U radu se istražuje europeizacija nacionalne politike u kontekstu institucionalne prilagodbe za provedbu politika Europske unije, kao posebnogadijela koncepta europeizacije u europskim studijama. ...Institucionalna prilagodba samo je jedan od aspekata tog istraživačkog koncepta, s obziromna to da jednaku vrijednost koncept europeizacije ima i za područja istraživanja transfera javnih politika, stvaranje europskoga prava, kao i za čitav niz drugih procesa adaptacije i konvergencije koji stvaraju tu distinktivnu strukturu vladavine. Rad se bavi institucionalnom prilagodbom u pogledu njezinih prednosti i rizika tijekom implementacije europskih politika, kao i provedbe mozaičnih i brojnih europskih projekata. Opisuje se na koji način institucionalna dinamika, naročito ona u kojoj su države članice dominantni akteri, ostvaruje ciljeve provedbe europskih politika te kojim se institucionalizacijama Europska unija vodila u stvaranju toga kompleksnog političkog sustava. Prije svega istražuje se institucionalna i policy prilagodba kao rezultat višestrukih kompromisa tijekom povijesno-institucionalnog razvoja, nakon čega se analiziraju političke prednosti i rizici institucionalne europeizacije.
The article explores the Europeanization of national policies in the context of institutional adjustment for the implementation of EU policies, as a distinct part of the concept of Europeanization in European studies. Institutional adjustment is merely one aspect of this research concept, considering that the concept of Europeanization holds equal value in researchareas concerning the transfer of public policies, the creation of European law, as well as a number of other processes of adaptation and convergence that form this distinctive structure of governance. The paper deals with institutional adjustment regarding its advantages and risks during the implementation of European policies, as well as the execution of diverse andnumerous European projects. It describes how institutional dynamics, particularly the ones in which member states are dominant actors, achieve theobjectives of implementing European policies, as well as the institutionaldevelopments the European Union pursued in creating this complex polit-ical system. Primarily, it investigates institutional and policy adjustments as a result of multiple compromises during historical-institutional development, followed by an analysis of the political advantages and risks ofinstitutional Europeanization.
Rad se bavi istraživanjem mirotvornih aspekata europske političke integracije i deficitima europskoga mirotvorstva, kao i pokušajima objašnjenja prirode europske političke integracije kakve pruža ...politička teorija. Rad se oslanja na istraživanja Johna McCormicka, Zakija Laïdija, Sabine Saurugger, Renauda Dehoussea, Hansa Vorländera, Gilberta Merlioa i drugih, a koja se bave teorijom europske integracije, mirotvornim aspektima europske integracije, prednostima i nedostacima političkog sustava Europske unije, te snagama i slabostima europske demokracije. Na temelju McCormickove analize pojedinačno se istražuju aspekti mirotvornoga kapaciteta djelovanja Europske unije, kojima se priključuje kritika specifične »normativne sile« Europske unije, kakvom je opisuje Laïdi. Rad zaključuje da u uvjetima globalnih kriza, naročito u oblicima ratnih sukoba, djelovanje Europske unije u području mirotvorstva pokazuje značajne manjkavosti, koje se temelje na unutarnjim predispozicijama ovoga specifičnog političkog sustava.
The article deals with the research of the peace-making aspects of European political integration and with the deficits of European peacemaking, as well as attempts to explain the nature of European political integration as provided by political theory. The paper relies on research presented by John McCormick, Zaki Laïdi, Sabine Saurugger, Renaud Dehousse, Hans Vorländer, Gilbert Merlio and others, dealing with the theory of European integration, the peacemaking aspects of European integration, the advantages and disadvantages of the political system of the European Union, and the strengths and weaknesses of European democracy. The aspects of the peace-making capacity of the European Union are individually researched based on McCormick’s analysis, which are joined by the criticism of the specific normative force of the European Union as described by Laïdi. The author concludes that in the conditions of global crises, especially in the forms of war conflicts, the action of the European Union in the field of peacemaking shows significant deficits, which are based on the internal predispositions of this specific political system.
Pojam europeizacija općenito odnosi se na učinak Europske unije na svoje države članice. Kao što je to čest slučaj s novim znanstvenim konceptima, postoje prijepori oko značenja pojma. Tako ni danas ...ne postoji jedinstveno teorijsko određenje europeizacije. Stoga se europeizacija treba koristiti kao okvir za analizu utjecaja institucija i politika Europske unije na njezine države članice. Taj je fenomen složen, njegove ključne varijable teško su razdvojive, a posebno treba biti oprezan pri opisivanju uzroka europeizacije koja nadilazi globalizaciju ili promjene na nacionalnoj političkoj sceni. Ključno je razmotriti učinke članstva u Europskoj uniji na nacionalne institucije i politike.
Odlukom Ujedinjenog Kraljevstva da napusti Europsku uniju, kao i usporavanjem procesa proširenja Europske unije na zemlje Zapadnog Balkana i Tursku, pojavila se nova fraza u europskom političkom ...rječniku: Europa izvan Europske unije. Ta fraza, koju promoviraju tvorci britanske vanjske politike, vraća na dnevni red raspravu o europskom identitetu. U ovom članku analiziraju se kompleksni i različiti odgovori na pitanja kao što su tko je, što je, kad je i gdje je Europa, gdje je njezina granica i tko su Drugi u odnosu na nju. Pitanju identiteta Europe pristupa se iz konstruktivističke perspektive, kroz analizu definiranja Sebstva i Drugosti. Iako je Europa nakon Hladnog rata proklamirala kao svoj cilj ujedinjenje i emancipaciju od Drugih, ona je ostala vezana uz Sjedinjene Američke Države kroz koncept euroatlantizma, a u nekim aspektima i uz Rusiju kroz ideju o Euroaziji. U suvremenim okolnostima Europska je unija sve udaljenija od ideala o jednoj i ujedinjenoj Europi. Umjesto toga, ona više liči na lȕk, sa svojim jezgrom, unutarnjom i izvanjskoj periferijom, kao i s vanjskim akterima koji su polupovezani s Europom zbog povijesnih i strateških razloga. Zbog toga se postavlja pitanje je li Europu uopće moguće definirati kao cjelinu u odnosu na njezine susjede i na druge zainteresirane aktere (Rusiju, SAD i Tursku) ili je njezin identitet određen upravo nemogućnošću takvoga jednoznačnog definiranja.
Predmet je ovoga istraživanja struktura školskog sustava u Hrvatskoj i nekim europskim zemljama s posebnim osvrtom na trajanje općega obveznog školovanja. Pritom se primjenjuje deskriptivna metoda s ...povijesno-komparativnim pristupom. Autor u ovome članku prikazuje nastojanja nekih europskih zemalja, posebice zemalja Europske unije, reforme strukture školskog sustava sa svrhom produžetka obveznog školovanja. U tom kontekstu autor prikazuje i nastojanja Republike Hrvatske poznata po nazivu europeizacija hrvatskoga školstva nakon 90-ih godina 20. stoljeća s posebnim osvrtom na praćenje onih reformskih prijedloga kojima se predviđala promjena strukture školskog sustava i produžetak trajanja obveznog školovanja. Istraživanjem se potvrdilo da su u većini europskih zemalja provedene strukturne promjene školskog sustava između 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća, ali već i u prvim godinama nakon Drugoga svjetskog rata. Promjena školskog sustava kontinuiran je proces, a produživanje trajanja općega obveznog školovanja nastojanje je koje se nastavlja i u suvremenim uvjetima. U Hrvatskoj se nisu dosljedno pratila takva nastojanja. Isto tako, nisu ostvareni svi reformski dokumenti poslije 90-ih godina 20. stoljeća u kojima se predviđalo duže trajanje obveznog školovanja (devet i deset godina). Tako su iznevjereni pokušaji europeizacije u jednom od bitnih promjena u školskom sustavu. Četiri su skupine razloga za dužim trajanjem obveznog školovanja u Hrvatskoj: pridružiti se razvoju zajedničkog društva (Europske unije), ostvarivati zajedničku europsku obrazovnu usmjerenost, uvažavati specifičnosti psihofizičkog razvoja djece i mladih te zadovoljiti specifične potrebe hrvatskoga društva.
Europeizacija stambenih politika samostalno je i u sklopu šire europske socijalne politike bila od marginalnog istraživačkog značaja u korpusu stambenih studija i socijalne politike zbog načelnog i ...stvarnog neuplitanja EU-a u stambene politike država članica. Stambena politika u nadležnosti je država članica EU-a, pa je stoga nužno višedimenzionalno mjeriti europsku integraciju u ovom području. U ovom su radu analizirani utjecaji europeizacije kroz mehanizme europske integracije temeljem uvida iz dviju postsocijalističkih država članica EU-a – Slovenije i Hrvatske. Zaključnom se raspravom ukazuje na europeizacijski deficit u stambenom području kada je riječ o Hrvatskoj u odnosu na Sloveniju. Konačno, predlaže se proširenje analize na veći broj postsocijalističkih država članica EU-a te se stoga ovaj rad stavlja u službu poticanja daljnjeg istraživanja teme.
Pojam europeizacija općenito odnosi se na učinak Europske unije na svoje države članice. Kao što je to čest slučaj s novim znanstvenim konceptima, postoje prijepori oko značenja pojma. Tako ni danas ...ne postoji jedinstveno teorijsko određenje europeizacije. Stoga se europeizacija treba koristiti kao okvir za analizu utjecaja institucija i politika Europske unije na njezine države članice. Taj je fenomen složen, njegove ključne varijable teško su razdvojive, a posebno treba biti oprezan pri opisivanju uzroka europeizacije koja nadilazi globalizaciju ili promjene na nacionalnoj političkoj sceni. Ključno je razmotriti učinke članstva u Europskoj uniji na nacionalne institucije i politike.
Nakon gotovo tri desetljeća upravljanja “odozgo” ili primjene različitih koncepata i strategija Zapada objedinjenih u mantri europerspektive – Zapadni Balkan je ponovno u fokusu međunarodne javnosti ...kao novo geopolitičko žarište. Umjesto ciljane europeizacije, svjedočimo daljnoj balkanizaciji regije koja je posljedica neuspješnog djelovanja
Europske unije, kao i suprotstavljenih interesa saveznika – SAD-a, NATO-a, Velike Britanije, EU-a i Njemačke. Takva konstelacija odnosa omogućila je jačanje utjecaja niza ne-zapadnih aktera – Rusije, Turske, Kine, Irana i Saudijske Arabije, čija prisutnost već niz godina snažno oblikuje sigurnosno ozračje na Zapadnom Balkanu. Sve je očitije da je angloamerički projekt posthladnoratovskog uređenja prostora bivše Jugoslavije značajno istrošen. Naime, obećani prosperitet i stabilnost regije su izostali, a zaostavština primijenjenih zapadnih politika je krajnje siromaštvo, iznimna nezaposlenost i iseljavanje, propast javnih politika i kontinuirano gospodarsko urušavanje, kao i ponovno “aktiviranje” postojećih kriznih žarišta: Bosne i Hercegovine, Kosova i Makedonije.
Osnovna nakana ovoga rada jest pokazati neke od magistralnih puteva kroz koje prolazi sustav lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj. Proces europeizacije, naime, sve više zahvaća i oblikuje ...hrvatsku lokalnu samoupravu, uključujući implementaciju novih standarda rada kao što su procesi decentralizacije i dekoncentracije, privatizacije, liberalizacije, deregulacije, javnosti, transparentnosti i otvorenosti, te specijalizacije, informatizacije i digitalizacije itd. To su temeljne vrijednosti upravnih doktrina poput novog javnog menadžmenta, „dobre vladavine“ i drugih. U kontekstu ove teme posebnu pozornost stavili smo na neke aspekte organizacijske strukture Splitsko-dalmatinske županije apostrofirajući pritom posebice podatke o kvalifikacijskoj, spolnoj i dobnoj strukturi zaposlenih u upravnim tijelima županije i neke pokazatelje o financijsko-proračunskom kapacitetu općina, gradova i same županije.
The key aim of this paper is to demonstrate a few main pathsthrough which goes the system of local self-goverment in Croatia. Europeanization process more and more encompasses and shapes croatian local self goverment including implementation of new standards of work such as democratization and dispersion processes, public participation, transparency , openness and also specialities, informatization and digitalization. These are the fundamental values of admininistrative doctrines like new public managment, „good governance“ ect. In the context of this subject of matter, we have put a special emphasis on some aspects of organizational structure of Split-Dalmatia County, underlining data about qualifications, age of employees in administrative structures of County and some data about financial-budget capacity of communities, towns and County.
Following the decision of the United Kingdom to leave the European Union and in the light of the slowing down of the EU enlargement in the Western Balkans and Turkey, a new phrase emerged in the ...European political vocabulary – Europe outside the European Union. This phrase, promoted by British foreign policy designers, brings the issue of the European identity back on the agenda. Who, what, when and where is Europe, and who are the Others in relation to Europe? In this article, we analyse the complex and mutually divergent replies to the question of the European identity by using a constructivist approach, based on the definitions of the European Self and Other. Despite proclaiming an ambition to unite and emancipate itself from the Others, Europe remained connected to the United States after the Cold War through the concept of Euro Atlanticism. The competing concept of Eurasia – marking a link between Europe and Russia – is also becoming popular in the areas of European inner and external peripheries. Contemporary Europe is far from being “united in diversities” – it looks more like an onion instead with its core countries, internal and external peripheries and influential external stakeholders that are semi-detached to it for historical and strategic reasons. The author therefore puts forward a question of whether it is at all possible to define Europe as the Other to its neighbours and other external stakeholders such as Russia, the US and Turkey. Would it not be more appropriate to define Europe through a permanent notion of being in-between its own Others, rather than through its own clearly marked and defined Self?