Autor opisuje faze obrazovnih politika u Republici Hrvatskoj nakon
1990. godine. Dva desetljeća dijeli u dvije osnovne faze: (1) fazu razgradnje naslijeđenog sustava i nesustavnih promjena u 1990-tim ...godina te (2) fazu rasprava, izrade i implementacije strategije u procesu europeizacije nakon 2000-te godine. Kriterije razlikovanja faza temelji na Howlettovim elementima uspješnosti javnih politika (programi, procesi politika i političke okolnosti).
U svakoj fazi analiziraju se osnovne političke okolnosti, programski
ciljevi, akteri, instrumenti te načini implementacije određenih politika.
Autor zaključuje da se paralelno mijenjaju ciljevi na europskoj razini i ciljevi hrvatskeo brazovne politike te se događa dvostruku prijelom. U europskoj obrazovnoj politici se događa ulazak obrazovanja u središte političkog interesa uz prioritet izgradnje društva znanja cjeloživotnim učenjem. U Hrvatskoj se obrazovni prostor, koji je ispražnjen od socijalističkog sustava vrijednosti i ciljeva, ispunjava novim europskim ciljevima i modelima. Autor zaključuje
da su na djelu dva oblika djelovanja u procesu europeizacije: mijenjanje pod pritiskom politike uvjetovanja i transnacionalnih poticaja i pretpristupnih programa te, drugi oblik, nastojanje da se djeluje prikladno (europski i moderno) uz učinke socijalizacije, imitiranje, korištenje tuđih iskustava.
Proces europeizacije se u mnogim aspektima zbivao istovremeno s drugim procesima, poglavito s procesom globalizacije. Iako se čini da upravo Europskoj uniji možemo pripisati promjene kojima ...svjedočimo u političkim krajolicima država članica, moguće je i da su one posljedica povećane ekonomske međuovisnosti, odnosno globalizacije. Rast popularnosti stranaka novih političkih niša i nepostojanje alternative postojećim ekonomskim politikama dva su najvažnija ishoda koja koreliraju s većom uključenošću države u procese europske integracije. U članku autorica analizira ove tvrdnje suprotstavljajući ih alternativnoj hipotezi da je uzročnik spomenutih promjena globalizacija općenito, a ne integracije koje su specifične samo za Europu. Koristeći tehnike „uparivanja”, autorica daje jasniju sliku povezanosti spomenutih političkih posljedica s istovremenim i često isprepletenim procesima europeizacije i globalizacije.
U radu se objašnjava što su politike, policy i javne politike te javne politike u procesu globalizacije i europeizacije. Objašnjava se proces stvaranja javnih politika u okviru Europske unije na ...primjeru politike zapošljavanja u Europskoj uniji, to jest europske politike zapošljavanja kao javne politike.
Iz građanskog prava proizašle su mnoge druge grane prava, pritom se
u ovom radu ističe odštetno pravo. Odštetno pravo je grana prava koja se bavi štetom i odnosima koje ona donosi, te je pritom važno ...znati koji su subjekti, objekti štete, važno je razumijeti uzročnu vezu štete i poznavati razne vrste odgovornosti za štetu. Odštetno pravo prošlo je kroz proces europeizacije i harmonizacije prilikom ulaska u Europsku uniju. Harmonizacija je usklađivanje prava koje je pridonijelo razvoju ove grane prava u Hrvatskoj te omogućilo usklađivanje s europskom pravnom stečevinom. Stoga je relevantno znati koje su odrednice harmonizacije i kako se njome usklađuju nacionalne pravne norme s nadnacionalnim pravnim normama.
Cilj je rada proučiti na koji je način pristupanje Hrvatske Europskoj uniji utjecalo na LGBT pokret. Budući da zemlje Srednje i Istočne Europe, nakon raspada komunizma i tijekom procesa ...europeizacije, dijele slične karakteristike po pitanju razvoja LGBT pokreta, ovaj rad analizira dvije hipoteze oblikovane kroz studiju slučaja Poljske: (1) proces europskih integracija zemalja u postsocijalističkoj Europi unaprjeđuje formalni zakonski status LGBT osoba i podiže vidljivost LGBT aktivističkih mreža i (2) nakon pristupanja Europskoj uniji jačaju dotad potisnuti konzervativni pokreti protiv LGBT zajednice. Rad prati razvoj LGBT pokreta kroz tri vremenske faze. Prva faza obuhvaća period od osamostaljenja Hrvatske, pa sve do 2000. godine kad u Hrvatskoj počinje proces europeizacije. Druga faza obuhvaća period od početka procesa europeizacije do pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, a treća se faza odnosi na period nakon ulaska zemlje u EU. Unutar svake faze proučavaju se sastavnice modela političkog procesa, struktura političkih prilika, aktivističke mreže i diskurzivno uokviravanje tema važnih za LGBT pokret. Analizom je utvrđeno da je tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji u Hrvatskoj unaprijeđen pravni položaj homoseksualnih osoba te je pojačana njihova vidljivost u društvu. To se očituje u osnivanju civilnih udruga, organiziranju povorki ponosa, donošenju Zakona o istospolnim zajednicama i uvođenju antidiskriminacijskih normi u zakonodavstvo. Diskurzivnom analizom 328 članaka došlo se do rezultata da je u devedesetima na snazi razdoblje šutnje o homoseksualnosti. U periodu europeizacije i onom nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, diskurzivne se ideje kreću unutar triju okvira: društvene prihvaćenosti, europeizacije i pitanja drugog reda. Iako je period nakon ulaska Hrvatske u EU nedovoljno dug da bi se sa sigurnošću potvrdila druga hipoteza, referendum o ustavnoj definiciji braka i lobiranje protiv izglasavanja Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola dobri su pokazatelji da se konzervativni pokret protiv LGBT zajednice u Hrvatskoj konsolidirao.
U hrvatskome su pravnom poretku određeni ljudskopravni standardi ukorijenjeni u praksu postupanja u građanskome sudskom postupku te se osjećaju njegovim sastavnim dijelom, premda su svoje izvorište ...imali u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a u novije vrijeme i u Povelji EU-a o temeljnim pravima. Iz toga se može zaključiti da proces europeizacije građanskoga parničnog postupka, koji se zbog rastućeg utjecaja Europske unije na nacionalni građanski parnični postupak tek počinje osvještavati, zapravo već dulje vrijeme traje. Velik doprinos integriranju postulata prava EU-a u nacionalne građanske parnične postupke daje razvoj sekundarnog prava u okviru pravosudne suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima posljednjih godina. Uz to, bitna je uloga judikature Suda Europske unije te preuzimanja postupovnih pravila implementacijom pojedinih direktiva, koje unatoč svojoj materijalnopravnoj prirodi, takva pravila sadržavaju. Stoga, polazeći od Rewe-Comet doktrine ‘postupovne autonomije’ država članica, u radu se želi istražiti kako je europeizacija do sada (pre)oblikovala određena obilježja hrvatskoga građanskog parničnog postupka. Pri tome, ključno je pitanje na koje se želi odgovoriti – jesu li tako u funkcioniranju građanskog pravosuđenja u RH ostvareni preduvjeti potrebni za uzajamno povjerenje te pravosudnu suradnju s drugim državama članicama te zaštitu temeljnih ljudskopravnih standarda koje promiče pravo EU-a?
Otvorenost javne uprave, koja uključuje njenu vidljivost i dostupnost građanima, ali i mogućnost sudjelovanja građana u donošenju odluka, formuliranju politika i propisa, jedno je od temeljnih načela ...europskoga upravnog prostora. Europska unija prepoznaje otvorenost kao jedno od temeljnih načela funkcioniranja institucija na europskoj razini te potiče zemlje članice i kandidatkinje na usvajanje i ostvarivanje otvorenosti u upravnoj praksi, uglavnom putem mehanizama mekog prava. U Hrvatskoj su procesi europeizacije započeli početkom 2000-ih, a u sklopu brojnih prilagodbi javne uprave, došlo je do napretka u ostvarivanju transparentnosti i otvorenosti javne uprave, posebno u završnim fazama procesa pristupanja u članstvo Europske unije. Pitanje otvorenosti javne uprave prepoznato je kao važan preventivni mehanizam unutar antikorupcijske politike, zbog čega je postalo dijelom europske politike kondicionalnosti. Premda su mehanizmi za ostvarivanje otvorenosti brojni, jedan od najčešćih su javne konzultacije ili savjetovanje sa zainteresiranom javnošću. Provođenje javnih konzultacija predmet je regulacije na europskoj razini. Praksa Europskog suda, preporuke Europske komisije i naglašavanje suradnje i razmjene dobre prakse, bez nametanja konkretnih obvezujućih pravila, upućuje na područje tzv. horizontalne europeizacije i dominaciju mekog prava. U Hrvatskoj je provođenje savjetovanja sa zainteresiranom javnošću regulirano prvenstveno Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN 85/15) te drugim zakonima i propisima. U normativnom pogledu, napredak je ostvaren 2009. donošenjem Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. U pogledu implementacije, međutim, napretka nije bilo sve do izmjena Zakona o pravu na pristup informacijama 2013. i ustanovljavanja institucionalnog mehanizma za provođenje zakonskih odredbi. Usprkos tome, provedbu savjetovanja obilježavaju brojne manjkavosti, posebice na lokalnoj i regionalnoj razini, te u slučaju širokog spektra zakonom definiranih tijela javne vlasti.
Većina tvoraca hrvatske vanjske politike te neki znanstvenici procjenjuju hrvatsku vanjsku politiku kao vrlo uspješnu, pogotovo u odnosu na domaću politiku. Prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman – ...glavni tvorac hrvatske vanjske politike tijekom razdoblja od 1991. do 2000. godine – često se percipira kao vrhovni branitelj hrvatskih nacionalnih interesa. Članak preispituje takve teze definiranjem normativnog okvira, koji se temelji na postavci da je hrvatski nacionalni interes (bio) postati funkcionalna, europeizirana parlamentarna demokracija koja se temelji na vrijednostima, normama i načelima formuliranim pravnom stečevinom Europske Unije. Kroz takav pojednostavljeni normativizam članak evaluira četiri glavne točke: “poštivanje suvereniteta”, “mir”, “tržišnu ekonomiju” i “vladavinu prava”, čime su hrvatska vanjska politika i Franjo Tuđman uvelike pridonijeli otuđenju Hrvatske od njezina bitnog nacionalnog interesa. Završni dio rada analizira Tuđmanovu misao koja se uglavnom usredotočuje na poziciju malih naroda unutar multinacionalnih entiteta, demokraciju, Hrvatsku i EU itd. Jedan od glavnih razloga propale demokratske tranzicije leži u Tuđmanovoj percepciji da je Hrvatska postala demokratska država samo formalnim usvajanjem demokratskog ustava.
Članak analizira učinke Europskog semestra, okvira EU-a za socijalno-ekonomsku koordinaciju, na promjenu politike zapošljavanja u Hrvatskoj. Slučaj Hrvatske treba ilustrirati kako, pod kojim uvjetima ...i u kojoj mjeri arhitektura Europskog semestra utječe na politike zapošljavanja u Hrvatskoj. U žarištu su analize dvije stavke javnih politika: Garancija za mlade i dob za umirovljenje. Nalazi vezani za Garanciju za mlade podržavaju očekivanje prema kojemu pojačani nadzor i obveze izvještavanja pridonose promjeni nacionalnih javnih politika. Koristeći intervjue kao izvore podataka, auto pronalazi dva ključna elementa utjecaja: administrativni pritisak i slabu upoznatost s načinom rada Europske komisije u sklopu Europskog semestra. Istodobno, Hrvatska je opetovano zanemarivala preporuke za usklađivanjem dobi umirovljenja za muškarce i žene. Razlozi slaba utjecaja Europskog semestra na tom području mogu se pronaći u ograničavajućem efektu sastava koalicijske vlade, krutosti javne politike, suprotstavljenih uvjerenja i vrlo neizvjesne političke situacije. Ti su uvjeti bili čimbenici odvraćanja od promjene javnih politika, unatoč mogućim sankcijama EU-a.
Fenomeni poput globalizacije i europeizacije zahtijevaju promjene u svim područjima društvenog života. Neka od tih područja prihvaćaju promjene ili su čak i njihov pokretač, dok su pojedina područja ...tome manje sklona, kao što je to područje oporezivanja. Jednako su društvene institucije pa i porezne institucije suočene sa neizbježnim preobražajima. Porezna administracija kao segment poreznih institucija danas je više no ikada do sada stavljena pred izazove izgradnje nove kvalitete odnosa sa poreznim obveznicima. Između ostaloga, buduće bi odnose poreznih administracija i poreznih obveznika trebalo temeljiti na načelima povjerenja i suradnje. U Republici Hrvatskoj je donošenje Općeg poreznog zakona 2000.godine predstavljalo veliki doprinos neophodnoj pravnoj sigurnosti poreznih obveznika. Kodificirana porezna postupovna pravila značila su pored veće pravne sigurnosti, veliki pomak u ostvarenju transparentnog i jednostavnog poreznog sustava. Svakako, takav je „porezni ustav“ trebao pridonijeti i većoj učinkovitosti poreznog sustava, odnosno učinkovitijem prikupljanju javnih prihoda. Od stupanja na snagu Općeg poreznog zakona u siječnju 2001. godine samo su se manje izmjene prihvatile, no ipak u novom zakonskom tekstu iz 2008. godine dok su tijekom 2011. i godina koje slijede godine dijelom i neočekivani veći zahvati provedeni kao izmjene postojećega teksta zakona. Međutim, takav izmijenjeni Opći porezni zakon nije donio očekivana, poboljšana, a i jednim dijelom nova rješenja, već se radi o manjim zahvatima u „stari“ zakonski tekst, pa su očekivanja akademske i stručne javnosti ostala neostvarena. U radu autor analizira jedan zahvat koji se očekivao od zakonodavca, a riječ je o pitanju načelne naravi – načelu postupanja u dobroj vjeri te jedan zahvat koji se odnosi na porezni institut zastare. Uz navedeno, samo se dotiču i drugi mogući pravci osuvremenjivanja i europeizacije – poput pitanja poreznih povelja, zabrane zlouporabe prava općim pravilom i dr. Očekivanja akademske i stručne javnosti idu za promjenama u nekoliko pravaca od kojih jedan pravac željenih izmjena možemo nazvati i „europeizacijom“ hrvatskih poreznih postupovnih pravila kao dijelom evolucijskog kretanja, u kojemu dolazi do promjena brojnih paradigmi toga pravnoga područja.
PDF
