Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Rak dojke najčešća je zloćudna novotvorina u žena u Republici Hrvatskoj. Osnovne radiološke pretrage u dijagnostici bolesti dojke jesu mamografija, ultrazvuk i magnetska rezonancija. U radu su ...prikazane radiološke smjernice za radiološku dijagnostičku i intervencijsku obradu bolesti dojke i praćenje bolesnica oboljelih od raka dojke u Republici Hrvatskoj. Razrađen je algoritam radiološke obrade kod simptomatskih bolesnica, trudnica i dojilja, bolesnica prosječnog i povećanog rizika za razvoj karcinoma dojke, te kod bolesnica s radiološkim nalazom upalnih promjena (mastitisa).
Uvod: Peritumoralne retrakcijske pukotine više se ne smatraju samo artefaktom, već dodatnim pokazateljem ponašanja invazivnih karcinoma mnogih organa. One predstavljaju morfološki odraz promjena u ...građi i sastavu tumorske strome, a možda i jedan od stadija limfangiogeneze tumora. Hipoteza istraživanja bila je da su u tkivu invazivnog duktalnog karcinoma dojke peritumoralne retrakcijske pukotine povezane s povećanom gustoćom limfnih žila što doprinosi lakšem rasapu
tumorskih stanica i lošijoj prognozi. Materijal i metode: Analizirano je 100 invazivnih duktalnih karcinoma dojke u žena, 41% bez, a 59% s metastazama u limfne čvorove aksile. Osim rutinski, analizirana je imunohistokemijska izraženost CD34, vimentina, glatkomišićnog aktina (SMA) i CD2-40 (podoplanina). Rezultati: Peritumoralne pukotine su nađene u 92% karcinoma, a u okolnom zdravom tkivu i oko žarišta duktalnog karcinoma in situ nisu nađene. Proširenost pukotina bila je 5% do 100%. Gustoća malih limfnih žila unutar tumora i peritumoralno nije pokazala statistički značajnu povezanost s apsolutnim postotkom peritumoralnih pukotina, kao niti s izraženošću peritumoralnih pukotina s obzirom na graničnu vrijednost od 30%. U bolesnica s metastazama peritumoralna limfovaskularna invazija (LVI) je nađena 2 puta češće, a intratumoralna LVI skoro 5 puta češće nego u bolesnica bez metastaza, što je statistički značajno različito. Ni peritumoralna, niti intratumoralna
LVI nisu pokazale statistički značajnu povezanost s apsolutnim postotkom peritumoralnih pukotina, kao niti s izraženošću
peritumoralnih pukotina s obzirom na graničnu vrijednost od 30%. Zaključak: U invazivnom duktalnom karcinomu dojke peritumoralne pukotine predstavljaju morfološki odraz promijenjenih osobina tumorske strome, ali nisu povezane s gustoćom malih krvnih žila kao odrazom limfangiogeneze, čija je patogeneza vjerojatno drugačija.
Perkutana biopsija širokom iglom minimalno je invazivna metoda koja omogućava preoperativnu histološku dijagnozu promjena u dojci. Kod nepalpabilnih promjena izvodi se pod kontrolom radioloških ...slikovnih
metoda. Neke promjene vidljive tomosintezom nisu uočljive 2D mamografijom i ne mogu se bioptirati konvencionalnom stereotaksijskom metodom. Stoga je 2013. godine u kliničku praksu uvedena biopsija vođena tomosintezom. Ta se metoda služi slojevnim snimkama za definiranje dubine promjene, bez potrebe za dodatnim snimanjem i triangulacijom. Postupak se izvodi s manjim brojem ekspozicija i stoga s nižom ukupnom dozom zračenja te kraće od stereotaksijske biopsije. U Općoj bolnici Karlovac metoda se primjenjuje od kraja 2015. godine, otkad je učinjeno 179 zahvata. Ciljanje i uzimanje uzoraka bili su uspješni kod svih promjena, što je potvrđeno
kontrolnom tomosintezom ili snimanjem uzoraka pri promjenama s kalcifikatima. Patohistološkom analizom dobiveni su 44 (24,6%) maligna nalaza, 13 (7,3%) benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala te 122-je (68,2%) benigne promjene. Među malignim nalazima bili su 32 (72,7%) neinvazivna duktalna karcinoma (DCIS) i 12 (27,3%) invazivnih karcinoma. S obzirom na konačnu dijagnozu, nakon kirurškog zahvata imali smo stopu podcijenjenosti DCIS-a od 14,3%, a benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala od 25%.
Benigne promjene praćene su tijekom razdoblja od 24 mjeseca. U uzorku sa završenim periodom praćenja stopa lažno negativnih nalaza bila je 2,8%, osjetljivost metode 86,4%, specifičnost 100%, pozitivna prediktivna vrijednost 100%, negativna prediktivna vrijednost 70%, a točnost 89,7%. Za vrijeme postupka i nakon njega nismo imali većih komplikacija. Biopsija dojke vođena tomosintezom nije rezervirana samo za promjene vidljive jedino tomosintezom već se može primijeniti i za vođenje biopsija promjena koje su vidljive 2D mamografijom.
Aspiracijska citologija tankom iglom (FNAC) je utemeljena, visoko pouzdana i jeftina metoda u dijagnostici lezija dojke. Metoda je minimalno invazivna bez neželjenih nuspojava. Sastavni je dio tzv. ...trojnog pristupa u dijagnostičkoj obradi lezija dojke, te u specijaliziranim centrima ima visoku pouzdanost i senzitivnost. Također je unutar trojnog pristupa dokazala svoju vrijednost mogućnošću da izrazito pouzdano okarakterizira promjene. Dijagnostički učinak ovisi o iskustvu liječnika koji izvodi postupak, kvaliteti obrade materijala te dijagnostičkim vještinama citopatologa. Neadekvatni uzorak se
najčešće susreće u kolagenoznim lezijama,komplex sklerozirajućim promjenama te u oskudnosti primljenih materijalima od strane liječnika koji izvode punkciju, a nemaju dovoljno iskustva s procedurom. Najviša razina pouzdanosti postiže se u centrima s multidisciplinarnim pristupom. Većina europskih zemalja koristi isti sustav pisanja citoloških nalaza vezanih za dijagnostiku dojke (C1-C5), koristeći se smjernicama za osiguravanje kvalitete u probiru i dijagnostici karcinoma dojke.
Jasni sustav pisanja nalaza time osigurava pouzdanost nedvojbene citološke dijagnoze maligniteta, te u slučajevima kada je ona u skladu s radiološkim nalazima (mamografijom/ultrazvukom), kao dio trojnog pristupa nije potrebna hitna, introperativna patohistološka dijagnostika. Optimalno prikupljanje materijala radi dobivanja adekvatno celularnog uzorka je od ključne važnosti za pouzdanost aspiracijske citologije ( FNA). Nivo neadekvatnog materijala je najniži kada postupak izvodi
citopatolog, a najveći kada ga izvode liječnici drugih specijalnosti. Multidisciplinarni pristup je neophodan za povećanje kvalitete metode te za reduciranje njenih dijagnostičkih ograničenja. Samo u slučajevima kada ovakav model pristupa nije dostupan, uloga citologije (FNA) je manje učinkovita te se treba uzeti u obzir biopsija širokom iglom (CB). CB je alternativni dijagnostički modalitet, te se treba koristiti ciljano, u situacijama kada je izvjesnije da će omogućiti bolju dijagnostičku informaciju, npr. u slučajevima kada se radi o nepalpabilnim promjenama, mikrokalcifi katima, te u slučajevima klinički jasnog
malignog procesa gdje se planira preoperativna kemoterapija. CB se ne treba koristiti kao alternativa slabo izvedenoj citološkoj punkciji, te se navedene dvije metode međusobno ne isključuju.
Karcinom dojke ima visok potencijal metastaziranja, i to najčešće u pluća, kosti, jetru i limfne čvorove. Metastaze u šuplje organe probavnog sustava rijetke su i uglavnom zahvaćaju želudac i debelo ...crijevo. Karakterizirane su vrlo različitim kliničkim i radiološkim manifestacijama. Prikazom dviju bolesnica upozorili smo na to da se inicijalno neprepoznat karcinom dojke može primarno prikazati kao tumor želuca i debelog crijeva, a tek patohistološka analiza dubljih slojeva sluznice tih organa otkriva da se radi o metastazama karcinoma dojke. Metastaze u želudac ili crijevo zahvaćaju duboki sloj sluznice pa patohistološki nalaz standardnoga bioptičkog uzorka može biti lažno negativan, unatoč pozitivnim slikovnim metodama (UZ i MSCT abdomena, endoskopski ultrazvuk) koje upućuju na tumorski proces. Zato ističemo važnost endoskopske mukozne resekcije u detekciji malignog procesa dubljih slojeva sluznice želuca te duboke biopsije crijevne sluznice i postoperativne analize njegove stijenke.
Cilj: Cilj rada je ispitati kvalitetu života žena nakon mastektomije i nakon kvadrantektomije, te ispitati razliku u kvaliteti života žena nakon mastektomije u odnosu na kvalitetu života nakon ...kvadrantektomije.
Ispitanici i metode: Prospektivno kohortno istraživanje u kojem su sudjelovale 204 sudionica: 101 sudionica je bila u grupi nakon mastektomije, a 103 sudionice nakon kvadrantektomije. Korištena je anonimna anketa primjenom hrvatske inačice upitnika Europske organizacije za istraživanje i liječenje raka EORTC QLQ-C 30 (version 3), upitnika s modulom raka dojke EORTC QLQ – BR 23.
Rezultati: Na ljestvici EORTC QLQ C 30, mjesec dana nakon operacije, sudionice nakon kvadrantektomije značajno su bolje ocijenile svoj opći zdravstveni status (p = 0,007). Poremećaj spavanja imaju značajno više sudionice s mastektomijom (p = 0,03). Ljestvicom QLQ-BR23 mjesec dana od operacije, sudionice s mastektomijom značajno su lošije ocijenile seksualno funkcioniranje (p < 0,001) i užitak u seksu (p < 0,001), dok su im značajnije izražene nuspojave uz sistemske terapije (p = 0,04). Godinu dana nakon operacije, još uvijek je značajno lošije seksualno funkcioniranje (p < 0,001) i užitak u seksu (p = 0,04) kod sudionica nakon mastektomije. Ukupna skala funkcionalnosti je značajno niža za sudionice s mastektomijom (p = 0,03)
Zaključak: Kvaliteta života žena nakon kvadrantektomije bolja je u odnosu na kvalitetu života nakon mastektomije. Žene kojima je učinjena kvadrantektomija bolje su ocijenile svoj opći zdravstveni status u odnosu na žene kojima je učinjena mastektomija. Seksualno funkcioniranje bolje je u žena s kvadratektomijom.
Karcinom dojke je najčešći zloćudni tumor i vodeći uzrok smrti od zloćudne bolesti kod žena. Pravodobnost i točnost dijagnoze mogu se poboljšati kombinacijom kliničkog pregleda, radioloških pretraga ...i citološke punkcije tankom iglom ili core biopsije. Istraživanje je provedeno kako bi se utvrdila osjetljivost i specifičnost citološke punkcije tankom iglom tumora dojke u odnosu na patohistološki nalaz. U istraživanje je uključeno 124 nalaza citološke punkcije tankom iglom tumora dojke koji su uspoređeni s patohistološkim nalazom nakon kirurške resekcije. Statistička analiza je pokazala točnost od 95,1%, osjetljivost od 97,7%, specifičnost od 89,1%, pozitivnu prediktivnu vrijednost od 95,5% i negativnu prediktivnu
vrijednost od 94,2%. Istraživanje je pokazalo da se citološka punkcija tankom iglom može koristiti kao veoma pouzdana pretraga u diferencijalnoj dijagnozi tumora dojke, u kombinaciji s kliničkim pregledom i radiološkim pretragama, pogotovo u zemljama u razvoju s ograničenim materijalnim sredstvima.
Premda se karcinom dojke češće javlja u starijoj životnoj dobi, to je i najučestaliji malignitet u žena reproduktivne dobi. Zbog sveukupnog napretka moderne medicine i rastućeg globalnog trenda ...odgađanja rađanja djece za kasniju dob suočavamo se sa sve više mladih žena s dijagnosticiranim i liječenim karcinomom dojke koje još nisu kompletirale obitelj. Stoga je područje očuvanja plodnosti postalo jako bitno u očuvanju kvalitete života mladih žena koje su preboljele karcinom dojke. Ovaj rad iznosi trenutno dostupne metode za očuvanje plodnosti u mladih žena s ranim karcinomom dojke i ističe važnost
multidisciplinarnog pristupa u očuvanju plodnosti kao bitnog čimbenika kvalitete života tih žena. Smatra se da trudnoća nakon karcinoma dojke nije povezana s povišenim rizikom od recidiva pa stoga ne treba obeshrabriti žene koje žele ostvariti trudnoću nakon provedenog onkološkog liječenja. Danas se preporuča pričekati s trudnoćom barem 2 godine nakon postavljene dijagnoze za vrijeme kada je rizik od povrata bolesti najveći. No, isto tako bi bolesnice reproduktivne dobi trebalo obavijestiti o mogućem negativnom učinku onkološke terapije na plodnost te o dostupnim metodama očuvanja plodnosti i u slučaju zainteresiranosti za očuvanje plodnosti bolesnice treba žurno uputiti reproduktivnom specijalistu. Rano upućivanje reproduktivnom specijalistu je bitan čimbenik koji povećava izglede za uspješno očuvanje plodnosti. Krioprezervacija embrija i zrelih oocita su trenutno jedine standardne metode očuvanja plodnosti koje zahtijevaju stimulaciju ovarija kojom se odgađa početak kemoterapijskog liječenja barem 2 tjedna. Smatra se da kontrolirana stimulacija ovarija ne povećava rizik od povrata karcinoma dojke. Druge metode očuvanja plodnosti (krioprezervacija tkiva jajnika, krioprezervacija nezrelih oocita,
ovarijska supresija GnRH agonistima) ne zahtijevaju primjenu ovarijske stimulacije, ali se i dalje smatraju eksperimentalnim metodama za očuvanje plodnosti.
U europskoj populaciji rak dojke činio je 2010. godine 28% svih novodijagnosticiranih zloćudnih tumora te bio uzrokom smrti u 18% žena oboljelih od raka. Prvi je po učestalosti zloćudni tumor u žena ...u Hrvatskoj, s incidencijom od 56,9/100.000 (2010. godine), a najveći broj bolesnica dijagnosticira se u dobi između 60 i 64 godine. Rizični čimbenici za rak dojke su višestruki: dob, pozitivna obiteljska anamneza, izloženost endogenim i egzogenim hormonima, prehrana, dobroćudna bolest dojke te okolišni čimbenici. Radi procjene demografskih i kliničko-patoloških značajka primarnog raka dojke retrospektivno smo analizirali 870 bolesnica koje su liječene u našoj ustanovi između 1997. i 2010. godine. Podaci su prikupljeni iz medicinske dokumentacije te formuliranog upitnika koji se odnosio na životne navike. U većine bolesnica se bolest prezentirala kao čvor u dojci te su bolest dijagnosticirale same. Ova činjenica naglašava potrebu redovitog samopregleda, iako također treba uzeti u obzir činjenicu da je tek manji broj bolesnica redovito pohađao kontrolne mamografske preglede (31%). Zabrinjava podatak da je prosječno vrijeme od prvog simptoma bolesti do javljanja liječniku bilo čak 4
mjeseca. Prema ranijim studijama najvažniji razlozi odgode javljanja liječniku su neznanje, strah i fatalistički odnos prema bolesti, niži socioekonomski status te nepismenost. U skladu s dobivenim rezultatima, izobrazba i podizanje svijesti o bolesti u općoj populaciji među ključnim su metodama za snižavanje smrtnosti od raka dojke.
PDF
