Članak donosi detaljan pregled različitih operacijskih tehnika resekcije koje se trenutno
izvode u neurokirurškom liječenju epilepsije mezijalnog sljepoočnog režnja. Tri su temeljne
razlike među ...resekcijskim tehnikama. Prva se odnosi na opseg resekcije mezijalnih temporalnih
struktura u odnosu na temporalni neokorteks (resekcija temporalnog neokorteksa bez resekcije
mezijalnih temporalnih struktura i obrnuto). Druga se odnosi na točan opseg resekcije
mezijalnih temporalnih struktura uz razlike u opsegu resekcije amigdala, hipokampusa i parahipokampusa.
Treća se odnosi na razliku u anatomskom pristupu (transsilvijski ili transkortikalni
pristup).
Epilepsija je jedna od najčešćih kroničnih bolesti u djece, a u oko 30% djece primjena standardnih antiepileptičkih lijekova
(AEL) ne dovodi do smanjenja broja napadaja. Stoga se u liječenju ...primjenjuju dodatne mogućnosti liječenja poput
kortikosteroida. Cilj ovoga istraživanja bio je analizirati načine primjene kortikosteroidne terapije (KT) farmakorezistentnih
epilepsija razvojne dobi u djece liječene u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Istraživanje je provedeno retrospektivno tijekom
razdoblja od 5 godina (2016.-2020.). Analiziran je ukupan broj bolesnika s određenom dijagnozom, prosječna dob kod
postavljanja dijagnoze epilepsije, prosječno trajanje epilepsije prije uvođenja KT, prosječan broj primijenjenih AEL prije
uvođenja KT, prisutnost promjena na magnetskoj rezonanciji (MR), prisutnost komorbiditeta te vrsta primijenjene KT. Prosječna
dob kod postavljanja dijagnoze epilepsije iznosila je 14 mjeseci, dok je prosječno trajanje epilepsije prije uvođenja KT
bilo 6 mjeseci. Ispitanici su prosječno koristili 5 AEL prije uvođenja KT. MR promjene bile su prisutne u 53,13% bolesnika,
a komorbiditeti u njih 81,25%. Prednizon se primjenjivao u 28,13%, kombinirana terapija u 65,63%, a metilprednizolon u
6,25% bolesnika. Različitosti u primjeni KT utvrđene su na razini istog centra, ali i među različitim centrima pa se ističe
nužnost uvođenja smjernica za primjenu KT u liječenju epilepsija razvojne dobi.
Epilepsija i tjelesna aktivnost Rašić, Ivana
Hrvatski športskomedicinski vjesnik,
12/2017, Letnik:
32, Številka:
1/2
Journal Article
Odprti dostop
Tijekom prošlosti se osobama oboljelima od epilepsije,
ali bez pravih znanstvenih saznanja, ograničavalo
sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima što je rezultiralo time
da su osobe s epilepsijom bile ...češće u lošijem zdravstvenom
stanju nego opća populacija.
Provedena su brojna istraživanja i većina se slažu oko
toga da je redovita tjelesna aktivnost kod osoba s epilepsijom
neuroprotekivna i ima antiepileptogenični efekt.
Tjelesni, psihički i psihosocijalni benefiti sudjelovanja u
tjelesnoj aktivnosti nadilaze svaki teoretski i demonstrirani
rizik.
Međunarodna liga za borbu protiv epilepsije je izdala
smjernice koje se tiču sudjelovanja osoba s epilepsijom u
sportskim aktivnostima. Sportske discipline podijeljene u 3
kategorije ovisno o potencijalnom riziku ozlijede ili smrti,
a uzimaju se u obzir i sve bitne karakteristike epilepsije
kao bolesti. Odluka o bavljenju određenom sportskom
disciplinama mora biti strogo individualna. Pokušava se
osobe uključiti u tjelesnu aktivnost, ali pazeći na njihovu
sigurnost i sigurnost drugih. Prijedlozi su primjenjivi za
vrhunski i amaterski sport kao i za sve dobne skupine.
Odluka o sudjelovanju u određenoj vrsti tjelesne
aktivnosti mora biti utemeljena na vaganju između benefita
i rizika bavljenja ljudi s epilepsijom tjelesnom aktivnošću.
S nešto malo iznimaka, većina športskih disciplina
je sigurna za ljude s epilepsijom uz posebnu pozornost
na adekvatnu kontrolu epileptičkih napadaja, kontrolu
uzimanja anitepileptičke terapije, ali i pripremu obitelji
i trenera na potencijalne rizike povezane s tjelesnom
aktivnosti.
Obiteljski liječnici, neurolozi i pedijatri moraju
podupirati redovitu tjelesnu aktivnost te informirati osobu
s epilepsijom, obitelj i skrbnike o prednostima povezanima
s bavljenjem tjelesnom aktivnošću.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Introduction: Many chronic diseases, particularly epilepsy, considerably impair and decrease the patients’ quality of life, both in ...regard to general well-being and everyday life activities. Epilepsy compromises the patient’s life within medical, psychosocial and professional spheres. Therefore, besides sustaining a full control over epileptic seizures, the goal of modern epileptology is to achieve the best possible quality of life of the patient. The quality of life related to health reflects the influence of disease on the patient’s life, i.e. the measure of suffering caused by the disease and its associated disorders. Thus, the evaluation of the quality of life has become the inevitable part of treatment protocol in patients with epilepsy, i.e. chronic diseases. Aim: The aim of this study was to compare the results of the evaluated quality of life in adult patients with epilepsy and patients with psychogenic non-epileptic seizures, as well as to determine causes and extent of changes in their quality of life. Material and methods: The study involved 180 patients aged over 18 years; of these, group I – 60 patients with pharmacoresistant focal epilepsy (PHRE), group II – 60 patients with pharmacosensitive epilepsy (PHSE) and group III – 60 patients with psychogenic non-epileptic seizures (PNES). In all three groups, we used a specific questionnaire for the evaluation of the quality of life in patients with epilepsy QOLIE-31 (Serbian version) filled out by the patients. In all patients, testing involved the statistical significance of difference in the influence of demographic, epileptic and psychosocial factors on subscale scores. Testing involved: of demographic factors – gender and age; of epileptic factors – type of epilepsy, adverse effects of antiepileptic drugs, and of psychosocial factors – anxiety, depression, mental status, marital status, residential status, residence location, degree of education, financial status, employment and driver’s license permit. The presence of anxiety symptoms were tested by tests for anxiety HAMA, GAD-7 and PHQ-4 (A), and depression symptoms by tests for depression BDI-II, NDDI-E and PHQ-4 (D). Mental status was tested by the Mini-Mental Test (MMT) and Clock Drawing Test (CDT). Results: By using the questionnaire QOLIE-31, identically poor quality of life was observed in the subjects of group I (PHRE) (62,72 ± 13,11) and III (PNES) (62,63 ± 12,03), while the quality of life was considerably better in the subjects of group II (PHSE) (83,04 ± 10,15). The strongest predictors of the QOLIE-31 in groups I and III were co-morbid symptoms of anxiety (r = – 0.457 p < 0.001; r = – 0.666 p < 0.001) and depression (r = – 0.409 p < 0.005; r = – 0.854 p < 0.001), while in group II the frequency of seizures had the leading position (r = – 0.702 p < 0.001), to be followed by the symptoms of depression (r = – 0.647 p < 0.001), anxiety (r = – 0.510 p < 0.001), and lastly by the etiology of epilepsy (r = – 0.393 p < 0.005). Conclusion: Patients with psychogenic non-epileptic seizures or with pharmacoresistant focal epilepsy have a poor quality of life, with anxiety and depression being the main predictors of the QOLIE-31. While patients with pharmacosensitive epilepsy have a considerably better quality of life, their main predictor of the QOLIE-31 is the frequency of seizures that is followed by affective symptoms and etiology of epilepsy.- Mnoge hronične bolesti, a posebno epilepsija, značajno remete i umanjuju kvalitet života obolelog, kako u smislu osećaja opšteg zdravstvenog blagostanja, tako i svakodnevnih životnih aktivnosti. Epilepsija kompromituje bolesnikov život u zdravstvenoj, psihosocijalnoj i profesionalnoj sferi. Zato je cilj savremene epileptologije da pored uspostavljanja potpune kontrole epileptičkih napada, postigne i što bolji kvalitet života obolelog. Kvalitet života povezan sa zdravljem odslikava uticaj bolesti na život bolesnika, odnosno meru patnje koja je uslovljena bolešću i njenim pratećim smetnjama. Time je procena kvaliteta života postala sastavni deo protokola lečenja obolelih od epilepsije, odnosno hroničnih bolesti. Cilj: Cilj istraživanja je bio da se uporede rezultati procene kvaliteta života odraslih osoba sa epilepsijom i osoba sa psihogenim neepileptičkim napadima, kao i da se odrede uzroci i veličina izmene njihovih kvaliteta života. Materijal i metode: Ovom studijom obuhvaćeno je 180 bolesnika starijih od 18 godina, grupa I od 60 sa farmakorezistentnom fokalnom epilepsijom (FRE), grupa II od 60 sa farmakosenzitivnom epilepsijom (FSE) i grupa III od 60 bolesnika sa psihogenim neepileptičkim napadima (PNEN). Kod sve tri grupe ispitanika primenjen je specifični upitnik za procenu kvaliteta života osoba sa epilepsijom QOLIE-31 (srpska verzija) kojeg su popunjavali sami pacijenti. Kod svih ispitanika testirana je statistička značajnost razlike uticaja demografskih, epileptičkih i psihosocijalnih faktora na skorove podskala QOLIE-31. Od demografskih faktora ispitivani su: pol i starost, od epileptičkih faktora: tip napada, učestalost napada, etiologija epilepsije, vrsta epilepsije, neželjena dejstva antiepileptičkih lekova, i od psihosocijalnih faktora: anksioznost, depresivnost, mentalni status, bračno stanje, stambeno stanje, mesto stanovanja, stepen obrazovanja, ekonomsko stanje, zaposlenost i posedovanje vozačke dozvole. Prisustvo simptoma anksioznosti testirali smo putem testova za anksioznost: HAMA, GAD-7 i PHQ-4 (A), a simptoma depresivnosti putem testova za despresivnost: BDI-II, NDDI-E i PHQ-4 (D). Mentalni status je ispitivan putem mini mental testa (MMT) i testa crtanja sata (TCS). Rezultati: Podjednako loš kvalitet života na upitniku QOLIE-31 imali su ispitanici I (FRE) (62,72 ± 13,11) i III (PNEN) grupe (62,63 ± 12,03), dok je kvalitet života bio značajno bolji kod ispitanika II (FSE) grupe (83,04 ± 10,15). Najjači predikotri QOLIE-31 kod I i III grupe bili su komorbidni simptomi anksioznosti (r = – 0,457 p < 0,001; r = – 0,666 p < 0,001) i depresivnosti (r = – 0,409 p < 0,005; r = – 0,854 p < 0,001), a kod II grupe je učestalost napada na prvom mestu (r = – 0,702 p < 0,001), zatim simptomi depresivnosti (r = – 0,647 p < 0,001) i anksioznosti (r = – 0,510 p < 0,001), a na trećem mestu je etiologija epilepsije (r = 0,393 p < 0,005). Zaključak: bolesnici sa psihogenim neepileptičkim napadima ili sa farmakorezi-stentnom fokalnom epilepsijom imaju loš kvalitet života, pri čemu su anksioznost i depresija glavni prediktori. Dok, bolesnici sa farmakosenzitivnom epilepsijom imaju značajno bolji kvalitet života, njihov glavni prediktor OLIE-31 je učestalost napada, a zatim afektivni simptomi i etiologija epilepsije.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj antiepileptične terapije na razinu tjelesne aktivnosti kod osoba s epilepsijom. Uzorak ispitanika činilo je 140 osoba oboljelih od epilepsije, 73 ...muškarac i 67 žena prosječne dobi od 24 do 45 godina (35,15 ± 10,01), a istraživanje je provedeno na Klinici za neurologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Testiranje se provodilo upitnikom International Physical Activity Questionnaire (IPAQ), koji je sadržavao 5 varijabli: posao, prijevoz, kućanski poslovi i briga za obitelj, sport i sportska rekreacija, vrijeme provedeno sjedeći. Korištene su i varijable o trajanju bolesti, učestalosti napada, vrsti epileptičnog napada te vrsti liječenja koje su dio općih podataka iz dokumentacije ispitanika. Dobiveni rezultati pokazuju kako je najčešća niska razina tjelesne aktivnosti (TA) kod osoba sa statusom nezaposlen, koji boluju više od 15 godina i imaju više od 15 napada tijekom godine. Kod osoba s generaliziranim napadima također je zabilježena niska razina TA, a visoka kod osoba sa žarišnim napadima. Muškarci za razliku od žena češće bilježe visoku razinu TA kao i zaposlene osobe. Bolesnici liječeni monoterapijom češće prakticiraju višu razinu TA za razliku od onih koji u svom liječenju koriste dva i/ili više antiepileptika (politerapija), gdje je zabilježena niska razina TA.
Epilepsija je jedna od najčešćih kroničnih neuroloških bolesti od koje boluje oko 70 milijuna ljudi diljem svijeta. Bolesnici
s epilepsijom često imaju poremećaj kognitivnih funkcija uzrokovan ...početkom bolesti, vrstom epileptičkih napadaja, trajanjem
bolesti i antiepileptičkim lijekovima. Kognitivni evocirani potencijali P300 su korisna, neinvazivna, objektivna klinička
i istraživačka metoda za ispitivanje kognitivnih funkcija. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati i utvrditi učinak antiepileptičkih
lijekova (AEL) u monoterapiji i politerapiji na kognitivne promjene u bolesnika s epilepsijom uz pomoć kognitivnih
evociranih potencijala P300 i usporediti ih sa zdravim pojedincima usklađenim prema dobi i spolu. U ispitivanju je sudjelovalo
82 bolesnika s generaliziranom i žarišnom epilepsijom i 82 zdrava pojedinca u dobi od 18-65 godina. Kognitivni evocirani
potencijali P300 su snimani koristeći slušnu oddball paradigmu. Rezultati ove studije ukazuju na to da bolesnici na politerapiji
AEL imaju značajno produženu latenciju vala P300 i značajno nižu amplitudu N200-P300. Prema rezultatima ove
studije može se zaključiti kako politerapija AEL u bolesnika s epilepsijom može dovesti do pogoršanja kognitivnog poremećaja.
Cilj: Ciste pinealne žlijezde su rijetko simptomatske, ukoliko su manje od 10 mm. Ciste većega promjera od 10 mm se najčešće prezentiraju glavoboljom, vrtoglavicom, opstruktivnim hidorcefalusom, ...poreme-ćajima vida i okulomotorike, a rjeđe epilepsijom.
Prikaz slučaja: Predstavljamo slučaj 14-godišnje djevojčice s epilepsijom uzrokovanom pinealnom cistom. Obiteljska anamneza je negativna na neurološke bolesti, a perinatalna anamneza je uredna. Elektroencefalogramski nalaz (EEG) bio je fokalno dizritmičan sa zašiljenim valovima desno temporalno, te generaliziranim širenjem i paroksizmalnom tendencijom pri intermitetnoj fotostimulaciji i hiperventilaciji. Magnetska rezonancija (MR) mozga prikazuje cističnu tvorbu pinealne žlijezde, veličine 10 mm i debljine stijenke 1 mm. Transkranijalni color dopler (TCD) krvnih žila mozga bio je uredan. Na započetu antikonvulzivnu terapiju napadaji prestaju. MR nalaz nakon godinu dana prikazuje stacionaran nalaz, napadaji su prestali a pacijentica se žali na povremene glavobolje.
Zaključak: Ciste pinealne žlijezde mogu biti uzrokom epilepsije, a obzirom na veličinu ciste i nalaz EEG-a kod naše pacijentice je ta mogućnost vjerojatna. Prvi korak u terapiji je antikonvulzivno liječenje i kliničko praćenje. Za praćenje rasta ciste preporučuje se MR i TCD. Kirurško uklanjanje ciste se radi ukoliko dođe do pogoršanja neuroloških funkcija i/ili rasta ciste.
IZNENADNA I NEOČEKIVANA SMRT U EPILEPSIJI Ferenčić, Antun; Cuculić, Dražen; Stemberga, Valter ...
Liječnički vjesnik,
10/2017, Letnik:
139, Številka:
7-8
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Pojam „iznenadna smrt u epilepsiji“ (engl. Sudden Unexpected Death in Epilepsy – SUDEP) označava iznenadnu, neočekivanu (bez obzira na postojanje evidentiranog napadaja), neposvjedočenu ili ...posvjedočenu smrt u bolesnika s epilepsijom, koja nije nastupila kao izravna posljedica neke traume. Budući da je iz definicije jasno da uzrok smrti nije očit, ne čudi što ovaj entitet u modernoj forenzici dobiva sve veću važnost. Naime, stručnjak sudske medicine u stvaranju svojih zaključaka rukovodi se uglavnom heteroanamnestičkim podacima, nekim tipičnim ozljedama i toksikološkom analizom. U sudskomedicinskoj praksi smrt pacijenta koji boluje od epilepsije može nastupiti tijekom izvođenja neke od svakodnevnih aktivnosti (poput vožnje ili ronjenja), što naglašava ulogu stručnjaka sudske medicine u utvrđivanju prirode smrti. Stoga smo pregledali literaturu o iznenadnoj i neočekivanoj smrti u epilepsiji, definirali termine, prikazali dosadašnje hipoteze o mehanizmu nastupanja smrti te ulogu suvremenih terapijskih pristupa. Epilepsija može biti povezana s mnogim patološkim stanjima, što na obdukciji treba prepoznati. S obzirom na to da se dijagnoza smrti zbog epilepsije temelji na metodi isključivanja, postoji mogućnost zanemarivanja prave incidencije takvih uzroka smrti.
U ovom radu opisuju se spoznaje nov iz grane sestrinstva o epilepsiji, vrste epileptičnih napadaja, napadi koji imaju sličnu kliničku sliku epilepsiji, etiologija epilepsije, dijagnostički postupci ...za epilepsiju, metode liječenja epilepsije, metode samokontrole epilepsije, zadaća medicinske sestre kod zbrinjavanja bolesnika tijekom velikog epileptičkog napadaja, rizični čimbenici nastanka epilepsije,
epilepsija i stigma, epilepsija i seksualnost, epilepsija i sport, zdravstveni odgoj kod oboljelih od epilepsije, metode edukacije o epilepsiji, psihosocijalna prilagodba bolesnika s epilepsijom, novi stavovi o epilepsiji, metode nadzora nad učestalošću napadaja, metode u uporabi zdravstvene njege epilepsije.
PDF