SAŽETAK
Međunarodne smjernice za farmakološko liječenje epilepsija općenite su, sveobuhvatne i ne prepoznaju lokalne specifičnosti poput ekonomskih i tehničkih mogućnosti u pojedinim državama, ...dostupnosti pojedinih antiepileptika ili drugih metoda liječenja i slično. Stoga se nameće potreba izrade nacionalnih smjernica, čiji su zapravo temelj međunarodne smjernice Internacionalne lige protiv epilepsije. Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje epilepsija plod su suradnje svih relevantnih stručnih društava i referentnih centara u RH, na čelu s Hrvatskom ligom protiv epilepsije te Hrvatskim neurološkim društvom i Hrvatskim društvom za dječju neurologiju Hrvatskoga liječničkog zbora, a odražavaju aktualne socioekonomske i regulatorne specifičnosti u našoj zemlji, najnovije spoznaje farmakoloških profila i učinkovitosti pojedinih antiepileptika kao i ekspertna mišljenja. Antiepileptička terapija se uvodi nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, stoga profilaktička primjena nije opravdana. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je bolesnika informirati o prognozi bolesti, mogućnostima liječenja i samopomoći, životnim ograničenjima te mogućim neželjenim događajima. Ciljevi farmakoterapije epilepsija su potpuna kontrola napada uz izbjegavanje nuspojava te održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Zlatni standard liječenja je monoterapija odnosno primjena adekvatnog antiepileptika u adekvatnoj dozi. Izbor i titracija lijeka su individualni, a temelje se na smjernicama za liječenje pojedinih vrsta napada, karakteristikama bolesnika i regulatorno specifičnim čimbenicima. Nakon neuspjeha inicijalne monoterapije, potrebna je reevalucija anamnestičkih i dijagnostičkih podataka te potom postupna i spora zamjena antiepileptika. Racionalna politerapija podrazumijeva kombinaciju dvaju antiepileptika različitih mehanizama djelovanja, prvog ili eventualno drugog izbora za postavljenju dijagnozu, niskoga interakcijskog potencijala, različitog profila nuspojava i sinergističkog ili aditivnog djelovanja. Zamjena generičkih ili originalnog i generičkog oblika lijeka nije preporučljiva, a poglavito nakon postizanja remisije ili prilikom uzimanja visokih doza lijeka. Ukidanje antiepileptičke terapije treba biti postupno i sporo, u slučaju politerapije jedan po jedan lijek, a u donošenju odluke o ukidanju, kao i o uvođenju antiepileptika, mora biti uključen bolesnik i njegova obitelj.
Farmakorezistentna epilepsija, dijagnoza koju prate brojne društvene, ekonomske, fizičke i psihičke posljedice, predstavlja
veliko opterećenje za bolesnike, njihove obitelji, ali i cjelokupni ...zdravstveni sustav. Stoga je farmakorezistentnu epilepsiju
opravdano dijagnosticirati samo u slučajevima u kojima je liječnik siguran u dijagnozu nakon što su procijenjeni svi mogući
uzroci. Jedan od uzroka farmakorezistentne epilepsije je takozvana lažna farmakorezistencija, entitet koji podrazumijeva
stanje u kojem loša kontrola bolesti nije posljedica biologije same bolesti, antiepileptičkih lijekova i karakteristika bolesnika.
Ona je posljedica ljudske pogreške i izravno ovisi o iskustvu liječnika koji liječi, ali i o stavu bolesnika prema liječenju. Unatoč
„lažnosti“ ovaj entitet prate stvarne posljedice za bolesnika i njegovu obitelj, a istodobno odgađa odgovarajuće liječenje stvarne
bolesti od koje bolesnik boluje. Kako bi se osiguralo uspješno liječenje te izbjegli nepotrebni i štetni dijagnostički postupci,
lažna farmakorezistencija je stanje koje se mora isključiti kod svakog bolesnika s epileptičkim napadajima koji se teško
kontroliraju.
Provedeno je prospektivno istraživanje u KBC-u Zagreb s ciljem procjene povezanosti epilepsije, antiepileptičkih lijekova
(antiepileptic drug, AED) i kvalitete života (quality of life, QoL) u ...bolesnika s epilepsijom, kao i učestalosti depresije i
seksualne disfunkcije (SD). QOLIE-31 (Quality of Life in Epilepsy-31 Inventory) je primijenjen za procjenu QoL-a, ASEX
(Arizona Sexual Experiences Scale) za SD i HAM-D17 (Hamilton Rating Scale) za depresiju. Uključeno je 108 bolesnika s
epilepsijom (63% žena, 37% muškaraca; srednja dob 39,54±15,91 godina). Žarišnu epilepsiju imalo je 14,8% i generaliziranu
35,2% bolesnika, dok je obje vrste epilepsije imalo 40,7% bolesnika. Farmakorezistentnu epilepsiju (drug-resistant epilepsy,
DRE) imalo je 44/108 bolesnika, a kod njih 27/44 ugrađen je stimulator vagusnog živca (vagus nerve stimulation, VNS).
Srednji odgovor na QOLIE-31 bio je 62,88±7,21 bez značajnih razlika u odnosu na spol, vrstu epilepsije i dob. Statistički
značajno niži QoL nađen je u domeni ‘Sveukupni QoL’ (dobna skupina 35-55 godina u odnosu na dobnu skupinu <35).
Bolesnici koji su uzimali obje vrste AED imali su značajno niži QoL u usporedbi s onima na novijim AED. Viši QoL bio je
povezan s manje izraženim simptomima depresije (p=0,000). Pronađene su značajne korelacije između nižeg QoL-a i SD
(p=0,001). U bolesnika s DRE utvrđen je pozitivan utjecaj ugradnje VNS-a na QoL i raspoloženje (27 bolesnika s VNS-om
u usporedbi s 18 bolesnika bez VNS-a, p=0,041).
Rano suzbijanje, prekidanje epileptičkih napadaja središnji je stup u strategiji njihova liječenja. Većina epileptičkih napadaja događa se izvan medicinske ustanove, najčešće u kućnom okruženju. ...Stoga smo izradili i predložili ovaj algoritam zbrinjavanja motoričkih/konvulzivnih epileptičkih napadaja u izvanbolničkom okruženju, prvenstveno s ciljem pružanja uniformne informacije i edukacije roditelja/skrbnika te za olakšavanje snalaženja liječnicima primarne zdravstvene zaštite i timovima hitne medicinske pomoći. Za potrebe pisanja ovog rada analizirali smo i sintetizirali postojeće smjernice u cilju preporuke jednostavnog, razumljivog i racionalnog terapijskog algoritma koji savjetujemo i primjenjujemo kao službeni algoritam preporuka naše ustanove. U njegovoj izradi usmjerili smo se na svjetske i nacionalne preporučene algoritme kao i dostupne studije koje su, koliko je to moguće, temeljene na dokazima. Prema našim saznanjima ovo je prvi pisani nacionalni algoritam takve vrste te do sada nisu postajale pisane smjernice/upute za liječenje epileptičkih napadaja, produljenih epileptičkih napadaja i epileptičkog statusa u izvanbolničkom okruženju uzimajući u obzir dostupnost, racionalnost i primjenjivost pojedinih lijekova u izvanbolničkim uvjetima, uvažavajući kliničku praksu u Republici Hrvatskoj. Sukladno navedenom,
primjena benzodiazepina (BZD), vremenski jasno definirana, smatra se prvom linijom liječenja epileptičkog napadaja. Izvanbolnička primjena BZD-a, prvenstveno midazolama za orkomukuznu primjenu ili diazepama za rektalnu primjenu, povezana je s kraćim trajanjem generaliziranih konvulzivnih napadaja, smanjenjem vjerojatnosti ponavljajućih napadaja i smanjenjem broja posjeta hitnoj pomoći. Ukoliko napadaj potraje >3 minuta, svakako je potrebno žurno primijeniti jedan od BZD-a, pod pretpostavkom da ga se posjeduje (midazolam oromukozno – prednost! ili diazepam rektalno), te isto ponoviti u slučaju daljnjeg trajanja napadaja duljeg od pet minuta te pozvati/alarmirati sustav hitne medicinske pomoći. Uz provođenje mjera održavanja vitalnih funkcija potrebno je inzistirati na intravaskularnom pristupu za ponovljenu primjenu BZD-a, no doza BZD-a može se ponoviti intramuskularno. U rijetkim slučajevima može se primijeniti fenobarbiton intramuskularno, kao i levetiracetam intravenozno, a u slučaju izostanka njihova učinka započeti s primjenom midazolama u trajnoj infuziji. Dostupnost primjerenih oblika BZD-a, sukladno smjernicama, u izvanbolničkom okruženju kao i njihova pravilna uporaba – pravodobna primjena i odgovarajuće doziranje početkom napadaja – dva su ključna koraka prema poboljšanju
cjelokupne zdravstvene skrbi u djece s visokim rizikom za pojavu epileptičkih napadaja i djece s epilepsijom. Navedeno ujedno predstavlja i pravovremeno suzbijanje produljenih epileptičkih napadaja i prevenciju epileptičkog statusa.
Parasomnija je poremećaj spavanja s visokom prevalencijom u općoj populaciji. Bez obzira na to što je parasomnija većinom benigne naravi, najčešće predstavlja vrlo neugodan i nepoželjan fenomen u ...spavanju u djece i odraslih, snižava kvalitetu života, a može biti krivo protumačena i liječena kao epilepsija. Diferencijalna dijagnostika je posebice izazovna u osoba s napadajima s predominantnim kompleksnim motoričkim ponašanjem koji nastaju tijekom hipermotorne epilepsije s noćnim napadajima, kada može dovesti do nepotrebnih i skupih pretraga te neuspješnog liječenja. Koegzistencija parasomnije i epilepsije u istoj obitelji i/ili u iste osobe upućuje na zajedničke neurofiziološke temelje. U ovom preglednom radu opisane su kliničke i neurofiziološke osobitosti najčešćih parasomnija, genetske osnove te pouzdani elementi u diferencijalnoj dijagnostici parasomnija i noćnih epileptičkih napadaja. Prikazana je dijagnostička vrijednost anamnestičkih podataka, video EEG polisomnografije i dijagnostičkih skala. U djece s epilepsijom i parasomnijama, pogotovo u djece koja imaju noćne napadaje, ne smije se zanemariti postojanje dnevne pospanosti i poteškoća spavanja. Svaku osobu s epilepsijom
i s dnevnom pospanošću ili sumnjom i na neepileptogene noćne događaje treba poslati na cjelonoćnu polisomnografiju. Liječenje komorbiditeta koji pogoršavanju spavanje u osoba s epilepsijom i kronofarmakologija epilepsije osiguravaju bolji uspjeh liječenja epilepsije. Pravovremeno prepoznavanje postojanja parasomnije omogućava pravilnu procjenu njezinoga zdravstvenog značenja za osobu i utjecaja na kvalitetu života. Uvođenje medicine spavanja u kurikulume diplomskog i poslijediplomskog obrazovanja omogućava adekvatno obrazovanje zdravstvenih radnika i stjecanje potrebnih vještina za rad u specijaliziranim laboratorijima i odjelima za
poremećaje spavanja.
Uvod: Precizna medicina obuhvaća metode liječenja usmjerene prema potrebama individualnog bolesnika na osnovi genskih karakteristika, biomarkera, fenotipa ili psihosocijalnih karakteristika uz ...prilagođavanje medicinskih postupaka individualnim karakteristikama svakog bolesnika. Diskusija: Za uspješnost i učinkovitost precizne medicine postoji potreba za klasifikacijom bolesnika na osnovi podložnosti određenoj bolesti ili na osnovi odgovora na liječenje, čime se omogućava usmjeravanje preventivnih ili terapijskih intervencija za one koji će imati najveću korist. U neuropedijatriji precizna medicina zauzela je najčvršće mjesto u epilepsijama, a primjena
se nalazi i u neuromišićnim i drugim bolestima. Sudjelujući u studijama i prikupljajući multidimenzionalne podatke o našim bolesnicima pomičemo granice precizne medicine kako bi sljedeće generacije ovaj novi koncept mogle još bolje definirati i upotrijebiti za veći broj bolesnika. Zaključak: Pred nama je još uvijek dug put do integracije precizne medicine u kliničku praksu. Visoka cijena liječenja, precizne informacije o riziku i koristi liječenja kao i konsenzus o standardizaciji evaluacije učinkovitosti pojedinog dijagnostičkog postupka ili metode liječenja još stoje kao neostvareni ciljevi precizne medicine prema kojima moramo težiti.
Klasifikacija epilepsije Petelin - Gadže, Željka
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
02/2019, Letnik:
28, Številka:
1 Neurologija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti, odnosno moždani poremećaj karakteriziran trajnom predispozicijom za nastanak epileptičnih napadaja te s neurobiološkim, kognitivnim, psihološkim ...i socijalnim posljedicama tog stanja. Posljednjih godina prati se znatno širenje našeg razumijevanja etiologije i patofiziologije ove bolesti, zahvaljujući napretku ponajprije neuroslikovnih dijagnostičkih metoda i molekularno-genskog testiranja. Određivanje kliničke semiologije epileptičnih napadaja te klasifikacije epilepsije, odnosno epileptičnog sindroma, vrlo je važno pri postavljanju ispravne dijagnoze te odabiru prikladnoga terapijskog algoritma. U klasifikaciji epileptičnih napadaja donedavno se upotrebljavala pojednostavnjena verzija klasifikacije Međunarodne lige protiv epilepsije (engl. International League Against Epilepsy – ILAE) iz 1981. i 1989. godine, koja znači klasifikaciju elektrokliničkih značajka. Godine 2010. ILAE predlaže reviziju klasifikacije u skladu s novim shvaćanjem epilepsije kao poremećaja mozgovne mreže uz prijedlog promjene terminologije, slijedom koje je 2017. godine objavljena nova operativna (praktična) klasifikacija epileptičnih napadaja. Potonja klasifikacija ne donosi fundamentalne promjene, ali dopušta veću fleksibilnost i transparentnost u imenovanju tipova epileptičnih napadaja. U ovom se radu, kao nastavak na novu terminologiju i podjelu epilepsije prema preporukama ILAE-a, predlaže terminologija klasifikacije epilepsije na hrvatskom jeziku.
Cilj: Neuronska ceroidna lipofuscinoza pripada skupini lizosomskih poremećaja, obuhvaća četrnaest tipova bolesti i najčešća je neurodegenerativna bolest u djetinjstvu. Cilj je ove publikacije da se ...liječnici upoznaju s načinom i značenjem ranog otkrivanja oboljelih od NCL-a. Metode: Analiza literature i podataka iz povijesti bolesti pacijenata liječenih u Institutu tijekom posljednjih 20 godina. Rezultati: Glavna karakteristika NCL-a je progresivni tijek bolesti koji zahvaća motoričko i kognitivno propadanje, epileptičke napadaje, a zbog zahvaćanja retine dolazi do progresivnog slabljenja vida sve do sljepila. Postoji genotipsko-fenotipska korelacija uzrasta i početka ispoljavanja bolesti, brzina progresije, težine i kontrole epilepsije, izraženost psihijatrijskih poremećaja itd. Također postoji korelacija između genske mutacije i načina na koji se raspoređuju depoziti lipofuscina u stanici, a koji se vide elektronskim mikroskopom. Liječenje djece oboljele od neuronske ceroidne lipofuscinoze veliki je izazov. Palijativno liječenje koje obuhvaća i epilepsiju od ključnog je značenja. Za liječenje pojedinih oblika NCL-a postoji mogućnost primjenom enzima koji nedostaje, kao što je slučaj kod kasnog infantilnog oblika (CLN2), ili genskom terapijom koja je u fazi kliničkog ili eksperimentalnog ispitivanja. Zaključak: Poznavanje ključnih kliničkih karakteristika, ranih simptoma i algoritma u dijagnostici NCL-a od velikog je značenja u ranom otkrivanju bolesti. Rano otkrivanje dobiva na značenju u „novoj eri“ u kojoj je sve više lijekova za liječenje neuroprogresivnih, dosad neizlječivih bolesti kao što je i NCL, a važno je i u prenatalnoj dijagnostici.
Straipsnyje nagrinėjami tam tikri epilepsija sergančių suaugusių asmenų (ESA) ekonominės padėties ir gyvenimo sąlygų aspektai. Tyrimo rezultatai rodo prastą ESA ekonominę padėtį: didelę sergančiųjų ...asmeninių pajamų diferenciaciją, menkas daugumos ESA asmenines pajamas, kurios sudaro reikšmingą dalį ESA namų ūkio pajamų. Ketvirtadalis tiriamųjų namų ūkių nurodė negalintys nusipirkti naujų drabužių, kas antras negalėjo pakeisti nusidėvėjusių baldų naujais, dešimtadalis negalėjo gerai maitintis. ESA pasižymi pareigingu mėnesinių komunalinių sąskaitų, būsto nuomos ir/ar paskolų kredito įmokų apmokėjimu, tačiau daugiau nei ketvirtadalis namų ūkių neturi reikiamų išteklių, kad galėtų sukaupti pinigų ateičiai, nenumatytiems atvejams, pensijai ar pan., 30 proc. epilepsija sergančiųjų iš turimų santaupų galėtų išgyventi daugiausia mėnesį.
Cilj: Cilj istraživanja bio je utvrditi korelaciju radne sposobnosti i stepena depresivnih simptoma kod osoba sa primarno generaliziranom epilepsijom.
Materijali i metode: U studiju je uključeno 100 ...pacijenata (50 muškaraca i 50 žena) sa generaliziranim toničko kloničkim (GTK) atacima. Analizirana je životna dob, spol, stručna sprema, radni status i stepen depresije. Depresivni simptomi ispitanika su mjereni Hamiltonovom skalom za depresiju, a korelacija Pearsonovim testom.
Rezultati: Srednja životna dob ispitanika je 32.3±12.1. Srednju stručnu spremu je imalo 57 ispitanika, osnovnu školu 31, a jednak broj (6) ispitanika je bio bez škole ili sa visokim obrazovanjem. Najveći broj ispitanika je bio nezaposlen (36), zaposlenih 25, domaćica 21, učenika 11, studenata 5, te jedan redovni i prijevremeni penzioner. Prosječna vrijednost stepena depresivnosti pacijenata sa GTK atacima iznosila je 10.5±7.6 (0-31). Najveći broj pacijenata nije imalo znakove depresivnosti (46) dok je umjerenu depresivnost imalo 33 pacijenta, izrazitu depresivnost 21 pacijent. Zaposleni imaju srednju vrijednost skora Hamiltonove skale 11.1±7.0 (2-27), 32% nije imalo simptome depresivnosti, 52% je imalo simptome manje depresije, dok je 16% imalo veliku depresiju. Stepen depresivnosti kod pacijenata koji su bili nezaposleni nije se signifikantno razlikovao (p=0.4) od stepena depresivnosti zaposlenih 9.6±7.6 (0-31). Simptome depresivnosti kod nezaposlenih nije imalo 41.7% ispitanika, simptome manje depresije je imalo 38.9%, a veliku depresiju je imalo 13.9%. Koeficijent korelacije stepena depresivnih simptoma i radne sposobnosti iznosio je (r=-0.71).
Zaključci: Analiza pokazuje da epilepsija bitno narušava radnu sposobnost, kao i njenu značajnu povezanost sa stepenom depresivnosti. Signifikantna je razlika u stepenu obrazovanja muškaraca i žena, u smislu boljeg obrazovnog statusa u žena.
PDF
