Autor se bavi shvaćanjima demokracije u časopisu Politička misao. Analize objavljivane u gotovo šezdeset godina postojanja časopisa u prvom su se redu bavile dvama temeljnim shvaćanjima: samoupravnom ...demokracijom i inačicama liberalne demokracije. Autor ne inzistira na strukturnoj razlici između samoupravne i liberalne demokracije, nego drži da imaju nešto zajedničko. Obje su, naime, mišljene kao “posljednji politički oblici” (Đorđević), odnosno oblici kojima završava povijest (Fukuyama). Drugo, obje su se razvijale kao svojevrsne konsenzusne demokracije, što se u tekstu istražuje na osnovi uvida Rancièrea (i Badioua). Kao “konsenzusne demokracije” pokazuju nemalu restriktivnost u pogledu tipova interesa koji imaju pravo javnosti. U samoupravnoj demokraciji naglasak je na interesu radničke klase, a u inačicama liberalne demokracije prednost imaju “sociologizirani” interesi, koji dolaze iz onoga što Rancière zove “redistribucija osjetilnog”. Treće, obje vrste demokracije zapravo nastoje rastvoriti političko u društvenom. Autor teksta tvrdi da je aktualna vrsta liberalne demokracije zapravo postdemokracija koja, kako pokazuju tekstovi u Političkoj misli, iako je i sama problem, i dalje zapravo brani važeći liberalni konsenzus. Taj se konsenzus, kao puno pragmatičniji i realniji, brani primarno od političke alternative koja bi bila mistično-revolucionarna.
The author considers the concept of democracy in the articles published in the journal Politička misao (Political Thought). It seems that there are two fundamental concepts of democracy that have been analysed in the journal in almost sixty years of its activity: self-management democracy and liberal democracy. The author also takes into account different versions of liberal democracy which have been presented in the articles. Both main concepts of democracy are not treated as structurally different, but as quite similar. Namely, they share the idea that history should end with them, or that they are ‘the last political forms’ (Đorđević). Both have been developed as a kind of consensus democracy, which is explored in the text based on Rancière’s (and Badiou’s) thesis. As ‘consensus democracies’, they show significant selectivity considering the type of interests they promote as public interests. In the concept of self-management democracy, priority belongs to the working class, while versions of liberal democracy support ‘sociologicalized’ interests which are derived from what Rancière calls ‘redistribution of senses’. Thirdly, both concepts of democracy try, each in its own way, to dissolve the political into the social. The author believes that the actual variant of liberal democracy is post-democracy, which, although problematic in itself, still defends, as proven by the articles in Politička misao, the current (liberal) consensus. This consensus is defended as more pragmatic and realistic than its alternative, which would be mystical-revolutionary.
C. Douglas Lummis writes as if he were talking with intelligent friends rather than articulating political theory. He reminds us that democracy literally means a political state in which the people ...(demos) have the power (kratia). The people referred to are not people of a certain class or gender or color. They are, in fact, the poorest and largest body of citizens. Democracy is and always has been the most radical proposal, and constitutes a critique of every sort of centralized power.
Lummis distinguishes true democracy from the inequitable incarnations referred to in contemporary liberal usage. He weaves commentary on classic texts with personal anecdotes and reflections on current events. Writing from Japan and drawing on his own experience in the Philippines at the height of People's Power, Lummis brings a cross-cultural perspective to issues such as economic development and popular mobilization. He warns against the fallacy of associating free markets or the current world economic order with democracy and argues for transborder democratic action.
Rejecting the ways in which technology imposes its own needs, Lummis asks what work would look like in a truly democratic society. He urges us to remember that democracy should mean a fundamental stance toward the world and toward one's fellow human beings. So understood, it offers an effective cure for what he terms "the social disease called political cynicism." Feisty and provocative,Radical Democracyis sure to inspire debate.
Večina modernih teoretičark in teoretikov je menila, da je konfucijanstvo zastarela ideologija, ki ni samo neprimerna za razvoj modernih znanosti in demokratičnih družb, temveč je tudi merodajno ...odgovorna za globoko družbeno in politično krizo, ki je zaznamovala Kitajsko v zadnjih dvesto letih. Tajvanski moderni konfucijanci pa v tem idejnem sistemu niso videli krivca za ta položaj. Večinoma so menili, da je konfucijanstvo popolnoma združljivo tako z znanostjo kot tudi z demokracijo. Večina jih je pri tem celo zagovarjala stališče, da vzhodnoazijske kulture v okviru svojih družbenih specifik ne bodo mogle razviti demokratičnih ustrojev družbe, če se pri tem ne bodo oprle na ustrezne elemente lastne, torej konfucijanske tradicije. Ta članek kritično analizira Tang Junyijev in Mou Zongsanov teoretski model možnega preporoda konfucijanskih protodemokracij.
Ovaj rad bavi se ulogom odgoja i obrazovanja u autoritarnom društvu u McEwanovu romanu Dijete u vremenu. Manipulacijom odgoja i obrazovanja omogućuje se prikriveno zadiranje u intimu obitelji i ...slobode pojedinaca, prekrajanje društva i njegovih vrijednosti po željama i volji male skupine ljudi koja drži moć u svojim rukama. McEwan se koristi sveobuhvatnosti odgoja kao društvene pojave da bi nam dao savršen uvid u jedno društvo i njegove ideale. Odgoj ima ključnu ulogu u indoktrinaciji i u formiranju odnosa pojedinca prema autoritetu. Opisujući navodno sastavljanje priručnika za odgoj djece, koji je naručila Vlada, McEwan se bavi odnosima između sustava i pojedinca, između javnog i privatnog, individualne slobode i javnog interesa.
Članak obrađuje pitanje aktualnosti »stare« političke teologije njemačkog jurista Carla Schmitta koja, upriličena kao »sociologija juridičkih pojmova«, a potom i kao »stasiologija«, potkrjepljuje ...njegovu decizionističku teoriju države i realpolitičku teoriju međunarodnih odnosa. Autor se u tome ponajprije oslanja na znanstveni rad istaknutog hrvatskog politologa Davora Rodina, koji se i sam dotaknuo iste teme prije više od trideset godina. Uz Rodinovu raščlambu Schmittove kritike liberalne demokracije, posebna pozornost se posvećuje problemu legitimnosti liberalno-demokratskog političkog poretka te važnosti proceduralne uspostave političke vlasti uslijed nesumjerljivosti teorije i prakse. Uvažavajući Rodinov argument da stremljenje k političkoj transcendenciji, to jest, poistovjećivanju »auctoritas« u »potestas«, vodi uspostavi totalitarne države, ovaj članak propituje kako liberalna demokracija danas i u budućnosti može osigurati vjerodostojnost u očima javnosti ponad tek zakonske zaštite ljudskih prava i građanskih sloboda. Ujedno, zagovara aktualnost nove političke teologije Johanna Baptista Metza, koja obrazlože mjesto vjere u svijetu bez nijekanja humanističkog duha i postignuća novovjekovlja.
Ovaj rad analizira načelo štete Johna Stuarta Milla i njegovu ispravnu primjenu na procese izrade i evaluacije zakona, političkih odluka i mjera kojima se nastoji spriječiti širenje zaraznih bolesti. ...Interpretirajući Milla kao epistemičkog demokrata i epistemičkog liberala, rad se fokusira na Millova razmišljanja vezana uz procedure donošenja odluka koje su prikladne u vrijeme pandemije. Nadalje, rad raspravlja o ispravnoj podjeli epistemičkog i političkog rada, jednom od najvažnijih mehanizama koje Mill koristi za filtriranje narodne volje, i pokazuje kako nam Millovi argumenti mogu pomoći postići ravnotežu između epistemičkih i moralnih vrijednosti, odnosno između demokratskog i ekspertnog odlučivanja.
The paper analyses John Stuart Mill’s harm principle and its proper application in the process of drafting and evaluating laws, political decisions, and measures used to prevent the spread of contagious diseases. By interpreting Mill as an epistemic democrat and an epistemic liberal, the paper focuses on Mill’s thoughts regarding the decision-making procedures appropriate for legislation in a pandemic. Additionally, it discusses the proper division of epistemic and political labor, one of the most important mechanisms Mill uses to filter the public will, and demonstrates how Mill’s arguments can help us balance between epistemic and moral virtues, i.e. between democratic and expert-oriented decision-making.
U članku se prikazuje kritika hrvatske političke emigracije od njezina sudionika Bogdana Radice. Polazeći od koncepta bijede malih istočnoeuropskih država poznatoga mađarskog povjesničara Istvána ...Bibόa, članak pokazuje kako je Radica bijedu (dijela) hrvatske političke emigracije detektirao u njezinu odbijanju integraciji u društva zapadne Europe i SAD-a zbog odbacivanja vrijednosti liberalne demokracije, stoga je emigracija, prema Radici, propustila ispuniti najvažnije zadaće: pokušati djelovati na javnost i društvene elite zapadnih zemalja u smjeru ostvarenja samostalne Hrvatske. Naposljetku, Radica analizira fenomen terorizma najmlađega emigrantskog vala 1970-ih godina preko koncepta dinarskog poluinteligenta izvedenog iz koncepta poluinteligencije Jósea Ortege Y Gasseta, kojim se Radica već koristio u opisivanju situacije u Hrvatskoj i Jugoslaviji 1945. godine.
Središnji je cilj rada ustanoviti u kojoj je mjeri i na koje načine koncept izravne demokracije bio tema znanstvenog i stručnog istraživačkog interesa u okviru hrvatske političke znanosti. Analiza je ...obuhvatila članke objavljene u politološkim znanstvenim i stručnim časopisima u razdoblju od 1990. do 2020. godine. Glavni je nalaz provedene analize da je izravna demokracija bila na marginama istraživačkih interesa hrvatske politologije. To je posebice vidljivo ukoliko se opseg tematiziranja izravne demokracije usporedi s tematiziranjem različitih institucija predstavničke demokracije. Hrvatska politologija primarno je fokusirana na model predstavničke demokracije, a tek sporadično se bavi izravnom demokracijom. Dodatno, provedena analiza pokazuje da hrvatski politolozi na izravnu demokraciju dominantno gledaju negativno, te su vrlo oprezni prema njenom eventualnom češćem korištenju u hrvatskoj politici.
Cilj ovoga rada je promišljanje o biti (naravi) demokracije koju se naširoko smatra najboljim oblikom vladavine. Iako se demokraciju uglavnom smatra nekom vrstom neupitne vrijednosti, ne postoji ...slaganje oko odgovora na pitanje o njezinoj biti. Skicu odgovora na to pitanje autor traži u svjetlu filozofije Jacquesa Maritaina, velikoga francuskog filozofa i jednog od najpoznatijih tomista i personalista 20. stoljeća. Maritain je također demokraciju smatrao najboljim oblikom vladavine jer je najadekvatnija dostojanstvu ljudske osobe koje svoj temelj ima u stvorenosti na sliku Božju te izravnoj usmjerenosti čovjeka na svog Stvoritelja. Demokracija stoga za Maritaina odražava povjerenje u ljudsku narav, a evanđeoski duh slobode i nadu evanđeoskog bratstva on vidi kao esenciju demokracije. U radu se pretpostavlja da je već i samo znanje o naravi demokracije neka vrsta protuotrova antidemokratskim i totalitarnim aspiracijama. Maritain zaziva demokraciju personalističkog i pluralističkog tipa, a suprotstavlja je novovjekovnom, individualističkom i liberalnom shvaćanju demokracije.
Povodom dvadesete godišnjice smrti jednog od najznačajnijih suvremenih političkih i socijalnih filozofa, Johna B. Rawlsa (1921. – 2002.), autori se u ovome radu bave njegovim razumijevanjem odnosa ...između građanskog neposluha i slobode u okvirima liberalne ustavne demokracije utemeljene na vladavini prava. Temeljno polazište Rawlsove teorije građanskog neposluha, a samim time i ovoga rada, jest da je riječ o obliku izražavanja neposluha zakonu unutar granica privrženosti pravu, premda na njegovom vanjskom rubu. Ukoliko je sloboda mišljenja kojom se izražava neposluh nepravednim zakonima jedna od temeljnih sloboda, utoliko je građanski neposluh moguće shvatiti ne samo kao korektiv liberalne ustavne demokracije već i kao realni pokušaj njezina »spašavanja«. Riječ je o bitnoj temi suvremene političke filozofije s obzirom na sve prisutniji diskurs o suvremenoj krizi liberalizma uopće i utjecaju te krize na institucije liberalne ustavne demokracije, među kojima se osobito ističe država, a zapravo pravo i pravni sustav u cjelini.
PDF
