Across the River Tisza, there lies a town, Berehove (hereinafter also referred to as Beregszász Hu), situated on the north-eastern edge of the Great Hungarian Plain with the wind swaying ears of ...wheat, on the flatlands surrounded by rustling oak forests, gold-sweating trachyte mountains, and rivers subsiding upon reaching the plain. It is a veritable fairy garden, a small piece of the realm that out foremother, Emese, dreamt of back in the day. Places, just as people, have their own destinies: they emerge, evolve, thrive, and then, if they are destined so, disappear from the stage of history. The very first mention of Berehove dates back to early 1063, recorded under the name Lamperti, as the estate of Prince Lampert, son of Béla I of Hungary. Prince Lampert founded the later town. At the time, a small settlement must have been situated here with the prince’s countryseat inhabited by the garrison and the household servants. Residents of the house were mostly the gamekeepers and huntsmen of Bereg Forest County.
To fully uncover the past is not possible – at the very most, some attempts can be made at its reconstruction by drawing on contemporary sources and relying on archaeological research. The mediaeval layout of the settlement is known from the available sources and serves as a basis for the present study in its efforts to reconstruct the settlement image of the historical town centre and to find out why Lampertszásza did not embark on the path of the ‘classic, city wall/fortification’ type of settlement development. The parish church is the only building of the mediaeval townscape that has survived partially, which, however, provides us with indications about the contemporary buildings of the one-time reginal town and the related ‘block of church buildings’.
Autor se koristi primjerima pogrešaka dvaju šestnaestostoljetnih prepisivača za uvod u širu raspravu o potrebi monografske obrade prepisivačkih pogrešaka kao temelja za bolji tekstološki rad. S tim u ...vezi nastoji uputiti i na u lingvistici već razrađene načine analiziranja pogrešaka kao eventualnog uzora u metodologiji, terminologiji, deskripciji i klasifikaciji. S obzirom na to da ćirilični Dubrovački dominikanski lekcionar te Lajpciški lekcionar imaju poznate predloške, čine se kao idealni tekstovi za analizu.
U članku se donosi prikaz zaštitnih arheoloških istraživanja dominikanskog samostana sv. Katarine u Splitu (2007./2008.) i preliminarni pregled njihovih rezultata. Najprije je dan kratak osvrt
na ...položaj i važnost samostana. U okviru historijata istraživanja
donesen je pregled ranijih radova, a zatim je predstavljeno stanje
zatečeno na terenu te opisane faze i metodologija istraživanja.
Rezultati istraživanja:
I. Nalazi iz predsamostanskog razdoblja (do sredine 13. stoljeća),
među kojima je posebice zanimljivo otkriće 16 kasnoantičkih
grobova (5 pod tegulama tipa a capanna, 9 u amforama i 2 pod kamenim pločama), od kojih tri sa skromnim grobnim prilozima (boce, lucerne, nakit).
II. Nalazi iz samostanskog razdoblja (od prve polovice 13. do
2009. godine), među kojima se izdvajaju tri istaknuta razdoblja:
- Vrijeme I. samostana (od sred. 13. do sred. 17. stoljeća), kada
je on zajedno s većim brojem kuća i drugih građevina uklonjen
radi izgradnje gradskih bedema. Razdoblje obilježeno vrlo malom količinom nalaza.
- Vrijeme II. samostana (od sredine 17. stoljeća), monumentalnoga,
baroknog zdanja čije su postojanje posvjedočili brojni
arheološki tragovi, nepokretni (dvije vodospreme, dijelovi
samostanskih građevina: južno i zapadno krilo, istočni zid
(T) čitavog kompleksa, dominikansko groblje i dr.) i pokretni
(keramika, lokalna i uvozna, staklo, metal - kovanice, svetačke
medaljice, koštane perlice, krunice i dr.).
- Treće razdoblje (od vremena francuske uprave krajem 18.
st. do 2005. godine) u znaku je stagnacije samostana, obilježeno
padom kvalitete življenja u njemu, povezane s padom
popularnosti Reda i drastičnim smanjenjem broja redovnika.
Početkom 20. stoljeća crkva je proširena i restaurirana na štetu
sjevernog krila samostana. Posljednje veliko razaranje kompleks
je doživio za bombardiranja Splita u Drugome svjetskom ratu.
Autor obrađuje dominikanski sklop Gospe od Rozarija u mjestu Viganj, gdje je obuhvatio povijest nastanka samostana godine 1671. do njegova napuštanja i prodaje početkom XX. stoljeća. Na osnovu ...dostupne pisane građe dat je pregled tijeka gradnje, kao i osoba koje su bile najzaslužnije za njegov nastanak. U drugom dijelu rada autor donosi niz novih viđenja umjetnina koje se nalaze u crkvi, s osobitim naglaskom na ciklus slika s kraja XVII. i početka XVIII. stoljeća. Veliko platno na pjevalištu nastalo je po grafičkom predlošku fresaka iz crkve San Agnese na trgu Navona u Rimu, a oltarna pala Obrezanja Kristova čuva djelomično sačuvani potpis dosad nepoznatog slikara "Matta". Uz import oltara iz južnotalijanskog grada Lecce i rada domaćih korčulanskih klesara, autor se pozabavio i domišljatim arhitektonskim rješenjem učvršćivanja statike crkve prigodom njene gradnje.
Autori u radu obrađuju moćnik Sv. Križa (dubrovačka dominikanska stauroteka), u formi patrijarškog/nadbiskupskog dvorednog križa koji po svemu sudeći potječe iz crkve sv. Petra i Pavla u Prizrenu. ...Ova stauroteka ima svoju zanimljivu povijest, jer je prvotno bila vlasništvo srpskog kralja Stefana Uroša Milutina II. (1282. – 1321.), potom je početkom XIV.
stoljeća darovana crkvi sv. Petra i Pavla, a negdje polovicom XV. stoljeća donesena je u Dubrovnik. Stauroteka se u Dubrovniku isprva čuvala u dominikanskom samostanu Sv. Križa u Gružu do 1618. godine, a potom je pohranjena u dominikanski samostan sv. Dominika u Dubrovniku, gdje se i danas nalazi. Već u XVIII. stoljeću pobudila je zanimanje dubrovačkoga crkvenog povjesničara Serafina Crijevića, koji ju je opisao u svojim djelima Monumenta Congregationis S. Dominici de Ragusio Ordinis Fratrum Praedicatorum, saeculum (1728.) i Prologomena in sacram Metropolim Ragusinam ad illustrandam Ragusinae Provinciae Pontificum Historiam, dok je povjesničar Daniele Farlati spominje u šestom svesku Illyricum sacrum (1800.). Dominikanska stauroteka pobudila je posebno zanimanje Stjepana Skurle, najznačajnijega dubrovačkog crkvenog povjesničara XIX. stoljeća, koji je godine 1868. o njoj objavio prvu i do sada jedinu studiju. Posebna vrijednost ove stauroteke leži u činjenici što je jedna od rijetkih precizno datiranih dubrovačkih renesansnih moćnika iz XVI.
stoljeća proviđenih državnim žigom Dubrovačke Republike i što pripada jednoj vrlo uskoj skupini stauroteka - liturgijskih križeva vezanih za vladarski kult, gdje se natpisi darodavaca nalaze na bazi križa i odvajaju svjetovno od nebeskog. Naposljetku, neizravno su i dva moćnika sv. Luke iz Dubrovnika povezana s gradom Prizrenom, te tako s dominikanskom
staurotekom čine jednu zanimljivu koine zapadnih i istočnih religijskih utjecaja Dubrovnika i Kosova.
Provider: - Institution: Ghent University Library - Data provided by Europeana Collections- 2e éd. rev. et augm. du catalogue de la bibliothèque des dominicains de Dijon, rédigé en 1307 avec détails ...historiques, philologiques et bibliographiques- Par G. Peignot.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
