja ne postoji te je potrebno dodatnih kliničkih ispitivanja i radova radi poboljšanja dijagnostike i terapije tog ozbiljnog kliničkog entiteta.
Organski uvjetovani duševni poremećaji su poremećaji mišljenja, opažanja, afekta i ponašanja koji nastaju kao posljedica oštećenja mozga. Prepoznavanje i liječenje tih stanja je nužno ne samo za ...psihijatre, nego za sve liječnike. Poremećaj mentalne funkcije je jedno od najčešćih pratećih stanja kod bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja. Ipak, poremećaji mentalnih funkcija često ostanu neprepoznati. Kod bolesnika smještenih u JIL može se razviti više različitih tipova poremećaja mentalnih funkcija. Oni variraju od poremećaja sna, teške depresije, anksioznosti, posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) pa do kognitivnih poremećaja koji uključuju i delirij. Delirij je sindrom koji karakterizira poremećaj svijesti te smanjena sposobnost fokusiranja, održavanja i premiještanja pažnje. Smatra se najčešćim mentalnim oblikom distresa u JIL-u. Dijagnoza mentalne disfunkcije postavlja se isključivanjem predisponirajućeg stanja koje može oponašati simptome psihoze. Uzroci su često multifaktorski i za olakšanje simptoma potrebne su brojne mjere. Liječnici i ostalo medicinsko osoblje moraju osvijestiti važnost i posljedice bihevioralnih I emocionalnih poremećaja u kritičnih bolesnika. Kako bi se otkrilo način za prevenciju, smanjivanje učestalosti i težine posljedica te liječenje kognitivnih i emocionalnih poremećaja potrebna su dodatna istraživanja.
Delirij se može manifestirati kao neurološka komplikacija nakon COVID-19 kod imunokompromitiranih bolesnika. Do danas je u nekoliko istraživanja opisan delirij u starijih osoba nakon infekcije ...COVID-19. Prikazali smo mlađeg bolesnika s presatkom bubrega koji je nakon preboljene infekcije SARS-CoV-2 postao dezorijentiran, zbunjen, nemiran i agresivan te je primljen na psihijatrijski odjel zbog liječenja delirija. Stanje bolesnika se postupno popravilo, a funkcija presatka bubrega ostala je stabilna.
